|
RE: Trudna, a sama... 5.7.2010 16:22:13
|
|
|
|
mea ley
|
Evo me drage moje. Nisam bila u mogucnosti javiti se, evo ja lezim u bolnici i odlezat cu vjerojatno do kraja, prodala sam laptop i od sutra ga vise necu imat tako da vam se vise necu moci javiti na zalost i da znate da cete mi puno falit, al to mi je tranutno samo trosak i ne treba mi mada bi voljela da mogu pricat s vama... Sa ocem djeteta sam konacno sve raskrstila, jos jednom me preveslao svojim rjecima sto je opet na kraju povukao i eto kolko god mi tesko cvrsto sam odlucila promjenit broj, stari bacit, rjesit se maila i facebooka , naravno i laptopa i krenut ispocetka. ne zelim nikakav kontakt s njim i zelim prekrizit svaki kontakt da u meni ne postoji nada da ce se negdje nekad javit... Covjek ako nesto zeli preokrenut ce zemlju samo da to nade, a ja ga necu nigdje cekat. Jasno mi je dokazao da je nezainteresiran za djete i rekao mi da on to ne zeli. Konacno sam pocela mislit samo na bebu i mene i tu ne postoji vise mjesto za njega... Ono sto ja sad osjecam ne znam kako bi se moglo sad vise nazvat, da ga volim, ne znam , on je za mene malen ko zrno rize, zahvalna sam mu sto mi je dao ovu bebicu , jako sam mu zahvalna al ono sto osjecam vise ide zaljenju njega, to vise nije ljubav ...Ima citav zivot da zali, a on je za mene proziran , duh... Drago mi je da sam pricala sa vama svima, mnogo ste mi sve pomogle , zao mi je sto vise necu moc bit u kontaktu sa vama, al da znate da cete mi ostat sve u ljepom sjecanju jer jedino ste vi bile tu uz mene kad nisam imala nikog. HVALA VAM PUNO. Sad samo zelim da ovo lezanje tu prode sto brze , da bebica dode na svijet , da je primim i zagrlim... Bas me rastuzilo ovo sad oprastanje od vas... . Ljubim vas sve i saljem veliki
|
|
|