IZVORNA PORUKA: Rupi cupi

Zelim da pozz sve trudnice i one koje se nadaju i trude da postanu.....pratim ovaj forum vech neko vrijeme (josh od kada sam posumnjala da bih mogla biti trudna),sad se ispostavilo da sam trudna (5 sedmica),pa me muchi jedna stvar,s toga sam odluchila potraziti od VAS savjet:

Dechko i ja zivimo skupa vech godinu dana,ja studiram(22) a on radi i zavrshava studij(25)...zivimo u podstanarima...odmah smo se dogovorili da ne zelimo nezeljenu trudnochu dok se ne obezbjedimo financijski...
Pazili smo se,prezervativi,njegov tajming (zavisno od situacije).....medutim desi se to da meni kasni i da mi doktor kaze da sam u petoj sedmici....svjesna sam svoje sreche...i toga da mi se je ne daj Boze moglo desiti da nemam tu srechu kao shto ih ima ovdje na forumu....ali mi smo relativno mlad par ....koji tek planira da se uzme...da zavrshi shkolu....da obezbjedi neshto u ovom teshkom vremenu....pa pitanje je slijedeche:
Da li je moguche da nakon abortusa(koji bash i nije obavezan u mojoj situaciji,nisam hvala Bogu bolesna,sve je u redu s fetusom),mogu imati opasne poslijedice,tipa da se bash meni desi to sa pluchima i infekcijama....?
I da li je neko od vas ,iz slichnog razloga(mladi par sa egzistencijalnim planovima za buduchnost) odluchilo na abortus?
Mozda je razlog abortusa GLUP ali ne znam shta da uchinim....STRAH  ME je samog tog postupka a opet me josh vishe strah SADA imati malu bebicu....

IZVORNA PORUKA: Arijana2

Draga rupi cupi ne bih da ti pametujem,ali moram ti reci nesto.Prije nego sam ostala trudna pomisao o abortusu mi i nije bila tako strasna,medjutim sada kada sam osjetila radost kada nosis jedno malo srce ispod svog to bice mi je postalo nesto najdraze i samo zelim da sve ako Bog da bude dobro sa bebom da bude ziva i zdrava sve drugo postane manje vazno.Bebama ne treba puno treba im samo ljubav i vidjet ces ne bih je mjenjala za sve ovosvjetske stvari tipa finansije itd.Svaka beba ima svoju nafaku.Mislim da se trebas nasmjesiti i reci to je to imat cu nekog preslatkog.

IZVORNA PORUKA: Anoniman

Znam da ti se sad mota milon misli po glavi, da se to ne uklapa u tvoj život, ali ako odlučiš da rodiš bebicu to će biti odluka zbog koje ćeš biti najsretnija i kasnije ponosna. NAJBOLJA ODLUKA U TVOM ŽIVOTU!A suprotnom ćeš imaqti sjenu koja će te uvijek pratiti. Možda je suđeno da vaš život uzme drugi tok, još ljepši naravno. Ne brini ni zbog čega, sve će se složiti, sve ćeš znati... kad počne živjeti u tebi vjerovaćeš da si ga čitav život planirala i željela.

IZVORNA PORUKA: nikita

Razumjem tvoju dilemu, sve smo se mi mogle naci u takvoj situaciji....ali nemoj abortirati.Ove dvije mame prije mene su ti lijepo objasnile taj osjecaj a ja sam trudnica koja je imala prije spontani pobacaj. Ne mozes ni zamisliti kakav je osjecaj kad vade djete iz tebe. Bez obzira sto sam ja morala to uciniti a ti bi svojevoljno odlucila vjerujem da se ne bih na onoj stolici lijepo osjecala i da bi se istog trena pokajala.
Iskreno vjerujem da ces naci mjesta u svom zivotu za to malo bice i da ces odluciti zadrzati djete !

IZVORNA PORUKA: manuela

Iskreno da ti kažem,ja mislim da imaš taman godina za jednu bebu,a studiranje nije nikakva prepreka dosta žena sa foruma i studira i ima bebu.
Dečko ti radi tako da možete pokriti troškove za bebu,e sad jedino što mi smeta je što on  želi da još sačeka sa bebom,jer vjeruj mi kad se porodiš podrška muža (dečka ) je od ključne važnosti,ti ćeš tad biti pod uticajem raznoraznih promjena što hormonskih što fizičkih i ako te ne podržava i nije uz tebe osoba do koje ti je stalo to može biti jako teško i treba ti jaka volja da se izboriš za svoje čedo.
Ja sam, inače protiv da abortiraš jer s razlogom se to baš sad desilo,možda ako sad abortiraš poslije nećeš moći imati djece pa ćeš se kajati...

Negdje sam pročitala da žena postaje majkom kad zatrudni a muškarac ocem tek kad vidi dijete možda će tvoj dečko biti oduševljen kad vidi svog sina ili kćer

IZVORNA PORUKA: mudrost

draga moja...
ja sam jedna od mami koje studiraju..i ja i mm.. dobili smo bebu prije sest sedmica i ne bih je dali ni za sta na svijetu.. najljepsi je osjecaj drzati svoje cedo u rukama.. sto se tice te finansijske strane, a i vaseg studiranja, nemas razloga za brigu.. svako dijete ima svoju nafaku a i samo studiranje je ljepse, sladje, barem nama.. beba ti nece umanjit vrijeme za ucenje, nego ces samo imati manje vremena za raznorazne gluposti bez kojih mozes.. razmisli dobrro prije nego napravis korak, jer nema vise vracanja.. nadam se da ces izabrati pozitivnu stranu, tj. da ces zadrzati svoju bebu..

IZVORNA PORUKA: tea lana

ja i moj muz smo bili istih godina kao tvoj momak i ti kad sam ja zatrudnila.Doduse mi smo imali stan vec smo bili u braku 9mj al oboje smo jos tada studirali.Ni jednom nismo pomislili na abortus nego smo si reonganizovali zivot.Znalo se prioritet je beba pa sve ostalo.Fakultet ce se zavrsiti.Ne znam u kakvoj si materijalnoj situaciji,jer zaista imam dosta prijatelja koji su podstanari a imaju dobre plate.Moj savjer je da dobro razmislite jer postoji mogucnost da kroz par godina jedno drugom pocnete i prebacivati taj obaortus.A de ne spominjem griznju savjest.Od koje ja ne bi mogla zivjeti.

