a tek mene...nama će sad 2 godine...

< Poruku je uredio Hanady RR -- 22.9.2014 23:47:47 >

_____________________________

"U laži su kratke noge ! "

I mene vala.
Imam jodnogodisnjakinju, bas pametnu i radoznalu, ja po profesiji psiholg , odgojih fino jednog sestogodisnjaka, ali objasniti ovom maksumcetu malom da se daljinski ne smije dirati jer ce tipke otici, neJma sanse. Krijem ga jedino, eto tako ga uspijem sacuvati

I ne moze me niko ubijediti da to sa jednogodisnjacima ide to tako lako :)

Forumasici svaka cast na uspjehu......

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

Ocu i ja da znam kako da se rezonujem sa svojom asjom, njoj je haman jedna godina. Kako da joj pricam fino lijepo a da razumije da to ne moze. Moj mm to pokusava...neka Asjo, neemoj, ne valja to, to je pih kaka, uprljat ces rukice, nekaaa, asja nemoj...i Asja uvali ruku u kantu za smece. Mozda opet moja asja nije dovoljno razumno dojete...il je mozda pretvrdoglava.
Nekad jednostavno ne znam sta da radim sa njom. Oko vecine stvari zna da ne smije, ne dira ladice, na stolu moze stajati sta god hoces nece to dirati..oaim ako ima sta od klope da voli
Mobitel sam joj dala jednom i od tad ga dobije svaki put...nema fajde dati pa braniti. Za daljinski se jos borimo

Ja ruzim, da, cvrsto ljuto NE! upali uglavnom...mozda ne iz prvog puta al nakon nekoliko upali. Volim vjerovati da kad je pogledam u oci i vidi da se ne salim zna da su stvari ozbiljne.,.medjutim to je svakodnevna borba. Kad bude malo veca zalazem se zaista za metodu objasnjavanja...rasprave ne dozvoljavam. Zasto necu pricati, ispast ce zatucana. Do tada se snalazimo kako mozemo, ruzim, viknem..vidjet cemo sta ce biti. Mozda se i boji, neka se boji..radije nego da se oprzi, ustine, posjece, padne niz stepenice itd.

Ah da, ovo osiguravanje kuce za dijete, nemaju svi taj luksuz, inace bi se morali iseliti iz kuce. Mi recimo nemamo rtrpezariju i jedemo na stolicu u dnevnom, koji je nizak, asja sve moze dokuciti. Zelim da cujem kako bi se objasnilo djetetu da ne dira vrelu supu, da ce se oprziti..ili ne treba da rucavamo tu? Moja tetka je skinula sva vrata sa komoda kad su djeca mala bila...ne pada mi na pamet to da radim.
Iskreno mislim da se vecina ljudi trudi koliko moze da uradi najbolje kolko moze. Nismo svi super mame ebi ga....

_____________________________

Pile moje, pace moje malo....lafce moje :) 05.10.2013

Ja sam pokusalvala objasiti hiljadu puta. Sad jednostavno podignem visoko daljinske, mobitele, laptop :D Dva puta rukicom dotakao sporet, isto nekoliko puta mu pustila da prsticem dohvati vrelu supu i sad bjezi od zize :D Ima djece odmah shvate, moj je tip da uci na svojim greskama. Kupatilo zakljucavam i sve moguce kreme visoko u ormar :D
Zakljucujete da nemam ukrasa i lomljivih stvari po stanu

sjećam se da mi je kolegica iz ureda, uvijek ponavljala : pričaj s njom, pa će te poslušati...pa sam nedavno ja nju savjetovala za njenog jednogodišnjeg unuka, da mogu njena kćerka i zet okačiti mačku o rep priču, bar nekih pola godine, godine, nego skloniti što se skloniti da, naći neku zabavu za dijete, da ispuca energiju, a ne kod kuće od dosade da skače na luster...proći će ta faza i djeca će početi kontati i naravno, ponekad i poslušati  ...

