Našem Alvinu obične igračke uopče nisu interesantne!
On bi se igrao sa daljinskim, telefonom, testarurom itd... Uglavnom sve ono šta nije igračka za dijete ...

Nemam pojma kako da ga to odučim?
Stalno dosađuje dok ne dobije nešto od tih predmeta u ruku! Nekad popustim pa mu dam, da ne dosađuje ali mi je glupo kad odem negde u selo kako ga naučim, da se to ne dira

< Poruku je uredio Hanady RR -- 22.9.2014 23:47:23 >

_____________________________

Ti si sreča moja največa
ALVIN 04. avgust

E pa bas mi je to poznato djeca bas hoce ono sto im nedas pokusaj da mu branis igracke pa ces vidjeti da ce ih traziti.ja naprimjer uvijek sakrijem jedan dio igracki pa nakon nekog vremena nadem djeci i oni se obraduju kao da su nove jer ih dugo nisu vidjeli...pokusaj...cao

_____________________________

Voli sam sebe pa ce te i drugi voljeti"
(istina ziva)

da da sebila kad bi to bile baš one prave igračke al kad su to daljinski i telefoni baš oto što nemogu baš da sakrivam za duže vreme ali jest dobra ideja za koje druge igračke!

Pokušaču ga  nekako zavesti, da mi to više ne traži za igranje!!

_____________________________

Ti si sreča moja največa
ALVIN 04. avgust

Znas sta mozes jos da uradis daj mu neki stari daljinski koji vise nekoristis i stavi ga pored svoga,dogovori se s njim jedan tvoj,jedan moj....

_____________________________

Voli sam sebe pa ce te i drugi voljeti"
(istina ziva)

ma da tu ideju mi je dala bašš sestra, ali za telefon a nakraj pameti mi da to pokušam i sa daljinskim!!

Baš super hvala ti na ideji!!

_____________________________

Ti si sreča moja največa
ALVIN 04. avgust

Ljepoto moja, imaš li ti šipku u kući?

u mom daljinskom već zveče komadići otkinuti nakon što svaki put ga otrese o pod kada vidi da je podignut na sto ili ugao
odgrizla je komadić jednog dugmića
inače sad već prilazi stolu i ako šta može nabrzinu da dohvati to završi na podu
stvarno mi je žao da se dernjam na nju zbog toga ili da je lupim po guzi jer ona ne shvata zašto ja to radim
ranije niej smjela ništa da dira i dovoljno je bilo reći ne ne i ona bi se odmakla bez problema
međutim, kako raste, a i ja sada radim pa ... isto malo štene kad se pusti

_____________________________

strpljen - spasen

Ja sam vam užasno stroga, po pitanju tih dječijih opasnih igrica.
Ne dozvoljavam joj da čačka po stvarima koje nisu za igre, izuzev šerpi u kuhinji. To mi je onako slatko.
A za ostalo po kući, ili ne dao Bog po stolu. A ne, ne...
Od prve godine u stanu je uvedena šipka. U početku je bilo dovoljno da joj malo zaprijetim i ona ne bi dirala datu stvar, npr. daljinski, mobitele, ukrasne predmete na komodi, televizor, ....međutim kada je skontala da joj ništa sem povišenog tona se ne dešava, počela me je ignorisati.
E pošto je i mama shvatila, da je kćerka počela da SHVATA uveliko, počela sam praktično upotrebljujem šipkicu.
Ali ne kao moja koleginica, natrapa svoga sina pelenama, štramplama, trenerkom, pa onako ga malo pucne, a on joj po glavi skače, i kada mi se najave u goste meni se smrkne....jer nastupi apokalipsa po stanu.
kada moja kikica uhvati fursata, prvo je opomenem dva puta, i objasnim joj zašto se to nemože dirati...a ona me pomnoži sa nulom....eh onda mamica koja je jako voli, skine joj trenerku i štrample, pa po golim cvolikama dva-tri puta pucne šipkom.
e ljubav moja kako skonta za dvije minute šta je ne-ne, a šta su igračke.

Nisam tutor svom djetetu, već smatram da je neophodno da se autoritet roditelja mora i treba poštovati, a to se može ostvariri samo dok su djeca mala.
I NARAVNO DJECA SVE RAZUMIJU, I SHVATAJU.
Zato nemojte ih opravdavati .

hahhahha
e za te cvolike imaš pusu
odavno se nisam tako nasmijala
hm
ne mislim da si tutor, ali niti da sam ja ili neko drugi ko to dozvoljava previše popustljiv
ja više nemam kontrole kao prije nad almedinom naprosto jer više nisam sa njom po cijeli dan
odem ujutro i nema me do mraka
čuva je moja svekrva ili moja mama
previše je poželim preko dana da bih se zamarala uvođenjem discipline u ta tri sata, jer je nemoguće
problem je u tome što kod nana ništa od toga ne dira, bar tako kažu, i sluša ih, i to kažu nane, ali kad mi dođemo onda jednostavno ako nije u naručju onda ruši stvari sa stola
previše stvari ima za koje sam rekla da moje dijete to nikada neće raditi niti se tako ponašati, pa ćemo vidjeti

_____________________________

strpljen - spasen

uh zaboravih najvažnije
pošto meni sada nije na oku preko dana ja ne znam šta radi kod nana i ako je one ne zaruže i ne kazne kada nešto sruši sa stola zar zaista misliš da će razumjeti zašto ja to radim?