IZVORNA PORUKA: Rabi

Ja bih ti savjetovala da malo iscitas sve one postove forumasica koje zeljno iscekuju svoje bebice i  postove zena koje su imale spontani.....Nadam se da me neces pogresno shvatiti, ali se iskreno nadam da ces barem malo osjetiti kako se one osjecaju i  pozeljeti da to maleno bice koje u tebi zivi i raste ''sacuvas''....
Sa gore navedenim postovima se u potpunosti slazem i mogu ti samo  jos potvrditi da na svijetu ne postoji nista ljepse sto se jednoj zeni moze desiti A na kraju i kad skontam, pa to mi je razlog zivljenja i borbe u zivotu... mogu slobodno reci smisao cijelog ovog zivota.
Ja te puno pozdravljam i voljela bih da ne doneses pogresnu odluku

IZVORNA PORUKA: idana_85

Draga moja, i ja sam bila u slicnoj situaciji, ja sam imala 23, a mm 22 god. Ja sam studirala, on imao los poso,a zivjeli s njegovima. I slagala bih da nisam pomislila na abortus. Jedva sam cekala bebicu,ali bas tada...Nisam se bojla ja zbog sebe ili mm, vec sam se pitala da li cu imati cime hraniti tu bebicu i pruziti joj sve sto treba. A onda je moja svekrva (kojoj sam zbog toga zahvalna i uvijek cu biti) rekla da me ce me dijete cekati sad ili za pet godina, uvijek ce biti isto,uvijek ce nesto nedostajati,covjek nikad nije bas rahat. Ako budemo cekali da ja zavrsim fax, da mm nadje bolji posao,da kupimo stan, otplatimo kredit proci ce nam zivot i na kraju opet necemo imati ono najvaznije. Imala je par prijatelja koji su tako kao ti uradili abortus i kaju se citav zivot tako da...Mislim da to nije rjesenje. A bebica svaka ima svoju nafaku.Ja sam hrpu ispita polozila za vrijeme trudnocei evo pri kraju sam faxa. Na dan kad se nas sin rodio, mm je otisao prvi dan na novi posao, u drzavnu firmu. Iskrsnuo je posao i meni, samo jos razmisljam, a stan...dobili smo kucu koju treba renovirati i nasa je a kasnije ako hocemo da sebi nesto kupujemo. Jos da auto zamjenimo,,,ali bice, neka nam je bebica zdrava,sve ostalo je po strani.Kad se on rodio, mm vec dva mjeseca nije radio, dao je otkaz zbog ovog posla, znaci dva mjeseca bez plate.ali kad se beba rodila, novac je stizao sa svih strana, sto njemu sto nama, dobili smo odjecu,opremu,sve....tako da...razmisli i sretno. svakako nam javi sta si odlucila

i jos hocu da kazem da ni bebica ne kosta puno, pelene, kremica, samponic i to je uglavnom to jos po nesto sa strane, ako budes dojila....sto je starija vise ce kostati,ali to ce vama biti motivacija da sto prije zavrsite fax, dok ne poraste. i bolje cete uciti ako budete imali bebicu, kod mene se zna, beba spava ja ucim, naviklas am na to i ide mi boje nego dok nisam imala bebu

IZVORNA PORUKA: merimaa

samo cu ti ovo reci i mi smo bili u istoj situaciji a nikad nismo ni pomislili na abortus danas nas sincic ima skoro 2god...nebi ga mijenjala ni za milion stanova i neznam cega vise...uglavnom moj savjet je da rodis bebu jer je moja rodica abortirala prvi put i poslije vise nikad nije mogla ostat u drugom stanju.....sad place u trosobnom stanu u kojem nema djecijeg placa niti djecijeg smijeha...voza audija al nema ono naj vaznije autosjedalicu da krasi taj audi...dobro zive al nemaju ono sto se ne moze kupit...e sama kontaj o cemu ti pricam.....

a ti sad odluci sama(svako dijete ima svoju nafaku)

IZVORNA PORUKA: mnn

Moje je mišljenje da ne bi trebala abortirati jer djete je Božji blagoslov kojeg treba dočekati sa srečom i zadovoljstvom i svaki dan zahvaljivati dragom Bogu što ti je pružio da budeš mama. neču ti držati prodike o tome što bi trebala a što ne...jer ti si dovoljno savjesna da znaš što je dobro za tebe.

djete je ponavljam još jednom največi blagoslov i puno ima žena koje se trude da ostanu trudne a ne mogu...samo tako i sve čine za to maleno biče da dobiju.
dobro razmisli o svemu jer ima puno slučajeva kad Bog ne daje drugu priliku.

IZVORNA PORUKA: bebana27

ipak ja bi na tvom mjestu razgovarala sa deckom jer nebi mogla to uraditi ma ne zelim ni misliti jedva sam docekala trudnocu sad sam sretna kad znam da u meni raste malo slatko bice koje je svakim danom sve vece i vece.
sjedi i razmisli.

IZVORNA PORUKA: Vedica

evo cure su dale mnogo savjeta i uglavnom su to trudnice ili mame malenih andjela al' dopusti da kazem misljenje zene koja pokusava vec 1,5 godinu da ugleda famozni +.
znam da je odluka teska, situacija je teska sama po sebi, ali samo pomisli da je Bog tebi dao srecu i sansu da dobijes bebicu a ima nas koje jos uvijek tu priliku cekamo.
neko je rekao gore  pazi Bog nekada ne daje drugu sansu i ako uradis abortus mozda ces se kasnije pokajati.
ja sam na pocetku svog braka ''izbjegavala'' trudnocu jer sam cekala stalni posao a sad kada se borim sa problemima kajem se jer da sam od pocetka pokusavala ranije bi otkrila da postoji problem...eto primjer da se nekada nije dobro igrati krojaca sudbine i buducnosti.

MOJA MOLBA (NE SAVJET)  je razmisli prvo sama sa sobom, pa sa svojim dragim pa mozda i sa vasim roditeljima jer prvo sto svaka beba ima svoju nafaku a drugo ljudi koji te vole ce uciniti sve da ti pomognu i da sve sretno zavrsi.
I NA KRAJU SVAKA BEBA JE SVOJIM RODITELJIMA NAJVECE BLAGO!