ne treba se cuditi da dijete zaboravi sto mu za nesto kazete sto puta dnevno. do trece godine djeca imaju kratkorocno pamcenje,i ne mogu zapamtiti da su jucer pricepili prst na neku laticu ili se opekli na kavu. to kratkorocno pamcenje im pomaze da mogu bolje uciti i pamtiti stvari,stotine puta brze nego odrasli ukljucujuci ucenje putem iskustva,ucenje jezika,ucenje hodanja,govora i sl. to je razlog zasto se i ne sjecamo perioda do trece-cetvrte godine. jer bi dugorocno pamcenje u toj dobi mnogo otezalo ucenje puuuno bitnijih stvari. eto,samo da znate razlog zasto ponavljate po sto puta :)
mi zivimo u jako malom stanu,htjela sam osigurati da moje dijete ima sto istrazivati po stanu dok je bio jos manji.
stvari koje su opasne nisu bile blizu njegovog dohvata,stavili smo zastitu na uticnice,zastitu na sve ostre kuteve(to je barem jeftino) sklonila sam sve vrijedne ukrase,lomljive predmete,nozeve sam drzala u gornjem dijelu kuhinje jer je on rilicno velik za svoju dob pa je vec s godinu dana mogao otvoriti svaku laticu.
deterdzenti,kemikalije i ostalo takodjer na visoku policu.
okretao je i kola od sporeta,tada bi ga samo preusmjerila na nesto drugo i ugasila kolo,nisam od toga pravila dramu.brzo je proslo.
ako stalno cuju NE,NE,NE onda im postane sav svijet opasno mjesto i postanu plasljivi,uvijek misleci da ce se povrijediti.
ja sam razmisljala na taj nacin i kako sam u teeoriji ucila na faksu i odlucila pokusati igrati po pravilima.
moram odmah reci-to zahtjeva mnogo strpljenja,odvracanje paznje je glavna stvar,ako je nesto opasno onda mu pokazem nesto puno zanimljivije.
nisam mnogo puta rekla NE,NE.
neke od vas se vidim jako cude i podrugljivo me pitaju kako djetetu od godinu dana objasniti. sigurno ne kao djetetu od 4 godine. preusmjeri mu paznju,ali bez suvisnog neee,neeee. neka imaju sto vise stvari za istrazivanje. kod mene je bio stalno nered,ali mi nije smetalo. sad mi je jos uvijek nered,nas stan uvijek izgleda kao da je bomba pala. nije me briga. vani sam mu dopustala da lize kamenje,proba okus pijeska,da kad puze i provlaci se ispod stola udari glavom,pa je nakon kraceg vremena prestalo udaranje-naucio se sigurno izvuci. pustala sam ga da padne,da oguli koljena kad je imao godinu i par mjeseci.i sad su mu laktovi izgrebani. sad setamo ulicom,on mi sam govori kad treba stati,kad je zeleni ciko tada mozemo preko zebre,ni slucajno ne smijemo preci ulicu gdje nema zebra jer je odmah galama od njega-neeee,to je opasno,mama,nadji zebju :)
u trgovini on pita mozemo li danas kupiti neko iznenadjenje za njega. onda ja kazem-imamo bananu i smokvu,koje zelis? ili,imamo kinder jaje i bananice,koje zelis? nikada nije zahtjevao oboje,on izabere od dvoje jedno i idemo. ponekad mu kazem kako imamo dovoljno slatkisa i voca kod kuce pa danas necemo nista kupiti. on me onda pita hocu li mu dati iznenadjenje kad dodjemo kuci,ja odgovorim da hocu i kad dodjemo dam mu.
u gostima voli probatirazne stvari sa stola,ali sam mu rekla da mu ja trebam dati,i onda on kaze,ja mu dam. ne smeta mi da uzima sto mu se svidja. ne idemo kod ljudi koji ne znaju sto su djeca.
dakle,bez udaraja,vikanja,i stalnog ponavljanja ne,ne-moze se puno vise uciniti.
oni zapravo uvijek zele udovoljiti nama,samo im pomozite da shvate kako vam mogu udovoljiti,oni ce biti presretni,i vi cete biti presretni.

Reneee, koliko ti imaš djece?

_____________________________

Ubuntu! (ja sam zato što mi jesmo)

Ja Reneee razumijem ima jedno dijete i misli to je to...
al dobro...
mada ja se sa njom ne slažem u mnogo čemu...iako ima finih rečenica u ovoliko pisanja...
no moramo znati da svako dijete nije isto i sakom djetetu isto ne možemo pristupati...ja ih imama dvije dva svijeta...jednoj je NE uvijek bilo NE a drugoj to Ne je značilo da izazove bijes kod sebe il kod mene dok skontamo obe da supa je vruća i tako...
al nejse...

ja sma u startu postavljala stavri da se zna da sma ja rodila njih a ne one mene...
tako da ja svoju kući nisma prilagođavala njima nego njih naučila da živce u našem domu,..

ne vidim da sma pogriješila...
obe svaršeno koriste što smiju i što ne u našem domu i sada kada je jednoj odam a drugoj 5 godina

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Upravo zato sam je pitala koliko ima djece.
I moji su takvi. M je dovoljno reći da to nije za djecu i gotova priča.
T je druga priča. On je bio u stanju da pomodri od plača i histerije ako nije po njegovom. I sve moje i tuđe teorije o dogoju i pristupu djetetu su padale u vodu kad je on u pitanju.



