emma.L
|
Pa samo sam bila iskrena. Njena mama, moja svekrva mi čuva dijete svaki dan i uvijek znam kako je tko od njih, te zaista nemam potrebu (ovo mislim na potrebu moju, ako me razumijete) da se čujem s njima  . Možda je to nekome čudno.
A kako sam ja tip kojem jako, jako rijetko treba pomoć, a i kada mi treba radije platim nekoga, nego da koga pitam za pomoć, tako se ni ne namećem gdje znam da nema potrebe.
Ne znam, ali osim korektnog odnosa, ništa više nismo razvili kroz ove godine, za što sam i sama zaslužna/kriva, moram priznati. Jedino se sa najboljom prijateljicom čujem često, skoro svaki dan. Sve drugo doziram koliko mi odgovara, jer iz iskustva znam da kad krene "ljubav", više povratka sa distanciranjem nema.
Ali znam da i oni, kao i ja, znaju da smo uvijek tu jedni za druge ako zatreba.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|
. Dijametralno smo suprotno nasađene po svim pitanjima i odnos je korektan ali prilično ograničen. Nema kava, šetnji, priča dubokih, povjeravanja, njegovanja kad je netko bolestan (jer ona ima njegu, a i načini "bolovanja i njegovanja" su nam totalno različiti). 
Ma porodicni odnosi se moraju njegovati, ali bolje je ne pretjerivati, narocito ako ste razliciti tipovi. Ja znam da sam svojoj zaovi smijesna jer sam previse brizna prema djeci. Isto tako je ona meni cudna jer, lupam, njeno dijete nema nikad kapu na glavi. ali ja njeno postujem, ona moje i super. Jedino sto ja tjeram mm da je ponekad nazove, imaju prilicno hladan odnos. Ona naravno njega zove samo kada joj nesto treba. I ovo nije prica jedne snahe, ovo je cinjenica koje je i mm svjestan. Ja sam tada uvijek na njenoj strani, necete vjerovati. I to zato sto je meni moja sestra jako, jako bitna. E sada kad bi se ona javila, sigurno bi i ona imala nesto reci o meni, mozda i ja imam mana kojih nisam svjesna. Mada ih ona ima vise, he he he Meni ovako extra: neobavezno druzenje, kafica, ma ljepota...
. Jednostavno ne znam "mlatiti praznu slamu" na telefon. Pokušali su oni zvati kad se beba rodila sa pitanjima šta radi (spava ili plače), zašto plače (tek joj je 20 sati, beba je to), hoćete li je kupati (hoćemo)... sve ovo je bilo iz brige za nas i zato što njih to zaista zanima, ali ja ne znam voditi takve razgovore i osjetili su zatezanje u konverzaciji, šta mogu. Te se mi otad bez razloga ne zovemo 
Odštampaj