IZVORNA PORUKA: Anushka

evo da i ja nesto kazem na ovu temu, nadjoh se, nas dvoje smo bili stariji od vas dvoje kad sam ostala u drugom stanju, ja na specijalizaciji, mm isto na doskolovanju, ALI nismo ni jedno imali nikakav posao, zivjeli smo i sada zivimo u stanu koji nije nas, i u kojem placamo rezije bez kirije. Zivjeli smo od ustedjevine i nadali se da ce nesto doci.. a ne dodje ni 
zadnje sto sam tada htjela je biti trudna.sjecam se muke kad sam vidjela dvije crtice, nisam znala kako da se osjecam. naslusala sam se do tada da svako dijete ima svoju nafaku i nista mi nije znacila ta apstraktna recenica,plasila sam se da nas dvoje necemo imati sta i od cega a ne jos i bebica. Ali sam se plasila i abortusa. I u isto vrijeme ja pocnem nesto honorarisati, od mjeseca do mjeseca, muzu posla ni na vidiku, i jedini razlog zbog kojeg nisam abortirala je strah od mogucih komplikacija sto sa mojim zdravljem, sto sa brakom. a onda sam na ultrazvuku vidjela mali grumencic u svojoj materici i probudio se majcinski instinkt za koji sam mislila da nikad necu osjetiti (nisam bas voljela djecu niti sam se zamisljala kao majka)I nisam se pokajala. Ja sam radila do 8 mjeseca-i posto nisam bila prijavljena nista ni od bolovanja, mm nesto honorarisao, snalazili se, na kraju se cak prijavili i u socijalno i shvatili da smo stvarno teska "socijala", pare su dolazile od nekud nekako i svi su mi govorili vidis da dijete ima svoju nafaku, a ja na to - necemo nas dvoje zivjeti od djetetove nafake. I prodje 5 mjeseci kad se desi cudo, mm dobi poziv i ponudu kakvu ni sanjali nismo, i hvala Bogu, evo ga danas i prijavili, i stvari idu nekako, u medjuvremenu sam ja dobila fin honorarni posao, doduse potezak ali malo sati a fino para. I hvala Bogu sve se sredilo..
I moja prijateljica je slicno ostala trudna, ona nezaposlena, on se bavi muzikom i kako kad jedva nesto zaradi, podstanari godinama itd.. hvala Bogu dijete im super napreduje, oni presretni, zivot ide dalje samo puno ljepsi, bogatiji i sretniji.
a kako rekose, dijete ne kosta puno, mi dojimo, koristimo pamucne pelene - dovoljna nam zaliha 70komada plus 10 svedskih pelena, odjece ti i ne treba puno - par bodija i odjelca/gegica,grijalica i termometar i kakav lavor isl sitnice, kolica ti ne trebaju prvih 3 mjeseca, umjesto nosiljke koristis autosjedalicu i tako citavu godinu, a ni krevetac nije neophodan, pogotovo u pocetku. Ipak vidjet ces, osim sto je nas obicaj da ti niko ne udje u kucu bez para za bebu, obicno se i sira familija trudi da doprinese kucenju.  
Svaka medicinska intervencija ima svoj rizik pa tako i abortus, ono sto je bitnije je da preispitas zasto imate potrebu da se drzite planova, i jesu li dovoljno fleksibilni da prezive ovakve zivotne preokrete. Nije nista strasno ako ne zivite zivot koji ste zamislili, stavise. prije konacne odluke idite oboje zajedno na ultrazvuk, ja sam svoje vidjela sa 5 sedmica i sve je dobilo drugi smisao.
Sretno sta god odlucili.

IZVORNA PORUKA: ena23

Ja sam se iskreno receno malo rasplakala sada... trudna sam pa mi se moze oprostiti...
Draga moja zabrinuta,stid me jeste da napisem sljedece ali sve je ovo istina i mora da se kaze. Ja kada sam ugledala dvije crte na testu, najiskrenije, bila sam razocarana. Ja i mm smo u istim godinama kao ti i tvoj decko, tek smo bili doselili u sarajevo, ja sam zavrsila fakultet ali me niko nije htio da primi na poso (zensko, tek udata) i da skratim, nikako mi se u zivotne planove nije uklapala beba... plakala sam i sjecam se da sam razmisljala kako cu morati prestati pusiti, prestati piti (mada ni do tad nisam pila), kako me tek sad nece niko primiti na posao jos najmanje dvije godine, mislila sam da cu postati kao one glupe zatucane domacice koje nemaju pojma o svijetu, a kao toliko sam htjela da budem "nesto" u zivotu...

Draga moja evo me cetiri mjeseca poslje tog dana... ne smjem ni da se sjetim sta sam tada razmisljala, strah me Boga da mi oduzme ovo cedo sto raste u meni. NE POSTOJI ljepsi osjecaj od onog kada te tvoje malo pile, tvoje cedo, tvoja krv, udari nogicama malim u stomak i ti znas da ti govori da je ono tu, da je zdravo, da si mu ti sve sto ga drzi u zivotu i da nije ni rodjeno a vec te voli...
Draga sve je sporedno; pare, poso, figura, stan, karijera, cigare, vino, frizura... NE MOZES nista voliti kao sto volis bice koje raste u tebi i koje ima samo tebe da ga zastitis i da mu budes utjeha i spas od svijeta...

Molim te dobro razmisli prije nego doneses bilo koju odluku, evo vidis koliko ti mama i trudnica savjetuju da ne radis abortus, vjeruj znamo o cemu pricamo.. kao sto rece Rabi, tek tada shvatis da je to smisao zivota...

Lijepo te pozdravljam i izvinjavam se na dugom postu

IZVORNA PORUKA: Visnja RR

niko ti ne moze reci sta da radis do tebe same...
to je tvoj izbor i tvoja odluka...
ovdje ces dobiti samo jednu vrstu odgovora... a to je nemoj abortirati...
zasto? ovdje su zene koje se trude postati majke, koje su trudnice i koje su vec majke...
ja sam prosla kroz mnogo toga u 11-ogodisnjem iskcekivanju svoje bebe...
prosla i abortus (trojki) koji se morao desiti... tacnije nije morao al je u tom slucaju moj zivot bio pod znakom pitanja... prosla sam i smrt ploda bez ikakvog posebnog razloga nakon cega sam opet morala na abortus...
a onda kad se vise nisam nadala docekala svog malog andjela ...

sta bih ti ja odgovorila?

da sama odlucis...
ako nisi spremna ali ako ZAISTA ni ti ti ni muz niste spremni onda ti ne treba pitanje sta da radis...
beba treba stabilne roditelje koji ce biti spremni na sva odricanja... beba nije kompjuter koji se ukljuci i iskljuci po potrebi...
pa opet beba donosi toliko srece i samo jedan njen osmjeh otjera sve zivotne oblake...
znam mnogo mladih roditelja kao ti koji su uspjeli sve da usklade... na zalost znam i one koji su vrlo neodgovorni i zali Boze sto im Bog dade tako savrsen dar (da postanu roditelj)...
medjutim sve ovo imas i u kasnijim godinama...
ti i TM najbolje znate koliko mozete da se odreknete sada i koliko zelite da svoj zivot podredite jednoj maloj mrvici (koja ce vam zivot okrenuti za 180 stepeni - nista vise nece biti isto)

abortus moze da donese posljedice...ali sam misljenja do su se posljedice desavale u nekim davnim vremenima...
dakle necu ti reci ni nemoj ni uradi to...

mi smo ovdje uz tebe sta god odlucis... tj sta god ti i tvoj muz odlucite...

neka ti Bog da da doneses najispravniju odluku...