_____________________________

Ubuntu! (ja sam zato što mi jesmo)

Slazem se sa obje.
Identicno i kod nas :)

Iste metode ali razlicita djeca.
Te zato mijenjamo i metode u nekim situacijama. U odnsu sa djecom treba uvazavati njihov karakter. Traze se optimalna rjesenja za sve Taj tzv. demokratski princip u sebi sadrži fini balans između poštovanja i discipline.

Hvala Renee na iscrpnom opisu, no sve mi ovako vecinom radimo. Nista novo zaista :)

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

U...razgovor kao sa odraslom osobom...to ne smijes, to je ruzno...i zavrsena prica...
E...to ne smijes...NE..dobro necu...okrenem glavu...otvorio prozor....To se ne smije..pa prica bla bla bla.....okrenem glavu...igracka u nosu.....NEEEEEE...to ne smijes....dobro necu...okrenem glavu...zakljuca nas sve..u jednoj prostoriji....kazes umilnim glasom...otkljucaj..ON se smije...i kaze....NE mogu......Kazes to ne smijes.....dobro necu...okrenes glavu...puter iz zamrzivaca u kreveticu razmazan....kazes to ne smijes..zato sto bla bla......
I tako..a inace je zlatan lijepo odgojen....ali eto sklon zijanima.....i da njemu je tri godine.
Kada sam E rodila  U je imala mjesec manje od tri godine...100% sam joj vjerovala da je ostavim sa malom bebom u istoj prostoriji....takvo dijete...a E..ne bi ostavila ni sa kanarincem 5 minuta...i da potvrdim pricu..neki dan je ribe nahranio cokoladom...

< Poruku je uredio Skvo RR -- 23.9.2014 14:22:16 >

_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

E. je king ... zna dijete šta "ribe" vole :))))

Mene donekle smaraju roditelji koji imaju konjske živce da milijardu puta ponavljaju djetetu istu stvar.
Paša/pašinice moj/a solidni/a, ako znaš za nagradu moraš znati i za kaznu.
Kraj priče.


_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

muškarci malo kasnije sazrijevaju,  ...moja cura isto ima 3 i stvarno može joj se kroz razgovor, još pride malo dramatike, dosta objasniti, u smislu da pristane, odustane, što je do prije nekih godinu bila nemoguća misija...ali kad se samo sjetim kako je s njom bilo nekad pomislim da sam i ja zaslužila još jedno dijete koje DA prihvata kao DA, pa makar se poslije i "pokvarilo"...

Vidis kod mene obrnuto, cura pravi probleme, do duse mala je onam godinu dana, doci ce to na svoje :)

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

u zivotu je sve yinyang

E. je nahranio ribice čokoladom ...mogle su uginuti...srecom nisu...
ALI
E. je ono što jako voli dao i ribicama...zar nije divno što nesebično djeli ...

/šta ću slaba sam na te krupne okice/

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

ja sam juce, po ovoj zimi, ispirala stazu...prosuo vise od pola bekutan kupke...i naravno, nece on vise nikad, on je razmislio vjerujem da nece bas to, ali ne sumnjam da ce sto drugih zijana smisliti...

Mjenjaju se djeca, doduše i mi roditelji smo čudne biljke, voljeli bi ono najbolje iz svake faze, a ne može...kad se rodila moja cura, onako krupnu, gladnu i glasnu prozvali je ljutka, poslije srećom promijeniše u veselica, ali dugo je držala
i kile i taj neki temperament...sad s tri je već velika cura, koja ni po izgledu ni po ponašanju ne podsjeća na ono dijete, ma sva je kao pahuljica, ono nekadašnji kandidat za karatea se transformirao u potencijalnu balerinu...