_____________________________

strpljen - spasen

E ti si kraljica - nisam se citav dan od srca nasmijala dok nisam procitala tvoj post.
I koliko vidim kod tebe se zna red. I sigurno ce ti mala biti poslusna a to je super.
Ja sam nekako vise poput makane - jos kad sam pocela raditi - pozelim je na poslu a i previse se umorim tako da nisam tako stroga. Hvala Bogu ona jeste poslusna ali kao i svako djete iskusava nase KRAAAAJNJE granice.
A jedan period je bila haos - dok se nije navikla da ja idem na posao - valjda nas pozeli pa haos onda izvodi samo da nam bude interesantna (narocito je voljela da dira ono sto ne smije i da se penje po stolu jer su to stvari na koje mi reagujemo) i polako, polako vec se lijepo smirila. Sad joj je interesantnije da sa njom slazem kockice ili da joj babi objasnjava crtic i da nam isprica sta je radila po danu - ko joj je dolazio ili gdje je ona isla.
A ja sam uvela sibu kad je imala oko godinu i po - i najgore je sto se ja proderem na nju ili se ubjedjujem sa njom a moj muz lijepo kaze - upozori je i onda ako nece uzmi sibu - kako onda bolje slusa. A meni je sve nesto bude zao i onda opet dodjemo do sibe (kad me ona pomnozi sa nulom :)).
Ali dobro je - i mogu vam reci kako raste sve je bolje i bolje - lakse je sa djetetom jer joj mozes objasniti stvari.

eto
i ja se u to uzdam
vrijeme, vrijeme i samo vrijeme


_____________________________

strpljen - spasen

vrijeme, vrijeme i mamini zivci :)
e kad mamini zivci popuste bice belaja ;)
pozdravljam te :)

uh
mama nema živaca i to je nekad problem
ako se sjećate postavila sam temu zacenjivanje i to je moj osnovni problem sa mojom curicom
hvala bogu nije bilo više takvih slučajeva, ali ona tri incidenta su mi bila i previše, zacenjivanje dok se bukvalno ne onesvijesti
još sam negdje pročitala da to može djete odvesti u epileptični napad i bila sam užasnuta
zato ljutina ništa
puno ruženja ništa
dok se malo ne promijeni stanje



_____________________________

strpljen - spasen

Ufff moja se nije hvala Bogu nikad zacenula - ja ne znam sta bih tada radila i kako bi se postavila. Ali zaista - sto se tice rada sa djetetom - kako raste bice ti sve lakse sa njom. Onda ce mozda i to prestati.
Ali sto se tice cjelokupnog odogoja ja mislim da je stvar u tome koliko se zaista posvetimo svojoj djeci. Nekad bude i malo sibe, nekad se malo durimo i tako ali muz i ja se zaista posvetimo nasoj maloj kada smo kuci. Mislim da je to najvaznije i da se to na djete pozitivno odrazi u zivotu.
I naravno mnoge stvari se rjesavaju kako nailaze - te sad hoce ovako, te sad psuje te hiljadu problema ali je vazno da smo sa njom bliski i da je njoj vazno kada joj mi nesto zabranimo ili dozvolimo ili kad joj kazemo kako je to ruzno i kako lijepe curice to tako ne rade...
Ja se jedino jezim roditelja kojima je vaznije da odgledju film i da se odmore a djecu usutkuju i kad porastu istjeraju ih u njihove sobe da bi oni mogli na miru da ocejfe. E to nikako ne mogu da svarim i od toga se jezim. A sve ostale varijacije na temu su ok - ne moze se sa svakim djetetom na isti nacin izaci na kraj.

Kod mene vec 5 godina u kuci nema stola (coffe table) i ko zna do kad ga nece biti. Taman kad je Ajsa dovoljno porasla (oko 3 god) da zna sta je to i cemu sluzi, dosla je Esma sa puzanjem, prohodavanjem i dohvacanjem stvari sa tog malog stolica.....a sad kad bi ga vratili na njegovo mjesto dolazi nam novi clan . Dalje, ukrasni predmeti, sitnice....sve sto se moze razbiti i dohvatiti takodje nemam u stanu na dohvat ruke. Daljinski je dostupan i prezivio je do sada, ali mislim da ih se ne moze nauciti da se to ne smije. Jednostavno to moras skloniti iz vidokruga i jedino tako ih spasiti dok ne narastu da skontaju da nesto ne smiju. Izmedju 2-3 god pocinje neko vaspitanje.