IZVORNA PORUKA: ziki

Draga moja, smiri se i fino razmisli o prioritetima u zivotu, ja sam umirala za dobar posao za karijeru, dosla sam u Gracanicu zbog dobre firme i sanse da napravim nesto veliko a dijete mi je bilo zadnja rupa na svirali. Onda sam osjetila promjene, da ne pricam da sam pomislila na sve osim na trudnocu. Onda sam otisla eto kod ginekologa da vidim i sa njom(prenadala se da cu pretec jer nista ne nalaze a meni lose) i na monitoru ugledala bebu. Da neduzim Tarik ima 10,5 mjeseci ja se za mjesec vracam na posao i umirem zbog toga. Sve se promijenilo, vec sam smislila govor u slucaju da mi traze da produzim ili posao odnesem kuci...

IZVORNA PORUKA: Malaja


Draga moja ja sam imala nažalost 2 spontana i ne bih nikada nikome poželjela da prođe kroz pola onoga kroz šta sam ja prošla.. Naravno odluka je na tebi i na tvom momku. Mislim da su ti žene koje su puno iskusnije i koje su imale situaciju kao ti dale dosta dobrih savjeta.
Ja sam poprilično subjektivna i osjetljiva na ovu temu, samim tim što sam prošla to što jesam!

Ništa se ne dešava bez razloga, pa tako ni tvoja trudnoća nije bez razloga. Kao što neko već reče Božiji blagoslov!
Dobro razmisli prije nego što bilo šta odlučiš, jer bi to mogla biti odluka zbog koje ćeš se kajati do kraja života...
Nadam se da nisam bila previše gruba.
Puno sreće ti želim!

IZVORNA PORUKA: lotos

Vjerujem da je to najteza odluka u zivotu... Ja sam trudnica koja je misljenja da niko nema pravo oduzeti zivot malom bicu.. ali misljenje je moja osobna stvar..i ne namecem ga nikome...a realno sto ti mogu reci je da sjednete oboje i dobro dobro razmislite.. samo vas dvoje mozete znati da li zaista zelite ili ne tu bebicu..Sta donosi sta odnosi beba (konkretno vama dvoma).. Ako ces sad abortirati i onda za godinu dvije truditi se da dobijes bebu abortus ti nikako nije rjesenje... Ako mislis da ce ti  uciniti zivot koji ne zelis onda znas sta ti je ciniti.. U svakom slucaju dobro izvagajte..

IZVORNA PORUKA: Crvena

Dijete je dar od Boga, samo cu ti savjetovati da razgovaras otvoreno sa svojim deckom i da zajedno odlucite sta dalje

IZVORNA PORUKA: mala curica

Vidim da ti pretezno savjete daju iskusne mame i trudnice.
Evo da se i ja jos jedna "TRUDILICA" nadovezem se za ovu temu.
JA sam imala 1 spontani i samo one koje su to prozivjele(Malaja)
znaju koji je to bol i pakao.......
Pokusavam vec 3-cu godinu  da ugledam svoj plusic,ali ne ide nam.
Ja i mm nigdje ne radimo,podstanari smo,maldi(ja 21,a mm 30 god),
placamo rezije ,moramo imati za hranu ........
Niko nam ne pomaze,pa sama sebe zapitam kako idemo iz mjeseca u mjesec.......?
Kako sve platimo?
Vjeruj mi da nemam nikakav odgovor.
Ali ta ekonomska situacija nikada nije pokolebala moju zelju za bebicom.
I u ovoj "najgoroj" sitaciji dala bih sve samo da me dragi Allah
obraduje malenom mrvicom koja ce rasti u meni......
Mozda nam bas dragi Allah posalje bebicu da
se sve stvari u zivotu preokrenu na bolje......

Ostale zenice su ti rekle:SJEDNI I DOBRO RAZMISLI!!!!!!!!!

IZVORNA PORUKA: Blue rose RR

Dobro ti nama došla na forum.
Ali mene muči jedno drugo pitanje: Želiš li da nas par hiljada, stotina, na ovom forumu, odluči o sudbini tog TVOG i NJEGOVOG bića?
Bit će ovdje i ZA i PROTIV, ali...opet ali...da li mi znamo ono što vas dvoje znate.
Da li mi imamo pravo da kažemo bilo šta što se tiče VAŠE ODLUKE?
Moje lično mišljenje je - NE.
Vas dvoje (sami) morate da snosite posljedice vaše odluke, ma kakva ona bila.
I ona stara narodna: "poslije "nečeg"  nema kajanja".

IZVORNA PORUKA: dina_89

ni slucajno ne moj abortirati, razmisli malo, u tebi kuca jos jedno malo srce kojem si ti jedina nada i koje se sigurno uzda samo u tebe, potrebna si mu, nemoj da ga razocaras, pomisli samo sta bi mu uradili abortusom a to je vasa beba,kad bi odmah mogla osjetiti pokrete u stomaku odmah bi sama shvatila da o abortusu ne trebas ni razmisljati, imas svog decka i ako je i on sada zbunjen budi sigurna da ce se to promjeniti kad stavi ruku na pibu i osjeti kako se njegova bebica mice ili ako ne tad ona kad je ugleda i kad je uzme u narucje

sto se tice finansijske situacije jos nisam cula da je neko umro jer nije imao sta jesti uvjek ima neka nafaka,

a sto se tice tvoje karijere biti ce ti lakse naci posao kad bebica bude imala mozda godinu dana, jer ovako kao sto neko rece zensko, mlada ocekuje se dijete uskoro i svi sa tim racunaju a ovako vec formirala porodicu i to ce ici lakse

i jos nesto ja sam cula da svaki abortus skracuje zivot za 5 godina a pored toga ako abortiras prvim djetetom postoji mogucnost da vise ne mozes postati majka, sta to znaci nabolje ces vidjeti od nasih forumasica koje tako zeljno cekaju da ugledaju  i bore se na sve nacine pa cak i ako na neke ugrozavaju i svoje zdravlje

LP

IZVORNA PORUKA: babymia

ja mislim da te vise treba biti strah abortusa i posljedica koje on,ne daj Boze,moze donijeti,nego toga da rodis to dijete,sto je na kraju krajeva,nesto najljepse sto ti se u zivotu moze desiti.....
ja sam se porodila prije mjesec dana....i mm i ja smo studenti....on,doduse,radi i imamo svoj stan,ali finansijska situcija je daleko od idealne....ali,snalazimo se i nista nam nije tesko za ovu nasu srecicu....odreknes se nekih stvari za koje sada mislis da ne mozes bez njih i nekako ide....
a otkad sam zatrudnila,oboje smo polozili brdo ispita i sada nam oboma ostala po dva do kraja....i bas sada se spremamo za ovaj aprilski rok.....sve se moze kad se hoce....
zelim ti puno srece i da se odlucis za ono zbog cega s nikad neces pokajati....

