IZVORNA PORUKA: Alma_27

Marina, ma znam. i morat cu malo popustiti :) ja zaista imam svu pomoc oko djece. i od muza i od njegove i moje porodice ali opet on i ja imamo najvise posla oko djece. normalno. kod mene je problem i sto sam neko vrijeme sve drzala u sebi. hajde, necu da pricam muzu jer i on ima dosta obaveza i brige, necu drugarici jer i ona ima malu bebu, necu roditeljima jer i oni previse brinu za mene. treba nekome ispricati. imam divnu djecu ali i pozitivan stres je stres, zar ne? i jos, moja tuga zbog gubitka nikad nije popustila. tako je to valjda kod svakog ko izgubi dragu osobu... pa kad god se nesto lijepo ili ruzno desi u mom zivotu je mislim na nju i tugujem.

IZVORNA PORUKA: MarinaDK


Nisam upratila kolika su ti djeca, tj kad si se porodila, ja sam imala malo smetnji poslije poroda i bojala sam se poznajuci sebe  poslijeporodjajnog sindroma..Mlao sam citala o tome oko depresije , odbijanja djeteta i kad sam skontala da ja tih simptoma nemam nastavila sam svakodnevnicu, medjutim nakon nekih pola godine  ljudi oko mene siu poxeli da govore kako sam jako nes´zgodna osoba postala tj sto se tice malog, mada ja to nisam primjecivala ali nisam dala nikome da mu pridje osim seke npr da ga presvuce ili kad bi ga neko uzeo mene su znojevi oblijevali, stalno sam govorila pazi glavicu, drzi za ledja, elem i to je jedan vid poslijeporodjajnog simptoma...Ali kad je mama dosla sa njom sam malo pricala na tu temu i proslo me je ....Ja sam dok sam se borila sa anksioznoscu imala i psihologa ali ipak najvise mi je pomogla mama, seka , tata i moj  tadasnji momak...Ja sam mnogo toga nosila u sebi , od rata pa nadalje i nikad nisam o tome pricala vec jednostavno skupljala u sebi do mjere da sam postala anksiozna...Ako ne zelis da opterecujes svoju familiju, muza prijateljicu ti uzmi sebi  neku svesku i kad ti je tesko istresi to sve na papir...Od-do vjeruj mi lakse ce ti biti

IZVORNA PORUKA: mo girl

sto ovo nema nikoga?

IZVORNA PORUKA: nadez

evo i mene citam vas svaki dan do sada je sve uredu sa trudnoci i sa bebu ja se hvala bogu dobro drzim psihicki zunjena sam imam onaj strah od poradjaja ne toliko od to nego da me ne uhvti nekoj napad panike to me najviiise plasi sa te moje fizicki simtomi kao probadanje oko srca i gusenje to me najvise plasi sinoc tako sam se prepala dok sam lezala me probodilo ali na sekund je bilo,probam se uzdrzavati ali opet imam taj strah u mene u cetvrtak sam vadila krvi bilo ok talk je ok EKG sam radila pre 2 meseci nadam se da nije nista srasno da ce sve biti uredu i samnom i bebu ljubim vas sve

IZVORNA PORUKA: Aminna

cao svima i lijep pozdrav. malo sam gledala po netu u vezi moje bolesti pa sam se nasla ovdje medju vama i kontam da se ipak prijavim da malo se naucim i da mogu da dobijem po neki savjet. eto vec prije cetri mjeseca me kao iz vedra neba uhvatila vrtoglavica dok sam kupovala neke namirnice sve kontam da sam trudna dal je moguce il ne izludila sam od testova i ginekologa i svega. nije proslo 5 dana samo neki strujni trnci kroz cijelo tijelo srce lupalo uzasne nesanice umor dehidriranje bockanje po cijelom tijelu mucnina povracanje itd itd ima toga do ranog jutra za nabrajanje . ponekad me prodje na koji dan ali pretezno svaki dan osjecam umor i neku vrtu vrtoglavice i u ocima mi cudno . planiram i bebu udata sam vec godinama tijelo mi je jako slabo na to sve sam omrsavila i 20 kg koje je tijelo navelo u jos veci sok sad me strah da nebolujem od neke invalidske bolesti itd. svi nalazi super ct snimanja mizdga srce itd sve je super al eto tesko je povjerovati da je ovako loshe a da mi nije nista?? SAD KOLIKO je pametno na ovo sve i da ostanem trudna il da pricekam koji mjesec kad sam vec cekala par godinama da malo tijelo bude jace pocela sam da treniram zdrava ishrana pa da vidimo .... raspisa se ja ali eto nesto malo ukratko =))) LIJEP POZDRAV

IZVORNA PORUKA: brinetyca

pozz svima a i nije baš da smo odlično pa se ne javljamo, dobro zavisi kako kod koga:) čitam vas svaki dan ali se ne javljam stalno, jer bi vam dosadila svaki dan s istim kukanjem:) kod mene bude bolje par dana, pa opet posustanem al valjda je to tako. Evo npr danas sam odsrednja, stalno razmisljam o tome kako nikako da me prođe u potpunosti strah od izlaska i kretanja po gradu i među ljudima..ali opet nije loše, jer ne moze to tek tako da se rijesi.pa me muci malo strah i napetost u grudima, ponekad mi je toliko muka i osjecam se zarobljena, a nekad super budem.mah.... sta sad, nista ne traje vjecno:) sve vas puno