|
ferguson -> RE: "Dojenje je precijenjeno" - Saboteri dojenja (27.6.2012 19:00:39)
|
moram i ja nekome ispricati svoju pricu, mozda bude od koristi buducim majkama.
o dojenju sam se informisala i saznala sve sto sam trebala za vrijeme trudnoce i nije bilo nikakvog dvoumljenja oko toga kako cu hraniti svog sina. porodila sam se na carski rez i bebac nije bio samnom 24 sata, kad smo se sastali nisam ga skidala sa sike, on je plakao,sestre su pomagale ali bezuspjesno, nakon sata ili dva mojih pokusaja dojenja, odveli bi ga na dohranu, ja iscrpljena, presjecena na pola svaki put bi plakala kad bi vidjela da ga nose na dohranu. mlijeka nije bilo, stiskao me je ko je stigao i samo su govorili bit ce. prosle su jos dvije besane noci u kojima smo i si i ja plakali, on gladan, ja na izmaku snage, ali vjerovala sam kad dodjem kuci i pojedem nesto konkretno, mlijeko ce napokon poceti. dosla sam kuci i prvo sam uzela njega da nahranim, satima je plakao, grcao, nesto povuce, pa plac, tako zalostan da sam i ja plakala. muz mi je donosio u spavacu sobu po zalogaj rucka, samo da se ne srucim. bio je vikend, i ja uopste nisam znala kad je noc a kad dan, stalno sam ga dojila, on je spavao po pola sata. navecer sam dobila temperaturu, njoj sam se obradovala, mislila sam da je to jer su mi se grudi upalile, samo ja bi se mogla obradovati necem takvom, ali to bi znacilo barem da je mlijeko stiglo. grudi su bile mekane, nije bilo to, bilo je to 5 bukvalno ne prospavanih noci iscrpljenost, rana, glad.....kad bi zaspao odmah bi uzela pumpicu, da navlacim, rastezem i bilo kako dozovem to mlijeko...ono je dolazilo, ali nekako kao kap po kap.
u ponedeljak je dosla patronazna, i kad ga je vidjela samo se okrenula meni i rekla "majko, pa vi drzite dijete gladno" u meni je nesko puklo, presjeklo me na dva dijela i suze su same krenule. pocela me je drapati po grudima da bi konstatovala ono sto sam vec znala, mlijeka nema dovoljno i onda je pocela cijela prica o tome kako bi i ja plakala i ne bi mogla spavati da mi neko dadne skoro prazan tanjir za rucak...a ja sam iznutra umirala. pokazivala sam joj sta sve koristim kako bi mlijeko nadoslo, bilo je tu cajeva,sokova,biljnih preparata,boze i sta vec nije...nadajuci se da bi mi mogla preporuciti sta dalje da radim i koristim, i jeste...HIPP formulu.sve mi je bilo mutno u glavi, ona je bila medicinski radnik, nadala sam se da ce mi pomoci, i kad je rekla da mom dijetetu treba formula jer ga ja ne mogu nahraniti, slomila sam se, i pomislila sam da je to ono sto trebam uraditi. muz je kupio formulu, i onda mi je ona prisla da pokaze kako da svom sinu dam flasicu. sve u meni je vristalo, plakalo i osjecala sam se isto kao i onih dana u porodilistu kad bi ga uzeli od mene da ga nahrane. ja sam nastavila sa dojenjem, a po njezinoj preporuci dijete bi trebalo i nadohraniti bocicom dok meni mlijeko ne dodje kako treba. to je radio muz, ja to nisam mogla da radim, osjecala sam se kao da izdajem to malo nemocno bice, koje je samo gladno, a ja, njegova majka, nemogu da ga nahranim.
patronazna je dolazila jos par puta, i svaki put bi rekla isto. ja nisam spavala nikako, dojima sam malog, pa bi uzela pumpicu, jela bi i pila, pa bi opet dojila malog i sve tako u krug, a muz mu je davao dohranu koju bi on uredno pojeo i nakon sat dva provedenih na mojim sikama. u glavi mi je samo zvonilo to da ne mogu nahraniti svoje dijete, zadnji put patronazna sestra je dosla tacno 21 dan od poroda, i tad mi je rekla da sam vjerovatno ja kriva sto nemam dovoljno mlijeka, ne spavam i ne jedem dovoljno, i to je bilo nakon sat i pol dugog pokusaja da mali sisa. to je bila histerija, on je plakao, jecao, trzao se, povukao bi par puta i onda sve tako u krug...citavih sat i pol...nakon cega je pojeo 120 ml mlijeka kojeg sam ja ispumpala u dva navrata. i svoju posjetu je zavrsila rijecima da ce mi mlijeko nadoci, treba vremena, to mi je rekla 21. dan od poroda.....
nakon mjesec i dva dana, mlijeko je samo prestalo...
nakon posjeta par doktora, dosli smo do zakljucka, i doktori i ja...imam savrseno normalno razvijene mlijecne zlijezde, prepreka mom dojenju je bila psihicke prirode, stres ili nesto slicno....a vi pogodite radi kog sam ja bila pod stresom.....
|
|
|
|