IZVORNA PORUKA: Rupi cupi


Hvala vam puno na svim postavkama...plachem i chitam sve ove redove,od rijechi do rijechi....
Nisam sigurna da li sam uopche normalna shto prvo  pomislih na abortus...ne znam ,vjerovatno od straha...
Evo chekam cho`eka da mi dode s posla da malo poprichamo o svemu.....nismo mi neshto mnogo ni raspravljali o tome...shto je meni jako chudno jer o svemu mozemo razgovarati i dogavarati se ...Ne znam shta je sada problem....znam da je i on uplashen ali treba o svemu hladne glave dobro razmisliti....
Hvala vam ...od srca...mamicama puno sreche s bebicama...a buduchim mamicama zelim strpljenja i beskrajno mnogo sreche u postanju mamy`s !!!!!

Nadam se da che se sve ispasti dobro.....

MALO SAM SE I JA ZAPITALA KAKO BI SVE TO BILO.....SA MAJOM BEBICOM...DA LI JE     m ILI z ? hehehhehhe

IZVORNA PORUKA: scarlett

Draga Rupi cupi, žao mi je ako je to tako djelovalo na tebe, niko od nas ne želi da se potresaš, a čovjeku u teškoj situaciji svašta padne na pamet i teško je sve dok ne doneseš odluku. Ali onog trenutka kada odlučiš sama sa sobom, ma koji god da je problem u pitanju, nekako se sve razbistri i osjećaš se olakšano. Ja primjećujem u tvojim riječima da bi ti rado postala mama, čim već razmišljaš da li je dječak ili djevojčica i to me jako raduje. Mislim da si ti u dubini svoje duše već odlučila.
A sada ti držim fige da strpljivo razgovaraš sa svojim partnerom i da pronađete zajedničko rješenje u kojem ćete moći od srca jedno drugo podržavati. Pa iako odmah ne dobiješ onakvu reakciju kakvu bi ti voljela, samo sabur, jer to je i za njega nova situacija - pogotovo ako je neočekivano.
Samo polahko i sve će se riješiti.
A mi ćemo mislit na tebe i nadat se najboljem za vas dvoje (troje).

IZVORNA PORUKA: Xica

Rupi cupi zelim samo da ti kazem da je odluka tvoja i samo tvoja. Kad si dosla na ovaj forum da potrazis misljenje moras znati da mame nisu objektivne. Ne znam kakvi bi bili odgovori da si temu postavila na forumu koji nije vezan za roditeljstvo, ali na forumu gdje su mame dobices odgovore samo da zadrzis bebu. Ako ti osjecas da ne zelis, da ne mozes ili bilo sta drugo nemoj da ti ovi odgovori cine da se ruzno osjecas.

Evo sad moja prica. Kad sam u maju 2007. vidjela test sa dvije crtice pocela sam da placem, kad sam drugi test uradila i ponovile se dvije crtice tad sam vec urlala. Nas dvoje jesmo bili dugo zajedno, ali ni na kraj pameti nam nije bila beba. Ja tek upisala trecu godinu faxa, sa ispitima iz druge. On sa veeeeelikim dugovima iz propale firme, cifra da ti se zeludac okrene. 
Bila sam protivnik abortusa i rekla sam da to nikad necu uciniti sebi. Vrlo brzo smo mi odlucili da cemo zadrzati bebu, ali je kod nas bilo nekih drugih peripetija, o kojima nije sad ni vrijeme ni mjesto da pisem. Mada mogu ukratko reci da sto se tice mene i mog faxa svi su me otpisali. Iskreno, nisam ni ja mnogo vjerovala u sebe.

Dok sam bila trudna dala sam nekih 5 ispita. Ali kad se rodila beba za godinu dana njenog zivota ja sam dala 15 ispita. Inace mi je prosjek bio 5 godisnje.
Na prvi ispit izasla sam 20 dana posle poroda. (Moram da napomenem da studiram drzavni fax, i da ni kao trudnica ni kao majka nisam imala nikakvih protekcija, a na tom prvom ispitu sam cekala 6h da dodjem na red. Bez obzira sto sam molila jer imam novorodjence kod kuce i bla, bla, bla.)
Kad je ona napunila 5 mjeseci ja sam dala 7 ispita. Bila je prekrasna beba. Mirna i dobra. Zaplakala je kad se rodila i na prvoj vakcini sa mjesec dana. Izmedju nije plakala, nevjerovatno. Sa mjesec dana pocela da se budi jednom nocu. Beba za pozeljeti. Tako su se kockice fino slozile i evo ja imam jos samo jedan ispit.

I jos nesto, nisam imala nicije pomoci. Beba, spava ja ucim i to je sva mudrost. Dobra organizacija i sve se moze. Ionako ti ne treba vise od 2h svaki dan.

Znam da sam ja izuzetak sto se tice davanja ispita sa bebom, ali samo da ti kazem da i to moze. Mada znam neke mame kojima se desila situacija isto kao i meni i slobodno mogu da kazem da one nikad nece zavrsiti fax. Druga je stvar sta su kome prioriteti.  Bitno je ne zamrzavati godinu i kontinuirano uciti.

Dijete jeste najveca sreca. Ljubav koju u zivotu prije nisi mogla osjetiti. Neko cije boli i radosti istinski svim srcem dijelis. Ali isto tako dijete znaci kraj slobodnog vremena, kraj prijasnjeg zivota, novi prioriteti, ma sve novo. Nemas vise zajednickih tema sa svojim vrsnjacima. Mislim imas, ali stvorice se odredjeni jaz.
Ocekuj neocekivano.

