IZVORNA PORUKA: mišur


Luka ima svoju sobu koja se koristi kao njegova igraonica, a on još spava sa nama u sobi u svom krevetiću...

IZVORNA PORUKA: MELLI

Čitam vas i plačem.Ponovo, kroz vaše postove, proživljavam dolazak druge bebe u našu kuću.
Sve vaše strahove prošla sam nedavno.
Od toga kako ću pripremiti ovo najdraže biće na cijelom svijetu na novu bebu,kako ću se izboriti sa okolinom,kako ću joj objasniti, da bez obzira što ćemo imati još jednu bebu,da ću ja uvijek biti njena mama koja je voli i voljeće je najviše na svijetu,kako ćemo i gdje spavati,šta ću kada odem u bolnicu,šta ću kada dođem kući,šta ću kada ostanem sama sa dvije bebe(njoj je tada bilo samo 18 mjeseci),do strahova šta ću sa drugom bebom,hoću li je moći voljeti ovoliko koliko volim moju Hannu.
Ubijala sam se od brige.
Bilo mi  je žao i Hanne ,a i ove druge bebe koja nije ni upola imala pažnju u stomaku kao moja prvorođena princeza.Pa me je onda znala savjest peći i zbog toga.
Ni u jednom momentu nisam pomislila kako ću se poroditi,samo sam mislila šta ću i kako ću, kada se porodim.

Nakon što sam trudnoću izgurala do kraja,i uveliko ušla u deseti mjesec,ginekolog  me uputio u bolnicu.
Nikada taj dan neću zaboraviti.
Plakala sam cijeli dan i samo nosala,ljubila i grlila svoje malo mezimče.
Mislila sam da ću svisnuti od tuge.Otišla sam u nadi da ću se brzo poroditi i vratiti kući.MM je obećao da će je dovoditi svaki dan.
Ležala sam u bolnici,iščekujući porod.
To veče doveli su mi moju Hannu da je vidim.Čekali su da završim CTG pa da se vidimo.Aparat opet ništa nije bilježio i znala sam da mi je i dalje bilo ležati i čekati
Izašla sam i vidjela one sretne okice.Plakala sam od sreće.Mazila me je i milovala mi kosu kao nikad.Vidjela sam koliko joj falim
Nismo dugo uživale u zagrljaju,iznenada sam dobila bolove toliko jake da sam se morala vratiti u sobu.Znala sam da je porod krenuo.Kroz hodnik sam čula njeno vrištanje.Od tuge nisam mogla misliti na porod.
Rodila sam u narednih pola sata.
Moje dijete je otišlo kući bez da sam je stigla izgnjaviti koliko sam htjela

Došlo je neko novo malo stvorenje,koje me gledalo onim nevinim malim okicama.Ona ljubav koja se rodila u trenutku ne može se opisati riječima.
Nisam taj osjećaj s Hannom imala odmah po rođenju
Očekivali smo još jednu djevojčicu,a dobili majog dječaka.Bio je isti kao Hanna.

Onaj strah da li ću ga moći voljeti koliko volim Hannu odmah se izgubio.Voljela sam ga od prvog trenutka,od onog momenta kada sam mu vidjela tjeme između mojih nogu.

Taj strah smo prevazišli,ali strahovito sam se plašila povratka kući.Plašila sam se reakcije onog djeteta što me čekalo,što sam ga ostavila.
Neplanirano smo zbog komplikacija zadržani nekoliko dana duže.

Kada sam se vratila ona je čekala kod kuće.Bila je u prvi mah zbunjena ,suzdržana.gledala je čas mene,čas drugu bebu.Emocije su se mješale na njenom licu.Tuga,srdžba,ljubav,ljutnja, sreća...
Trebalo joj je nekoliko sati da prihvati činjenicu da sam ponovo tu.Opet me je milovala po kosi,ja sam opet plakala.Ljubila je grlila ,a ona je samo pitala "mama nećeš opet otići"

Babine smo prodeverali nekako,neki su gosti bili pametni,neki nisu,pa smo MM i ja uglavnom naglas objašnjavali kako čiko ili teta nemaju pojma,kako se bebe vole i maze,a ne kradu....Kako nju mama i tata nikada nisu i neće manje voljeti zbog bebe....itd. da ne nabrajam sad.

Što se spavanja tiče,kao i kod većine,i kod nas je prvo dijete bilo ravnopravni stanovnik našeg kreveta
Bebu smo stavljali u krevetić,jer je bilo bezbolnije i kao ,mislili smo biti mudriji i pametniji, pa ga ne naučiti da spava s nama kao ona
Aha ,malo sutra.Jesmo tako možda deset -petnaest dana, a onda je on počeo da urliče po cijelu noć i budi, ne Hannu,nego kompletan kvart,pa smo odlučili da preselimo tatu i Hannu u drugu sobu.Ta užasna situacija trajala je gotovo godinu dana,a onda su se tata,mama i dvije bebe gurali u jednom krevetu,a ogroman dječiji krevetić je služio za odlaganje ispeglanog veša koji nije stigao do ormara,za odlaganje dječije posteljine...
Beba nije htjela,a ni danas neće u krevetić,a Hanna je kao što Amrino reče odavno iskakala iz njega u toku noći,tako da smo odlučili da krevtić "prepravimo".
Skinuli smo mu jednu stranicu, i primaknuli ga skroz uz naš bračni krevet.Tako da je ona u svom krevetiću,u ravni sa našim krevetom,nema opasnosti da će iskočiti u toku noći,a mi konačno možemo da se okrenemo u krevetu

Što se ljubomore tiče,ponekad, ali vrlo rijetko osjetim,da joj neke stvari smetaju.Recimo ljubav koju bake ,nane,deda,tetke,strine...upute Harisu.Nije agresivna,što mi je najbitnije,ali se trudi maksimalno skrenuti pažnju na sebe.

Ono što meni najteže pada jeste upravo to balansiranje između njih.Koga sam zapostavila,kome sam trebala posvetiti više vremena, a nisam...

Pa onda recimo,dojenje,mene je to toliko uništavalo u startu.To je bio period u kojem samo BEBA I MAMA provode vrijeme zajedno.Osjećala sam da joj to teško pada.Čak sam pokušavala i nju vratiti da doji,ali ona nije htjela.Onda bi ja, recimo dojila bebu ležeći,a ona bi mi legla iza leđa da je mazim.Bila je sretna,a ja toliko umorna,istegnutih mišića...
Nakon nekoliko mjeseci adaptacije,sada savršeno funkcionišemo.
Puno mi je lakše.
I kada vidim njih,kako se igraju,koliko zajedničkih interesa imaju,ne žalim ni sekunde što nam se ovako mala razlika "dogodila"


Izvinjavam se na romanu,ali morala sam olakšati dušu

IZVORNA PORUKA: mišur

A nekako mi je logično da je jedan od znakova da se dijete može odvojiti od roditelja po noći, upravo taj da spava noć u komadu...

Vidim da je neka od vas napisala da se starije dijete brzo navikne na plač druge bebe po noći, pa me zanima evo recimo MELLI i Hanabanana, kako je to izgledalo u vašem slučaju?
Ja ne mogu zamisliti da se Luka neće buditi na plač druge bebe, a onda kad pomislim na njega koji se probudio i hoće samo mene da ga smirim i ovo maleno kojem opet trebam ja, već me strah uhvati kako???

Što se tiče toga kako rasporediti vrijeme između dva djeteta, pojma nemam kako će sve to izgledati...Valjda dođe samo od sebe...