Jutros uz moje buđenje u 6 sati moja školska djevojčica mi je spremila iznenađenje...čestitku sam očekivala al sam si spremila onaj iznenađeni osmijeh kao da nikada ništa ljepše vidjela nisam...ali u čestitci pjesmica a sa usana reciticaija...za mene...nejnu mamu. Evo četitku nosam sa sobom, sve je gledam koliko srcadi mi je u nju stavila, cvjetića i poljubaca...al recitacija mi u glavi odzvanja... MOJA MAMA Ja nisam više mala da darujem ti cvijet, niti sam sasvim stasala da poklonim ti svijet. Za tvoj dan mila MAMA kažem ti veliko HVALA za svaku riječ, osmijeh i dodior koji si meni dala. Svu nježnost tvoju, snagu i ljubav želim da ti vratim, jednoga dana kada odrastem moći ću sve da shvatim. Besane noći, zubiće prve... cijenit ću tad i sama, znat ću da ništa teže i ljepše nema već biti MAMA !