Puno srece ti zelim sta god da odlucis

IZVORNA PORUKA: Cruella

Rupi cupi, samo da znas da sam i ja nedavno razmisljala o abortusu. Nijesmo ni u slicnoj situaciji, imam 30 godina, udata sam i imam dvoje djece, jedno od 5 godina i drugo od  DEVET MJESECI, a prije dva mjeseca sam saznala da sam trudna. Ne da nijesmo planirali nego o tome ni sanjali... Ja sam se sa bolnicom pozdravila u julu prosle godine, kao da nikada vise necu doci istim povodom. Ipak sam nakon nekog vremena poslije porodjaja pocela razmisljati i o mogucnosti da nekada dobijemo i trece dijete, ali ne ovako brzo zaista. I onda se desi treca trudnoca, koja me toliko zatekla da sam imala potpuno nenormalnu reakciju kada sam vidjela test. Uradila sam ga reda radi, a bila sam ubijedjena da ce biti negativan. Odmah sam odlucila da cu da abortiram, nazvala svoju doktoricu, otisla na pregled, zakazala AB i dosla u ordinaciju, skinula se, legla na sto i cekala.... Inace sam dva tri dana prije zakaznog termina pocela polako da se pitam pravim li gresku? Nikada mi nije bilo teze nego tih dana. Pet minuta sam mislila jedno, a sljedecih pet drugo.
I tako ja legoh na sto i cekam doktoricu, i toliko sam pocela da placem da me je ona, kada je usla, digla sa stola i rekla da idem kuci i da se cujemo za par dana, jer moje ponasanje pokazuje da definitivno nijesam odlucila sta cu, a posebno ne da zelim da abortiram. I narednih par dana smo ja i MM razbijali glavu sta cemo, on je vise bio za AB, ali mi je rekao da ce se sloziti samnom sta god da odlucim, a ja sam ponovo mislila malo tako malo ovako. I onda sam jednu noc odlucila da necu da abortiram, da je to nase dijete, kao i prethodo dvoje, da nije planirano i da smo svi zateceni, ali da cemo se snaci. TRebalo mi je nekih mjesec dana da se prilagodim na tu cinjenicu i da prihvatim da su svi moji planovi od prije neki dan pali u vodu. Najvise sam se bojala i jos se po malo bojim kako cu sa dvije bebe u decembru, hocu li moci svoj djeci da se posvetim kako bih zeljela, hocu li moci da se izborim sa svim obavezama, hoce li mi organizam biti u stanju da iznese jos jendu trudnocu, tako kratko nakon prethodne.... Sada se vec trudim da o tome sto manje mislim, jer znam da hocu nekako, i da ce mi ti strahovi za koju godinu biti smijesni.
I da ne zaboravim, veoma bitno u cijeloj prici, a aktuelno posljednjih dana - taman kada sam poslozila sve kockice u glavi, kada sam rijesila svima da kazem da cemo imati jos jednu bebu, kada sam pocela da se radujem sto cu uskoro osjetiti pokrete bebe uzasno sam prokrvarila. Na svu srecu sve je dobro proslo i nadam se da ce, jer sam jos u kriticnoj fazi, mada na pocetku tako sve nije djelovalo. Dok sam cekala MM da dodje kuci i vodi me kod dr samo sam se molila da moje dijete ostane samnom i da mu se nista ne desi. I evo ga tu, jos skakuce i vrti se, kako smo vidjeli na UZV, a ja mirujem i lezim, iako sam mislila da to nikada necu morati da radim...
A reci cu ti i da radim, mada sam jos na porodiljskom, a i studiram. Nadam se da cu u maju biti trudna mama dvoje djece sa diplomom !!!!
MOras sebe ispitati sta zelis i sta mozes, sta su ti prioriteti, a sta ciljevi... To sama sa sobom moras da razrijesis, a da je lako, nije, posebno u tim godinama.....

IZVORNA PORUKA: Rina26

Hej ja nipošto nebi mogla to napravit svom djetetu,i ja sam imala taj slučaj samo što je mojoj bebi bilo 3mj kada sam zatrudnila a opet sam izašla na kraj sa dvoje male djece još mi je MM non stop na putu

IZVORNA PORUKA: zagrebmama

Nikada nisam voljela pametovati i sugerirati nekome što da napravi ili ne napravi. Svatko neka bude gospodar svoga tijela. Moje mišljenje je slijedeće: (obzirom da sam majka dvoje odrasle djece (18 i 16) i prije dva tjedna sam napravila pobačaj jer beba nije bila u redu): po svemu što sam pročitala na ovom forumu koji je izvrstan i komentari su svi na svom mjestu, nikada nije pravo vrijeme za bebu, jer uvijek ili ne radimo, ili nemamo novaca, ili ovo ili ono. Kad sam rodila sina 1991. bilo je ratno stanje - dakle, ne može gore. Kad sam s malom bila trudna, još nije prestao rat, ostali smo obadvoje bez posla, opet ne može gore. Sada samo "kao" stariji, trebali bi biti sređeni, ali draga moja rupi cupi - NISMO. Živimo s mojim roditeljima u teroru. Mama me svaki dan terorizira svojim pitanjima i njenim životnim stavovima. Pitala me samo jednom kad sam došla s pobačaja da li me boli, a poslije ništa. Tata me u ova dva tjedna nije pitao kako sam. Kako sam? OČAJNO. Pobacila sam jedno živo biće. Svjesna sam da bi  dijete bilo rođeno sa svakakvim bolestima i sindromima i da je moglo umrijeti odmah pri porodu, ali dijete je bilo moje.
Kažem, nikada nije zgodno vrijeme, ali kada dijete dođe na svijet, sve se promijeni, ALI NA BOLJE.

Samo te molim da dobro razmisliš.

IZVORNA PORUKA: Nunny



Rupi cupi po tvojim postovima vidim da ti nije lako...mogu ti reci da mogu zamisliti u kakvoj si situaci...Ne znam sta si odlucila ali se nadam da se nikada neces odreci tog malog bica sto raste u tebi...znas ja uvjek kazem da zbog jedne male greske ne treba napravit vecu zbog koje ces se kajati cijeli zivot...mnogo je djevojaka koje ostanu trudne a nisu u braku...sve u svemu niko nema prava da te osudjuje sta je tu je...opet to je dijete na svijet doslo iz ljubavi, a to je najvaznije...Ja prilicno dobro zivim, ali nikad covjek ne zna hoce li to potrajat...mozda ce mojoj bebi sutra faliti mnogo toga ali jedno je sigurno uvjek ce imati ljubavi...a sve ostalo dodje ...Allah daje nafaku a ne mi i nemoj da se pitas kako...ona jednostavno dodje

IZVORNA PORUKA: Dz3ni

I ja sam u sličnoj situaciji kao ti. MM i ja živimo takođe kao podstanari. Samo on radi, a ja studiram još uvijek i ne namjeravam napustiti fax iako sam diplomirala i sad idem na master...mislim da ću uspjeti to završiti i sa bebicom. Oboje smo jako mladi, 22 i 23 godine.
Trudnoća je bila neplanirana, bili smo u šoku kad smo u 5. sedmici saznali da sam trudna. Prvo što nam je palo na pamet je abortus i par sedmica smo razmišljali i stalno pričali o tome...što jako iscrpi čovjeka i potpuno razumijem kroz šta prolaziš. Onda sam otišla u na pregled i vidjela sam tu malu lopticu na ultrazvuku i još kad mi je doktorica rekla kako već kuca srce...mislim da ne moram više ništa reći
Mislim da je na mene jako utjecala i izjava prijateljice kad sam joj pričala zašto želimo abortus i rekla da sad nije pravo vrijeme, ali da jako želimo bebu itd...na što je ona samo rekla "Nikad nije pravo vrijeme." u smislu da nam nikad neće sve biti potaman.

