minja_ -> RE: Udaranje druge djece (5.6.2013 18:26:49)
|
I meni bi jedini problem bila neadekvatna reakcija roditelja na neprimjereno ponasanje djece. U parku I u igraonici se ne odvajamo od djeteta I toliko smo dobro utrenirani da na sam prijekorni ton s nase strane zna da radi nesto lose I automatski prestaje. A nikad je nismo istukli I ima samo tri godine. Kada je imala dvije godine, imali smo fazu ujedanja od radosti, jedva smo se toga rijesili. Jednom je u igraonici pokusala ujesti drugo dijete, ostali su joj zubi u zraku sekundu pred rukom druge curice, na nasu reakciju se povukla, prisli smo curici I njenoj mami, izvinili se, razmijenili slatkise I rekli da necemo vise nikad I da to ne valja.dok nas nije prestala ujedati, nismo ni isli u igraonice vise. Moje dijete nije ni najmanje mirno, ima vulkanski temperament, ali negodovanje izrazava verbalno a ne tucom. E sad, I akusticna trauma je trauma[sm=jezicek.gif] I ja bih na Veselinom mjestu jako zamjerila roditelju kojem je longeta na vratu mog djeteta samo djecija igra. I da jeste, kako ce dijete shvatiti da je uradilo nesto ruzno, ako to nije lose I ruzno njegovom roditelju. Generalno, ovo'mi spada u mentalitet haj-ba-nece-mu-nista-biti roditelja, kojima je sve prece od djeteta I nista I'm nije sporno. Ustvari, kakvi su roditelji, djeca su mila majka.
|
|
|
|