Lejla Ka
|
Malčice sam se rastužila Ovdje izgleda kao da ste sve zaboravile strah od poroda u poređenju sa strahom od dojenja. Ali dojenje nije strašno, ono je divno, ono je lijek svim teškoćama poroda, ono je smiraj i majci i bebi. Dojenje je ono što slijedi nakon što vaša beba izađe iz vašeg stomaka i nađe se u vašim rukama, slijedeći korak. Dojenje nije problem, ono nije teškoća i muka. Od trenutka začeća razvoj djeteta prolazi različite faze, porod je jedna od tih faza, kao i dojenje. Dojenje prati bebin razvoj pa i ono prolazi kroz faze. Lučenje kolostruma (koje započinje već u trudnoći) je prva faza prehrane, "nadolazak" mlijeka (tj. faza kad se proizvodnja enormno poveća da bi naglo rastućoj bebi obezbjedila dovoljno hrane i ispitala kolike su stvarne potrebe za mlijekom), stabilizacija proizvodnje, pa onda skokovi u razvoju kad beba želi puno sisati (da potakne veću proizvodnju, i da se smiri i prevlada nagli psihički razvoj i nervozu koju to stvara), sve su to koraci na putu. I ragade, i zastoji, i mastitisi, i usporeno dobivanje na težini, i soor, sve su to koraci, sve su to dijelovi složenog procesa uspostave dojenja. Beskrajno ih je važno znati, znati ih prepoznati, znati da su normalni, da se daju riješiti,znati kako ih riješiti. A ono što je najvažnije znati (namjerno ne kažem vjerovati, jer nešto znati ipak je jače od u nešto vjerovati) je da smo stvorene da prehranimo svoje bebe. Jednako danas u doba kad nam okruženje nudi i zagovara "lakšu" i "haman istu" alternativu, kao i jučer kad je dojenje bilo jedina opcija, a njegov izostanak iz nekog razloga bio izbor između života i smrti. Dojenje je prehrana novorođenčeta! Jedino, normalno. Ako ste zdrave ne postoji mogućnost da nemate mlijeka, ono će se proizvesti nakon poroda. Prije nije bilo puno pameti oko toga, staviš bebu da doji kad god kmekne, kad god je budna nudiš. Današnji stavovi o dojenju su posljedice masovne ishrane djece alternativama. Još se uvijek napredovanje mjeri prema podacima koji su nastali posmatranjem beba hranjenih alternativom, i očekuje sa takvo hranjenje i od dojenja. Da dijete jede svaka tri sata, da spava cijelu noć, i da nabacuje minimalno kilu za mjesec. To vam je kao da od nekog ko se hrani makrobiotikom očekujete da bude kao neko ko se hrani u Mac Donaldsu. Bukvalno. Često sam ja to ponovila, ja znam šta je ishrana djeteta alternativom, znam sve tajne labaratorije za pripremu AD-a. Znam i osjećaj neuspjeha, i krivice, priznajem i olakšanje nakon 3 mjesca borbe, nakon najteže odluke u životu. Znam i onaj osjećaj "eh da sam samo ..." koji imam i danas kad pogledam svoju kčer, već veliku, prvačića. Dese se spletovi okolnosti, koje nisu pod našom kontrolom. Ali ne dajte ono što jeste pod vašom kontrolom da vas skrene. Učite sad osnove koje će vam kasnije biti baza na kojoj će te izgraditi pozitivno iskustvo. U ovom slučaju dojenja. Slušajte, čitajte, okružite se pozitivnim osobama (ne u smislu onih "ma kod mene je sve to bilo bez problema" već onih koje će vas hrabriti bezuslovno), one negativne, uvijek pune sumnji i pitanja i loših završetaka prekinite skretanjem na drugu temu.
_____________________________
Velika princeza E 2005 Maleni veseljak N 2008 I ovo su moja DjeCa pored djece, i moje Dojenje nakon dojenja
|