I eto...sad sam u 12. sedmici i presretna sam. Jedva čekam da mi stomak počne rasti i još nestrpljivije čekam udaranje tog malog stvorenja.
Još se ponekad borim sa strahovima, ali to su manji i slađi strahovi u odnosu na one kad ne znaš šta da uradiš, tj. da li da abortiraš ili ne. Zato odluči što prije i nadam se da će odluka biti u korist

IZVORNA PORUKA: dzejla2012

ova me slika jako potresla,pošto sam i ja imala 2 abortusa i to jedan namjerni.ja i muž smo se odlučili na taj čin zato što smo već imali malu bebu od 6 mjeseci..al sad se kajem i ne mogu se nakajati,a da mi je žao moga djeteta o tome ne mogu ni pisati .

http://www.zaslike.com/files/dxbmree8o6kw8igkaf8.jpg

ne znam u kojoj je ovo sedmici plod..

IZVORNA PORUKA: smajli80

O majko mila sva se naježih.

Imala sam dva spontana pobačaja u 8ned.i oba su se završila kiretažom.Što je u principu isti postupak kao i abortus.I kad su mi prvi put radili zaklela sam se sama sebi da NIKAD ama baš NIKAD neću sebi dopustiti da dođe do neželjene trudnonoće.I da me tamo stružu kao životinju.

Kad sam ležala na čuvanju trudnoće sa sinom u našu sobu su smještali žene koje rade abortuse.U objašnjenju da nemaju više slobodnih soba.

Bilo je svakakvih slučajeva od žena koje su gorko plakale do potpunih flegmana koje to rade po ko zna koji put i ponašaju se kao da su došle izvaditi zub

Sad ovih dana idem na kontrolu i dogovor o stavljanju spirale.
Zaista ne mogu da shvatim kako se nekom može dogoditi neželjena trudnoća pored velikog izbora kontraceptivnih sredstava.

IZVORNA PORUKA: smajli80

Šta je ovo,svi čitaju ali niko ništa ne komentariše

Ne mogu da vjerujem da niko nema mišljenja o ovome ma kakvo ono bilo.
I ne mogu da vjerujem da na ovom cjelom forumu nema niko(osim naših dragih trudilica)kome se desila neplanirana trudnoća.I da pri tom nije uradila abortus ili barem razmišljala o tome.
Čak ni pod Anoniman

Dzejla je bila jako hrabra te napisala šta je i zašto to uradila.Zato joj svaka čast jer zaista treba dosta hrabrosti i priznati prvo sebi pa onda drugima svoje pogreške.

Ovo je forum koje čitaju mnoge mlade djevojke koje ili žene koje kojima se desila neželjena trudnoća,a mi treba da im pomognemo pišući im svoja iskustava(ma kakva ona bila),pronađu rješenje za svojproblem.
I naravno da ih savjetujemo da do njih uopšte i nedođe.

IZVORNA PORUKA: animagical

moje misljenje je jasno, ali opet neko ce reci-lako je meni pricati kad mi se nije nikad desilo. znaci, ja ne bih... ali ja sam i ovo jedno dijete jedva dobila.

IZVORNA PORUKA: morenaa

imala sam 2 spontana ,bas kao i ti smajli,al ja to ne mogu ni usporediti s namjernim abortusom..moje misljenje je da treba razmisljati prije ako vec ne zelis trudnocu, a ne kad dodje do nje..

IZVORNA PORUKA: MaminaBeba

Kad sam se udala 2009 god. imala sam 20 godina. Završila sam prvu godinu fakulteta, upisala drugu. Nisam ranije nikad radila, a moj muž čim je dobio siguran posao, odmah me oženio, doduše živjeli smo u zajednici prvih 6 mjeseci. Meni je bilo sasvim prirodno da kad sam se udala, odmah i zatrudnim. I tako je i bilo. Nakon tri mjeseca, ja ugledam plusić i budem najsretnija na svijetu, a i muž. Nisam nikad pomislila na nezavršen faks, na moju nezaposlenost, na to što nismo tada imali stan. Za vrijeme trudnoće krenula sam na drugu godinu fakulteta, a kad sam rodila, škola je stagnirala. Ja sam se svome djetetu posvetila maksimalno. Preselili smo u garsonjeru, koju je moj svekar kupio MM, i savili smo ljubavno gnijezdo tu. Moj sin je čini mi se bio najvoljenije, najpaženije dijete. Nisam se odvajala od njega, dojili smo dvije godine, bez mene nikad nije proveo ni sat vremena. Jednostavno ja sam od onih strašljivih i paranoičnih majki i ne mogu sebi pomoći. Nakon skoro dvije njegove godine, ja shvatim da sam pomalo umorna od svog pretjerivanja, i da je vrijeme da se ponovo vratim školi, možda se zaposlim i posvetim više malo sebi, jer moj dječak je već momčić pravi. Zaposlim se, odradim pripravnički, već sam počela da se opuštam, da se osjećam i mamasto i isto vrijeme shik i da se zabavljam ponovo sa mojim dragim mužićem i hop! Desi se meni druga trudnoća! Ni u najluđim snovima nisam mogla pomisliti da će se meni desiti, čuvali smo se, pazili i eto opet bebe! Nisam mogla doći sebi, Bože oprosti kad se sjetim koliko sam plakala, koliko sam se sekirala, sad bih sebe ošamarila. Raznorazne filmove sam razvijala u svojoj glavi, nekakve crne misli.. Nisam bila spremna psihički, fizički, materijalno, ma nikako. Naravno odmah poslije saznanja da sam trudna, poslodavci su mi dali papir o položenom pripravničkom i šup kartu. Ja sam se pitala gdje ću dvoje djece u stan od 30 kvadrata, treba mi toliko stvari za još jednu bebicu. Milion stvari me morilo, pa i do toga kako ću roditi, jer sam imala težak porod sa prvom bebom. Pa onda kako neću moći voljeti drugu bebu kao svog J, kako ću stići da se posvetim oboma, kako ćemo finansijski izgurati. Dignemo kredit i kupimo stan duplo veći, pomognu nas malo moji, malo muževi, evo stan je pri kraju i za par dana ćemo preseliti. Ja sam osmi mjesec trudnoće sada i svom dječaku pričam kako će doći njegova seka, njegova vječna drugarica, kako ćemo je paziti, ljuljati, ljubiti, kako ćemo se s njom igrati i sretna sam! Samo sam jednom u svom bunilu spomenula abortus, a moj muž je zaplakao kao malo dijete.. Te suze su mi sve rekle, a ja molim Boga da mi oprosti što sam u bunilu i pomislila na to. Uskratili smo sebi mnogo toga, da bi pružili svojoj djeci ljubav, a kroz ljubav će doći sve drugo. Ne bojim se našeg sutra, ako Bog da, neće mi biti gladni i žedni, a ostalo će sve po sebi doći samo. Ne bih mogla živjeti sa grižom savjesti da uradim abortus. Nikad sebi ne bih mogla oprostiti i psihički bi me slomilo, da svjesno ubijem biće koje je nastalo iz ljubavi. Napisah ja roman, ali ima tu i ovih trudničkih hormona.

