Mislim, da nema ništa goreg na ovom svijetu, nego kad insan izgubi svoje dijete(nedaj bože nikome), kad ti tvoje dijete dobije neku bolest, kad oboli, kad ga gledaš kako se pati, kako boli, neznaš kako  mu pomoći....

Meni se je srce paralo već kad je mali dobio vručinu i nikako da mu je smanjimo, cjele dvije noći nismo spavali, pojavio se proljev, povračanje itd.. na kraju ostali smo u bolnici par dana...  Ali iapka kad vidim kako se neki pate??

Drage mame kako se vi snalazite u takvim situacijama? jel vam teško? Kako ostati smiren?

Nadam se vašim odgovorima i razmišljanjima



< Poruku je uredio bebbe RR -- 1.11.2010 13:05:01 >

_____________________________

Ti si sreča moja največa
ALVIN 04. avgust

mislim, da je svakoj majci teško u takvoj situaciji....i moje djete je baš sada bolestno ima proljev povrača temperatura....

kako ostati smitren. znam da je to lako govoriti, ali treba pokušati ostati fokusiran smiren, samo onda kad si takav možeš i u najkritičkoj situaciji dobro reagirati.

_____________________________

this is the first day, of the rest of my life

To svaka mama razumije svima su nam djeca najvaznija.
Ja uvijek kazem daj Boze da mene nesto zaboli nego moje djete.
I presretna sam kad su moja djeca zdrava.

_____________________________

Voli sam sebe pa ce te i drugi voljeti"
(istina ziva)

Sta se toga tice, svi smo mi isti, nikome nije svejedno, kad oboli djete . ja gubim glavu, kad je slaba i place, placem s njom, sve bih tada dala za nju, ali ipak, sretna sam kad znam, da je to bolest, koja ce za nekoliko dana proci, a ne nesto gorek, sto bih potrajalo.

A ko izgubi svoje djete, ja mislim da to nikad ne preboli, ne zaboravi, makar imao jos petoro djece, ono je vsako za sebe vazno.

Dok nemas djete kao da neznas, sta je strah, briga i bol, a isto tako i dragost, ljubav i radost!

Moj sin sa 2 godine...djecak kao djecak, non stop aktivan, pun energije...samo mu je igrat se i skakat i trcat... i posto imam jos jednog od 2 mj, nekad nemam vise snage pa moram i zagalamit na njega ili ga puknut motkicom kad ponekad pretjera...

Prije nekoliko sedmica je pao i prebio kljucnu kost. I bio je sav zbunjen, i nije se htjeo pomicat, samo je htjeo da miruje, sav povucen i miran...

Nikako da opisem taj osjecaj u meni...skontala sam da je NAJ vaznije da je DJETE ZIVO I ZDRAVO...ma nek skace, nek se izzivljava... to su djeca!!!

Al hvala bogu sve je dobro proslo! Bilo mi je tako tesko gledati ga bezmocnog ;-(((

_____________________________

SMIJEM SE i kad mi se place ;-)

Moj Dario je sve do Avgusta prosle godine bio savrseno zdrava beba. Eh onda je doslo ljeto i kupanje u bazencicima i naravno i prve bolesti. Dario je dobio ni manje ni vise nego upalu pluca, odmah poslije toga i bronhitis. Bili smo od avgusta pa do decembra tri puta u bolnici sve po 10 do 15 dana.
Sad je napokon malo bolje, i nadam se da vise nema bolice...


_____________________________

Dario 11.10.2006.god.

Ja sama vec dugo vrijeme pokusavam ostati trudna ali eto nema fajde...
Pa citajuci ove vase devere i izjave pomislih reko Boze dragi vidis ti sto ti je materinjsko srce nije djaba majki koja izgubi dijete na ovome svijetu obecan RAJ u/na sljedecem ...  Zelim vam sve najbolje i vama i vasoj porodici! 

Evo sad meni sestra kaze...poslala joj drugarica sms od njene drugarice pa od njenog brata beba umrla...3mjeseca .Boze dragi evo od same pomisli mi se place....dzenennetska ptica je ona.....

Ali kako je roditeljima...ne do Allah nikome...


_____________________________

1. ICSI Bahceci-Sarajevo
22.07.2013pocetak bockanja
04.11.2013 Beta 1:(
2. ICSI Bahceci-Sarajevo
26.06.2015 - Beta 73-80 biohem
3. 17.11.2015 Beta 0,1
4. 30.09.2016 Beta pozitivna
10.11.2016 Spontan
5. 2018 FETBahceci Beta pozitivna

I moj je sin hiperaktivan ima ga gdje se god okrenem ali i to mi je nekad drago jer čim se umiri znam da mu je nešto zato nek sve okrene na glavu samo nek je dobro

_____________________________

MAMINI SINOVI
DŽANIN 08.03.2003.
DINO 21.03.2006.