_____________________________

Ajsa 04.03.2002.
Esma 29.05.2005.
Nase maleno 20.01.2008.

Eh, imala sam i ja malih problema, sa VELIKOM DJECOM, tj , nanama i dedom.
ali ja rekoh: ili je odgajajte kako treba ili je dajem u vrtić-strancima.
Ipak su se odlučili za lijep odgoj.
Ni ja ne provodim mnogo vremena sa kikicom, ali ipak kada dođem kući, pokušavam da budem joj i majka i drugarica, malo teže ali ide.

u suštini djeca diraju stvari koje vide da mi upotrebljavamo
zbog toga će i moja almedina prije poletjeti da dohvati daljinski ili čašu sa stola nego svoju igračku
teško je djetetu objasniti zašto ono ne može da dira nešto što vidi da osobe koje su joj najvažnije uzimaju u ruke
ali definitivno joj nikada ne bih više dala da se igra sa mobitelom
ni blizu njoj
ovaj slučaj sa malom lunom, ne kažem da ima veze, ali me je baš potresao
tumor u glavi, a nedavno objavljeno u nekom znanstvenom časopisu da su se naučnici konačno usaglasili da je mobitel i zračenje štetno samo nisu saglasni koliko, posebno za djecu čije su kosti lobanje još nedovoljno razvijene
užas

_____________________________

strpljen - spasen

mojoj  je glavna igracka bio telefon i daljinski,i kad je malo porasla i pocela se igrati sa pravim igrackama morali smo kupiti novi telefon a daljinski smo zalijepili.Taman kad smo pomislili mukama je kraj rodio se mali svrco i kao iz vode vec je porastao i rusi sve pred sobom.I ne morate pogadjeti i njemu je glavna igracka telefon a daljinski je vec dokrajcio.Moj muz vijecito ponavlja da sklanjam, da se ne igra s tim ali sta cu kad je on brzi nego ja.Dok okrenem glavu on vec glodje daljinski. Imam i ja sibu ali mi se smiju kad je kao probam upotrijebiti,pogotovo ovaj mali namazanko,on misli sve je igra.Najgore je kad ja govorim ne ne,on se tako slatko smije misli to je neka igra.A moja siba se nemoze zadrzati duze nego dva dana u stanu obicno mi je Ajla ili slomi ili sakrije!!!!!Ja sam se naucila da je kazna najbolja mjera.I to moja mala princeza zna.Ako nije bila dobra djevojcica nema bombona,nema crtani filmova i najveca kazna nece ici vani na pijesak.I eto tako nekako mi uspostavimo red!!!!

Sva djeca su tu negdje... svako dijete dira daljinski, mobitel, telefon, stvari sa stola... jer to vidi od nas.. (neko je to vec napisao i fakat je tako) U biti ne kuzim u cemu je problem... Daljinski se moze drzati na nekom mjestu gdje djetetu nije dostupan. Mobiteli i telefoni isto...
Ovo gore sto je neko napisao da se djete od godinu i pol treba opominjati šibom, meni je, iskreno, preokrutno. Djetetu od 18 mjeseci je lakse odvratiti paznju nekom zanimljivijom igrackom ili pjesmicom nego li ti utjerati mu saznanje sta smije a sta ne i to silom. Istina je da oni puno toga znaju u tom dobu ali nema sanse da skuze zasto ne smiju dirati salicu kave sa stola kad to mama stalno radi... I jos kad dobiju batine za to... jedino sto tada mogu osjetiti je to da ih roditelj ne voli i ostavlja ih zbunjene. Ispada da pametujem... ali to su dokazane cinjenice :-)

Malo sam posmatrala okolinu i kod svakog nesnosljivog klinca sam primjetila manjak komunikacije i razumijevanja s roditeljima. Lakse je s manje price upotrijebiti šibu nego li odvojiti sate i sate pricajuci i ukazujuci na to zasto se nesto ne smije.

Moj maleni je sad star oko 2.5 godine, bilo je dana kada sam mislila da cu poludit i da nikad nece naucit sta smije a sta ne al evo... danas je jedan fini momčić koji ne zna sta je siba a zna da stol nije mjesto za igru. I kad bi mi doslo da se izderem na njega, nastojala sam se nasmjesiti i pokusati zainteresirati ga necim drugim.

Ja fakat ne znam napisat kratak post :)
Vidjela sam po furumu da se drugacije misljenje smatra svadjanjem... Molim da se moje misljenje uzme samo kao moje a ne kao optuzba jer to fakat nije :).
ne okrivljujem nikoga u nacinu odgajanja vlastitog djeteta. Svaka mama zna sta je najbolje za njeno dijete... i to stoji.