IZVORNA PORUKA: Zelimo_bebu

Rupi cupi mila odluka je samo vasa i dobro ali dobro razmislite, razgovarajte,,, sad bi ja da ti savjetujem kao zena koja vec duze vrijeme se bori za svoju bebicu ali ne ide,,,vrijeme prolazi a plusica nigdje....Dobro odvagaj stvari i vjeruj ako abortiras to ce te pratiti cijeli zivot, i ako sve poslije bude ok i zatrudnis onda kad vi to budete planski zeljeli ta bebica ce ti biti negdje i ostat uvijek u sjecanju...dobro razmisli sta ti je cinit, nemoj da te brine to sto se neke stvari nisu slozile, vjeruj vremenom ce se sloziti sve, beba donosi veliku promjenu mozda bas ona okrene stvari u vasu korist na kraju krajuve to ti je najljepse promjena koja ti se mogla desiti u zivotu i znam ja da ces ti to shvatit samo je sada sok i tebi i decku....zelim ti da doneses pravu odluku, ako treba posavjetuj se i sa svojima sa njegovima vjerujem da ce vam svi priskociti u pomoc ako zatreba,,oprosti sto cu ti ovo reci ali ne gasi jedan mali neduzni zivot, za koji bi neke majke dale sve d aga osjete....ljubim te i puno podrske imas vjerujem od svih forumasica....

IZVORNA PORUKA: dzejla2012

hvala smajli,a ja ne mogu nikoga kriviti za moj abortus do moju nezrelost tada i neiskustvo.a to su bile neke druge okolnosti.ne pravdam se ali je ta trudnoća koja će dovest do abortusa bila dosta rizična i krvarila sam i pored lijekova.doktor je rekao da prijeti pobačaj ali eto preduhitrili smo ga jer nismo mogli čekati.
a sam čin abortusa je toliko bolio da ga ne preporučujem do teške nužde a ako se već mora raditi,da to obavi dobar doktor.
doktor je bio privatnik a valjda mlad i nestručan pa me čistio čitav sat vremena i kasnije sam dobila blagi oblik sepse od kojeg i danas imam posljedice.
rekla sam nikad više..

IZVORNA PORUKA: sretna sam jako

Draga moja ja ti samo mogu reci da je dijete najdivniji dar koji covjek moze da dobije...
Ja imam jedno dijete. Kad sam zatrudnila drugi put- isti dan kad sam ugledala na testu bila sam na jos jednom pregledu gdje mi je receno da mozda imam rak dojke i da cu morati prekinuti trudnocu!!! SRCE MI SE PARALO, KIDALO, SVE U MENI VRISTALO!!!! Al sam istog trena rekla - NE! Bit ce kako nam je Bog dao i namjenio...Sad sam u sedmom mjesecu te iste trudnoce, nosim dvije bebice, dva srca kucaju ispod moga, u istom tom periodu su mi obavljene 3 operacije dojke i ja se ne dam!!! Jedva cekam dan da me moji bebaci pozdrave svojim prvim placem... A sto se tice financija- danas imas sutra nemas, al uvjek postoji izlaz...al srecu ti nikakve pare ne mogu kupiti.

IZVORNA PORUKA: virgulina

ja nemam misljenje o abortusu
mislim , nikad nisam bila u situaciji da o tome razmisljam i ne zelim uopste da se udubljujem , fizicke psledice , manje - vise , vecina ginekologa su profesionalci koji to mogu da izvedu i da ne naprave problem ali o psihickum posledicama , kajanju , grizi savjesti , ne mogu niti zelim da razmisljam
mogu samo reci : svako je gospodar svoga tijela i to je kraj
i podrska svima :koji zele i koji ne zele , koje su morale i uradile , koje su morale i nisu uradile
podrska svim zenama koje znaju sta zele i mogu i moraju

IZVORNA PORUKA: ananas_ze

nek vam zvuci kako god zelite, svaka koja se dvoumi izmedju abortusa, nek to ne cini, ko god ne zeli svoje dijete neka zna da ja zelim, i vjerujem da ce se svaka majka prvim pogledom na svoje cedo predomisliti, ako se ne preodmisli poslat cu joj ja svoju adresu, u mome domu nema djecije radosti

IZVORNA PORUKA: virgulina

Rerice , to je i razlika izmedju evolucionista i kreacionista
oni se nikada nece razumeti
a abortus i dalje nemam misljenje

IZVORNA PORUKA: virgulina

a sad kazu kreacionisti da nam je Bog dao slobodu izbora
ali ovo predpostavljam nije tema u kojoj razjenjujemo neke vjerske misli pa u krajnjoj liniji i dogme jer onda moze da se potegne i : Bog je htjeo da zatrudnim i rodim dijete kakvo god ono bude bilo i punktum
zato kazem , ja nisam bila u toj mucno situaciji i nikako nemam pravo cak ni misliti sta bih uradila i sta bilo ko treba da uradi
i zato podrzavam odluku svake zene i njenog partnera da li roditi ili na zalost ne

IZVORNA PORUKA: jasmin

E pa to je upravo pouka onima koji ne vjeruju u Njega...On jos uvijek vjeruje u njih i daje im blagodati ovoga svijeta,kao sto su djeca,da budu iskusani kako ce postupiti. A konacan sud ce biti na onom svijetu. Tvojom logikom amra...rekli bismo...kako nam Bog daje mnoga dobra iako se ponekad ljutimo na Njega? Odnosno usudimo da se ljutimo . Nismo mi ti koji trebamo suditi nekome.
Pokusajmo zmiriti samo 5 minuta i za to vrijeme obaviti toalet,prosetati i sl...pa zbog ogromnog dara vida necemo biti dovoljno hrabri da se ljutimo :).
A sto se tice abortusa,opravdavam ga samo u slucaju da je zivot trudnice ugrozen. Dalje ne.

IZVORNA PORUKA: teacher75

a sta je sa silovanim zenama ili djevojcicama koje ne zele da rode dijete sa genima osobe koja ih je silovala?

IZVORNA PORUKA: amra_sa

IZVORNA PORUKA: teacher75

a sta je sa silovanim zenama ili djevojcicama koje ne zele da rode dijete sa genima osobe koja ih je silovala?

Dobro pitanje Teacher. To mi nije palo na pamet. U ovom slučaju sam isto za prekid trudnoće, na samom početku. Ne daj Bože, ja se lično ne bih mogla nositi sa ovim.