Lejla Ka
|
Dino, ja ti mogu reči da si super 
Ja imam 35 godina, rodila sam prvu kčerku u 29. i stvarno mislim da je mama od 19 koja već tri mjeseca njeguje zadovoljnu, isključivo dojenu bebu napravila izuzetno postignuće 
Teško je bilo kome prenijeti stvari na koje čovjek nadođe godinama i iskustvom. Jer ne možeš čovjeku prenijeti osjećanja i opuštenost koja sa tim iskustvom dolaze.
Ja ću ti reči isto što i samedi, ne postoji super mama! Ni jedna mama ne može biti potpuno i kvalitetno posvećena bebi, kući, mužu gostima. Uvijek će neko negdje biti zakinut. Treba postaviti stvari po vlastitoj mjeri važnosti, tako da na prvo mjesto staviš ono za šta misliš da ne treba biti u opće zakinuto, svi slijedeći će biti po malo više zakinuti. I to tako treba da ide, jer ne možeš stići na sve da sve bude idealno.
I ti si samo normalan čovjek, koji treba sna, koji treba odmor, koji treba zadovoljstva i stvari koje te čine sretnom da bi bila dobra mama.
Nije nikakva sramota da mama misli na sebe, ni da svaki dan ostavi sebi 10-20 minuta nasamo, da uradi nešto što je opušta, što joj je zadovoljstvo, ili samo da malo isključi misli iz svakodnevnice. I ne da nije sramota, već je jako potrebno i važno. (na ovo sam nadošla iz iskustva )
Zašto je važno? Zato što sretna zadovoljena mama ima snagu i sposobnost da brine za svoju bebu i da beba bude sretna i zadovoljna.
Kad se čovjek forsira preko svojih mogućnosti, to funkcioniše neko vrijeme, i izgleda da ide, ali u nekom trenutku čovjek upadne u krizu i shvati da više ne može. I tad je vrijeme da se reorganizuje.
Tvoja je beba sretna, zadovoljna, napredna, i ima sjajnu mamu. Sa tri mjeseca je sasvim dobar trenutak da beba otkrije i sjajnog tatu
Znam ja kako to sa tatama ide, oni se u osnovi boje da će negdje nešto zeznuti, ne razumiju da su isti kao majke, nisu se ni one naučene rodile. Treba ih osloboditi, i treba ih pustiti. Eh sad, nije ni to lahko, i mame misle da tata neće znati, pa to još više otežava tati oslobađanje sa bebom.
Misliš li da biste vas dvoje mogli pokušati za početak zajedno raditi neke stvari oko bebe, da ga naučiš, i da mu pokažeš da nema se tu puno šta zeznuti. Na primjer da ga uključiš u presvlačenje pelena i oblačenje, a onda ga pustiš da to radi sam? Šta ima veze ako se pelena stavi naopačke?
Tata bi još mogao preuzeti npr. prostiranje opranog veša (MM to radi sada bolje nego prije, a prije je bila katastrofa  , no kad je stigla beba ja sam prihvatila njegov način), sve stvari koje zahtjevaju izlazak (ne da ti ne trebaš izlaziti kad si u prilici, ali veće kupovine i nabavke stavi na papir i pošalji tatu). Nije nikakva sramota ni da se ruča kupovni ručak par dana u sedmici, ako ste u finansijskoj mogućnosti, a još bolje da neka nana uleti sa skuhanim da se mama rastereti.
Ja ovo sad nabacijem, ne znam koliko je primjenjivo na tvoju životnu situaciju, nastojim ti dati ideje.
Nastojim ti reči da je za zdrav i uspješan napredak tvoje bebe jako važno i tvoje psihičko i fizičko stanje i zadovoljstvo. Želim ti reči da imaš svako pravo u tih pola sata kad beba spava sjesti, pogledati seriju, pročitati magazin, ispričati se sa prijateljicom na telefon.
Jer ti jesi jako bitna za bebu, ti si joj hrana, ti si joj sigurnost, ti si joj utjeha i način da savlada ovaj burni period rasta. Zato moraš biti sebi važna ispred muža, ispred kuće, ispred veša i ručka.
A zapravo se to sve da nekako ukomponovat, kad napraviš listu prioriteta.
Jako mi je važno da mi kažeš kako ti ovo što iznosim izgleda, kako i koliko je primjenjivo za tebe.
Što se tiće bebe, ja stvarno ne vidim kod njega bilo kakve potrebe da mjenjaš nešto od prije. Ako je on zadovoljan podojem od 5 minuta i ne traži više, nema potrebe da ga tjeraš. Ako ti želiš provjeriti da li bi možda htio poslije pauze još, ja bih ti ipak savjetovala da ponudiš opet istu dojku, da je isprazni do kraja. Jedino pouzdano mjerilo o tome da li beba dovoljno jede će biti slijedeća kontrola i vaganje. A želim ti reči da kako beba raste, tako se i dobivanje na težini usporava, i ne dobijaju djeca više one silne grame sa početka.
Vjeruj mi, po svemu što pišeš on je jedna sretna, vesela i zadovoljna beba.
Šta misliš o tome da kad beba zatraži prvi podoj u noći, ti ga premjestiš pored sebe i pustiš ga da doji i spava tu, a da i ti pokušaš spavati dok on doji (ako te je strah, dovoljan je neki mali jastučić između vas da ti neda da se prebaciš na bebu)?
Ovo bi ti obezbjedilo potreban noćni san i odmor. Možda bi i beba počela praviti duže periode sna ako bi te osjećala pored sebe.
Na ovo bi ti svako u okruženju rekao da ćeš razmaziti djete, i da ćeš ga navići, te da ga nećeš više moći odvići od te navike. A to jednostavno nije istina! Važan je tvoj i bebin kvalitetan san. Naravno, ovo možda i ne bude idealno rješenje, neke bebe ne vole spavati u društvu.
Ja odužila, javi mi se svakako sa svojim razmišljanjima o mojim prijedlozima.
_____________________________
Velika princeza E 2005
Maleni veseljak N 2008
I ovo su moja DjeCa pored djece,
i moje Dojenje nakon dojenja
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
, malo cu obraiti paznju pa ti sigurnije reci, on je beba koja trazi puno paznje, nee da je sam, hoce da mu se prica, guce, smije se, veseo je jako, jako rijetko place, prvi put sam mu vidjela suze na drugom vakcinisanju, kada mi srce nije puklo, kao u covjeka, kako sam ga zgrabila sa onog stola, jedva su me ubijedili da ga spustim za drugu vakcinu i ono jecanje poslije, bas ne volim vakcine...
