|
RE: daljinski, telefon...i sve ono što netreba 23.9.2014 12:09:26
|
|
|
|
reneee
|
ne treba se cuditi da dijete zaboravi sto mu za nesto kazete sto puta dnevno. do trece godine djeca imaju kratkorocno pamcenje,i ne mogu zapamtiti da su jucer pricepili prst na neku laticu ili se opekli na kavu. to kratkorocno pamcenje im pomaze da mogu bolje uciti i pamtiti stvari,stotine puta brze nego odrasli ukljucujuci ucenje putem iskustva,ucenje jezika,ucenje hodanja,govora i sl. to je razlog zasto se i ne sjecamo perioda do trece-cetvrte godine. jer bi dugorocno pamcenje u toj dobi mnogo otezalo ucenje puuuno bitnijih stvari. eto,samo da znate razlog zasto ponavljate po sto puta :) mi zivimo u jako malom stanu,htjela sam osigurati da moje dijete ima sto istrazivati po stanu dok je bio jos manji. stvari koje su opasne nisu bile blizu njegovog dohvata,stavili smo zastitu na uticnice,zastitu na sve ostre kuteve(to je barem jeftino) sklonila sam sve vrijedne ukrase,lomljive predmete,nozeve sam drzala u gornjem dijelu kuhinje jer je on rilicno velik za svoju dob pa je vec s godinu dana mogao otvoriti svaku laticu. deterdzenti,kemikalije i ostalo takodjer na visoku policu. okretao je i kola od sporeta,tada bi ga samo preusmjerila na nesto drugo i ugasila kolo,nisam od toga pravila dramu.brzo je proslo. ako stalno cuju NE,NE,NE onda im postane sav svijet opasno mjesto i postanu plasljivi,uvijek misleci da ce se povrijediti. ja sam razmisljala na taj nacin i kako sam u teeoriji ucila na faksu i odlucila pokusati igrati po pravilima. moram odmah reci-to zahtjeva mnogo strpljenja,odvracanje paznje je glavna stvar,ako je nesto opasno onda mu pokazem nesto puno zanimljivije. nisam mnogo puta rekla NE,NE. neke od vas se vidim jako cude i podrugljivo me pitaju kako djetetu od godinu dana objasniti. sigurno ne kao djetetu od 4 godine. preusmjeri mu paznju,ali bez suvisnog neee,neeee. neka imaju sto vise stvari za istrazivanje. kod mene je bio stalno nered,ali mi nije smetalo. sad mi je jos uvijek nered,nas stan uvijek izgleda kao da je bomba pala. nije me briga. vani sam mu dopustala da lize kamenje,proba okus pijeska,da kad puze i provlaci se ispod stola udari glavom,pa je nakon kraceg vremena prestalo udaranje-naucio se sigurno izvuci. pustala sam ga da padne,da oguli koljena kad je imao godinu i par mjeseci.i sad su mu laktovi izgrebani. sad setamo ulicom,on mi sam govori kad treba stati,kad je zeleni ciko tada mozemo preko zebre,ni slucajno ne smijemo preci ulicu gdje nema zebra jer je odmah galama od njega-neeee,to je opasno,mama,nadji zebju :) u trgovini on pita mozemo li danas kupiti neko iznenadjenje za njega. onda ja kazem-imamo bananu i smokvu,koje zelis? ili,imamo kinder jaje i bananice,koje zelis? nikada nije zahtjevao oboje,on izabere od dvoje jedno i idemo. ponekad mu kazem kako imamo dovoljno slatkisa i voca kod kuce pa danas necemo nista kupiti. on me onda pita hocu li mu dati iznenadjenje kad dodjemo kuci,ja odgovorim da hocu i kad dodjemo dam mu. u gostima voli probatirazne stvari sa stola,ali sam mu rekla da mu ja trebam dati,i onda on kaze,ja mu dam. ne smeta mi da uzima sto mu se svidja. ne idemo kod ljudi koji ne znaju sto su djeca. dakle,bez udaraja,vikanja,i stalnog ponavljanja ne,ne-moze se puno vise uciniti. oni zapravo uvijek zele udovoljiti nama,samo im pomozite da shvate kako vam mogu udovoljiti,oni ce biti presretni,i vi cete biti presretni.
|
|
|