< Poruku je uredio anitaa -- 23.9.2014 14:51:54 >

[/quote]
U...razgovor kao sa odraslom osobom...to ne smijes, to je ruzno...i zavrsena prica...
E...to ne smijes...NE..dobro necu...okrenem glavu...otvorio prozor....To se ne smije..pa prica bla bla bla.....okrenem glavu...igracka u nosu.....NEEEEEE...to ne smijes....dobro necu...okrenem glavu...zakljuca nas sve..u jednoj prostoriji....kazes umilnim glasom...otkljucaj..ON se smije...i kaze....NE mogu......Kazes to ne smijes.....dobro necu...okrenes glavu...puter iz zamrzivaca u kreveticu razmazan....kazes to ne smijes..zato sto bla bla......
I tako..a inace je zlatan lijepo odgojen....ali eto sklon zijanima.....i da njemu je tri godine.
Kada sam E rodila  U je imala mjesec manje od tri godine...100% sam joj vjerovala da je ostavim sa malom bebom u istoj prostoriji....takvo dijete...a E..ne bi ostavila ni sa kanarincem 5 minuta...i da potvrdim pricu..neki dan je ribe nahranio cokoladom...
[/quote]

     Ovo komotno mogu plasirati kao svoju pricu  Kcerka je imala 2 godine i 9 mjeseci kad se sin rodio...Znala ga je malo i "pricuvati" dok ja odem npr. u WC...,par puta ga je i spasila od sigurnog udarca i td....Dok sam bila trudna s njim,ona je bila nevjeovatno pazljiva...Znaci imala je 2 godine i nesto sitno kada smo joj objasnili da mama ima malu bebu u stomaku...Gledala je i kako ce sjesti pored mene da ga ne bi povrijedila...Sunce,zlato...pa hajde ...Uvijek je bilo dovoljno samo lijepo joj objasniti zasto nesto moze,ili ne moze....a ooooooonnnn  susta suprotnost...Njemu moje NE kao da upali neki fitilj...Onda pokusava na sve moguce nacine da uradi ono sto sam zabranila...I da,probala sam ja masu pedagoskih metoda,da se ovi dusebriznici sad ne bi upalili ...,ali nisu upalile...Cak sam ga par puta i pucnula po guzi (u situacijama kada je uradio nesto cime moze ozbiljno povrijediti sebe) i nimalo se ne ponosim na sebe zbog toga...pogotovo zato sto nisam nista postigla,samo sam se lose osjecala zbog toga...  Pucnula sam ga vise simbolicno,nisam ga povrijedila...Neko ce sada reci "treba da ga malo zaboli,da bi shvatio"...E vala,to nisam u stanju uraditi,niti cu ikada biti...Helem,ja jedva izlazim na kraj sa svojim 3,5 godisnjakom i sve se nadam da je to faza koja ce proci  Sve je to zivot...Skacemo iz faze u fazu...Neka slijedeca ce nam se opet ciniti tezom od ove u kojoj smo sada

pa,mozda ti,mozda vecina i jeste,ali vise pokusavam da neki drugi isprobaju i nesto novo,sto prije nisu,ali na pravi nacin.
imam jedno svoje dijete,i dvoje koje sam prakticki odgajala od rodjenja do polaska u skolu,i bili su sve troje vrlo razliciti,ali prava metoda pali sa svima,cak i sa odraslima ako se trudimo :)
zao mi je da se djeca tuku,makar i simbolicno,i da se na njih vice,kad za to nema nikakve potrebe.
ima super stvari i u knjigama,ne moze se po njima odgajati ali su super pomoc. i udubiti se u knjigu,i jedno po jedno iz nje primjenjivati,pokusavati.
djeca su toliko prekrasna bica,koju mi oblikujemo,vrijedi truda u prvih par godina napraviti kako treba,a poslije je lako s njima.
ovi dvoje mojih zive u drugoj zemlji,barem svaki drugi dan moramo na skajp,da mi kazu sta ima u skoli,i onda i mamu potjeraju iz sobe,da mi ispricaju neki problem,ili u koga su se zaljubili,ili tko ih nervira...puno mi je srce zbog toga. ali i mami njihovoj uvijek savjetujem kako da postupa da joj se otvore,samo nikako joj pravi nacin ne dodje,uvijek negdje pogubi zivce i tu onda nema povjerenja.
ona cijeni i moje strucno misljenje,i sve,ali jednostavno uvijek negdje pogrijesi i kaze da je pokusala ali nece da joj kazu sta kazu meni. i uzalud moji pokusaji da joj kazem da su joj krive samo nijanse,da to razradi. samo nijanse,koje vam svaki strucnjak moze objasniti i ukazati na njih.
vidite,neke osobe smaraju roditelji koji svojoj djeci objasnjavaju po sto puta. klepi ga po usima,i otjeraj u sobu i nastavi lastiti svoje staklene vaze po stanu.
zalosno za dijete,i za njihov cjelokupni odnos do kraja zivota,a koji eskalira obicno u pubertetu. kad je i najteze ispravljati krive drine. ma sta najteze,reci cu vam iskreno-nemoguce je. zato se svi potrudite sad. i neka vam nista na ovom svijetu ne bude bitnije od njih..