|
kolacic -> RE: Intimna anoreksija: lijecenje skrivene ovisnosti kod partnera (25.2.2013 17:03:17)
|
IZVORNA PORUKA: nutella
Kolačiću nisam pročitala do kraja temu, došla sam do 14 stranice, ali registrovala se sada iako forum čitam godinama povremeno. Nemoj se ljutiti, ali ima puno kontradiktornosti u tvojim navodima od prvog do ovog gdje sam ja stigla-čas ti pare nisu problem on je galantan i lake ruke pa za par dana postaju problem i tu je priča o osnovnim potrebama svake kuće i njemu je puno 50 KM ostaviti, žene te nekoliko puta pitaju radiš li ili savjetuju da nadješ posao i time stekneš slobodu a ti vješto izbjegavaš to komentarisati, pospremaš kuću kada dođu gosti, slušaš jadikovke o braku svojih poznanica a ti se ne želiš njima povjeriti i glumiš da imate savršen brak, dijete osjeća iako se tebi čini da ne razumije, njegova porodica ima svoju nastranost, a i ti dolaziš iz nesređenog porodičnog okruženja,...
Vidi ja mislim da ste i ti i on psihički poljuljanje osobe, ne znate šta želite od života i idete iz krajnosti u krajnost. Mislim da je vaš problem ogroman jer niste samo problem jedno drugom, problem ste i sami sebi, jer ne stojite čvrsto na zemlji i zapustili ste do te mjere čitavu situaciju i u strašnom ste vrtlogu.
Ne napadam te, stvarno ti želim pomoći i to iz ličnog iskustva, jer sam prošla slične stvari, pokušavam ih srediti, a to znači da i djelimično dalje prolazim kroz njih.
Da ublažim kritiku, da ne misliš da sam zlonamjerna napisati ću ti par stvari iz mog života: mama je znala zapustiti kuću do te mjere da niko nije mogao doći ni u goste, tata je bio pedantan ali ne boloesno ali to nije mogao podnositi pa je sve manje vremena provodio u kući i opijao se, bili smo finansijski situirani extra-hodali, trošili, izgledali sretno, ali nisam naučila u svom djetinjstvu šta znači ljubav bračnih drugova-ja sam kao dijete primala puno ljubavi od roditelja, ali nisam primijetila njihovu ljubav. Ni dan danas ne znam pokazati svoje osjećaje, a vapim za nježnošću, iako imam i dijete seks je za mene bio tabu tema i danas se pokušavam sa svojim mužem riješiti tog grča koji je u meni, jer ne želim upropastiti i svoj i njegov život. Svjesna sam i da nađem drugog muža koji ne bi imao mane koje ima moj, neću biti sretna jer ja imam problem i moram raditi na sebi.
Ne želim post toliko dug da ga niko neće čitati, a mogla bih sada 10 stranica ispisati. Javiti ću se opet, a do tada ti savjetujem počni raditi na sebi-ne mislim pri tome da uzmeš krpu u ruke i promijeniš to, nego prvo budi u potpunosti iskrena i prema sebi i prema drugima, ne sakrivaj svoje mane ni nama ni drugima, a onda radi na popravljanju toga. Ako si totalno neuredna i prljava reci to je moj problem, ako si finansijski ovisna o njemu i nemaš gdje drugo reci to je moj problem, ako je nešto treće reci, samo tako možemo pomoći jedni drugima.
Draga, tvoj post mi je zapravo, jedini pokazao pravu istinu.
Recenica koju sam obiljezila, jeste zapravo prava recenica, da moje dijete osjeca ljubav i s jedne i s druge strane, ali nasu medjusobnu muza i mene, nikako. zato sto ja sad patim, ne zelim da moje dijete pati, i da izraste u osobu koja vapi za njeznoscu i koja ce imati problem u ispoljavanju svojih emocija prema drugim ljudima, koja ce zivjeti u nekom svom svijetu, i koja ce na kraju imati psihickih problema. Moj muz je gluh na sve to, njemu su to gluposti, on ne vidi to nista, ni njene strahove ni bojazni ni njene suze kad mama ispusti joj ruku a oko nje nepoznati ljudi, sve su to problemi sa kojima se ja s njom susrecem, a kad i vidi to ma hajde boga ti ona je dijete...[sm=smiley13.gif]
cak sam mu i video poslala prije pola sata na temu staha i srama kod djece, traje svega minut i po, komentar mu je ne smaraj me glupostima..
ja cu iz ovog svega, kazem pokusati, uz pomoc bracnog savjetnika samo pokusati rijesiti problem, ako ne uspijem ,moram lisiti svog djeteta problema koje sam ja prosla zbog loseg djetinjstva.
Dosta si pogodila, ni ja nisam psihicki stabilna licnost, borim se nekako da sagledam bar sve i da poslozim stvari, pomognem sebi koliko mogu, ali i moj problem potice iz djetinjstva koji je narusen nesigurnoscu jer otac mi je pio a majka postajala histericna i ljuta, nije me nikad razumjela i dan danas imamo problem u komunikaciji.
Sretna sam sto ima ljudi kao ti, koji se jave da pomognu, iako nikad nisu aktivni na forumu, ali ih ipak nesto navede da se jave [sm=smiley1.gif] Svidjaju mi se tvoji zakljucci i ne bjezim od njih.
Samo iskreno, velika razlika izmedju mene i njega, jjeste sto sam ja spremna da pogledam sebi u oci i priznam da imam problem, ako treba i da uz strucnu pomoc ga rijesim, a on je daleko od toga, nikad to ne bi priznao ni sebi ni drugima, samo sam ja problem. on ga nema.
|
|
|
|