Ja sam od onih koji mislie da je puno price najbolje rjesenje. Sjetim se svog djetinjstva... kazem to uvjek a evo i sad cu... sto puta sam mami rekla, daj istuci me samo prestani vise zvocati i pricati.... udarci odbole, zarastu i lako se zaborave... riječi imaju veću snagu i odzvanjaju duže. ;-)





_____________________________

I sine drž' se žena! One su ti kao sol... Može i bez njih al' je bljutavo
---------------------
Martin, 17.05.2005
Nora, 18.06.2008

žao mi je što si stekla takav utisak, ali drugačije mišljenje ne smatram (vjerujem da se to odnosi i na ostale članove) početkom ili povodom za svađu, tu i jesmo da razmjenjujemo iskustva, ne sekiraj se da će te neko shvatiti pogrešno, uvažavam svačije mišljenje, ali se ne moram slagati sa njim
tačno kako si rekla svako zna najbolje za svoje dijete i slažem se sa tobom da se djeci zaista lakše može odvratiti pažnja nekom drugom stvari i da je to bezbolnije, a bolje za njih
sinoć mi se baš desilo da almedini pažnju sa čaše soka koju je pokušavala dohvatiti sa stola odvratim papirnim maramicama koje je iscjepkala (cijeli paketić) do milimetarskih djelića
nisam se uopšte nanervirala, fino pokupila i bacila u kantu ankon što smo se fino izigrale "pada snijeg od maramica"...
heheheh
vidiš,
nisi jedina koja pati od dugih postova
i ne brini kako će te ko razumjeti, ovdje niko nije radi svađe već razmjene iskustva
inače, mislim da ti je način razmišljanja super
 pozdrav

_____________________________

strpljen - spasen

Tu si u pravu. Slažem se u potpunosti sa tobom. Mislim da šiba ne pomaže toliko, jer dijete od udaraca još više bjesni i neraspoloženo je. Važno je djetetu znati odvratiti pažnju nečem drugim, npr. dati neku novu igračku, početi se igrati sa njim, objasniti mu, pa valjda će nesto upaliti.

Moj  nije nikad volio takve stvari da dira, daljinski, telefom. Ne znam zbog čega, vjerovatno zato što se igrao sa drugim, pravim igračkama. Ali od zaove mali volio je uzimati daljinski, pa smo mi našli neki stari daljinski i on ga je dokrajčio, tako i sa telefonom. Evo ti ovaj, ljepši je, pa se igraj, bacaj. I to je palilo.

Mislim da ipak djeca razumiju kada im se kaže, a najvažnije ga je zainteresovati nečim drugim, ako to "nesto" nećete da uzme.

Nije bitno da li neko ima ovakav stav ili onakav.
Bitno je da razumijemo i opravdamo argumentima zašto je nešto dobro, a zašto nije.
Meni iskreno je drago kada čujem suprotni stav od moga, jer onda tražim načine da pričam, i pričam, i meljem...i uvjerim u suprotnu datu osobu.

Šipka ili ne, mislim da je to individualni stav svakog roditelja, ali ja lično zapažam puno toga, i volim da posmatram ljude oko sebe, i svi moji postovi, koji se tiču bilo koje teme, jesu stvar prvenstveno moga ličnog iskustva, ali i iskustva drugih ljudi, za koje ja i neki meni bitni ljudi , smatraju da treba uvažiti.

pozdrav amina
ok
evo ti izazov
ako ti ne bude mrsko uvjeri me argumentima da je daljinski upravljač bitniji i važniji od minute  ljutnje u životu moje jednogodišnje  i njenih
pozdrav

_____________________________

strpljen - spasen

svaka vam cast - vi stvarno imate zivaca.
Sto se mene tice odgoj je kombinacija - puuuno price, primjera, igranja sa djetetom ali kad predje granicu ili sto kaze nasa kolegica (kad me pomnozi sa nulom) onda i siba dolazi u obzir. Npr. juce je bilo dovoljno da uzmem sibu u ruku i ona je prestala da se penje na stolicu da pokusa da dohvati makaze (koje su na vrhu kuhinje ali eto). Sve ja pokusam, objasnim ja njoj da to nije za nju, da mami one trebaju i jos ih sklonim da ih ne moze nikako dohvatiti ali ona ima namjeru da ih se docepa. Sto se mene tice da nije prestala dobila bi malo po guzi.. Nije ona nikad dobila vise od dva - tri mala puca ali to je malom pametnom bilo dovoljno da nauci..
Drago mi je da ti ne posezes za tim mjerama jer prvi put kad sam je pucnula (opet nakon mnooogo ubjedjivanja) ne znam ko je vise plakao (ona onako javno i da je cuju babi, deda i nana) ili ja (da me ona ne vidi)..