Mom Kenanu je 2,5 godine, kad sam ga upisala u obdanište imao je godinu dana i od tad su krenuli naši problemi.Tri mjeseca je bio upisan u obdanište a od toga je išao sveukupno 15 dana jer je prvo dobio upalu grla,pa bronhitis,pa upalu pluća i tako više puta .Doktori su mu samo propisivali antibiotike,mislim da je u roku od 3 mjeseca 16 vrsta lijekova trošio.I kad je imao 14 mjeseci obolili su mu bubrezi(bolest se zove Nefrotski sindrom), a i ne obolili od toliko antibiotika,eh da mi je tad bila ova pamet.Zadnjih 6 mjeseci je dobro,pije svoju stalnu terapiju,prije mjesec dana je radio biopsiju bubrega i sad čekamo nalaze da vidimo uzrok i da dobije novu terapiju.Šta smo muke vidjeli,pa samo. u bolnici je bio 15-ak puta.A opet je super dijete i vedar je,i veseo i ko ga ne zna nikad ne bi rekao da je bolestan jer nema vanjskih znakova trenutno.Duša mamina najveća.

Nema, vjeruj mi...U junu 2005 godine moja beba rodila se mrtva-bila je vec 35 nedjelja trudnoće, sve je spremno čekalo njen dolazak...I odjednom, preko noci, nase bebe nema...Trebalo mi je vise od dvije godine da psihički pocnem normalno funkcionisati...Pitanje "Zasto se bas nama to desilo" nema odgovora...S vremenom ne boli manje, s vremenom covjek jednostavno nauci da zivi sa time.Nakon te bebe, sina, izgubili smo i andjelcica od 12 nedjelja trudnoca.sada-opet sam trudna, i hvala Bogu, sve je OK...I nadam se da cu napokon uspjeti...iako niko na svijetu ne moze da zamjeni moju djecu...

Moja mama nekada kaze "blago onom ko ih nema".Prije je nisam razumjela,a sada vjerujte mi da ponekada shvatam.Covjek se valjda svega naslusa pa ih stalno nesto mjerka,gleda,da nema kakvih skrivenih simptoma i tako.....valjda i zivci malo rade.
A hvala dragom bogu oboje su mi dobro i dabogda sve sto krenulo na njih na meni zavrsilo.Kada dobiju temperaturu covjek se izbezumi i nasekira a kamoli sta vise.Neka su mi samo zdravi i zivi i nista vise.Kako meni moji tako i svakome svaciji.
Pozdrav svim hrabrim majkama

Moja mladja sestra je za mene narodni heroj. U  Januaru,2007 godini na porodu je izgubila bebu i za nas je to bio ogroman shok. Za nju je vrijeme stalo i od tog dana prestala se smijati i plakati.Ja mislim da su joj suze presusile u bolnici dok je plakala za svojom rodjenom ali mrtvom bebom. I onda  4 mjeseca kasnije je ostala trudna ponovo.Pocela je opet da se smije i da planira na buducnost. Ove godine moja draga mila sestrica je ponovo nosila svoje cedo u stomaku 9 mjeseci i ponovo je umrlo na porodu. Plakale smo zajedno i tugovale zajedno.Dusa mi se trgala jel znam koliko je zeljela svoju i prvu i drugu bebu. Dala im je imena, uradila sobe, kupovala odjecicu. Neznam kako je ziva i kako dise.Ja mislim da utjehu nalazi u mojoj djevojcici koja je puno voli.Cesto dok sjedimo i igramo se sa mojom kcerkicom vidim je kako krisom je gleda a suze joj same pocnu padati niz lice. I onda je zagrlim i zajedno sa njom djelim tugu.Sta da joj kazem? Sta mozes reci zeni koja je u 2 godine izgubila 2je djece..Nadam se da ce moja sestrica docekati da postane majka to bi za nju bila najveca radost.
 
rip
Ajdin2007
Lamija2008

_____________________________

Mamina sreca 7-9-2005=)

"Brak se mora neprestano boriti protiv nemani koja sve proždire- protiv navike."
Hanore de Balzac

Dalia, pretužno 
Nadam se da će tvoja seka ubrzo dočekati živu i zdravu bebicu


_____________________________

23.4.2008. A.O. promijenio moj svijet :)
14.4.2014. Z. promijenila našu planetu :)

samo riječi utjehe mogu pružiti, i moliti se Svemogućem, da usliši njene želje za djetetom, a njoj podari sabura.

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Hvala vam puno . Ona je veliki vjernik, i znam da njena vjera u boga ce joj dati sabur.A bog dragi ce joj podariti jednu malu slatku bebicu.

_____________________________

Mamina sreca 7-9-2005=)

"Brak se mora neprestano boriti protiv nemani koja sve proždire- protiv navike."
Hanore de Balzac

Dalia zao mi je ,nadam se da ce tvoja sestra ubrzo docekati svoju bebu zivu i zdravu.

_____________________________

Hamza 11.3.2008.

dalia zao mi je nadam,se da ce tvoja seka AbD.imati svoju,zivu i zdravu bebicu...neka joj,dragi Bog,podari tu radost,i da izbrise tugu sa njenog,lica...

  suze sve govore!
Iskreno se nadam da ce dragi Bog tvojoj sestri uskoro podariti jedno zivo i zdravo bebce!

Iskreno mi je zao zbog tvoje sestre i njenog a i vaseg gubitka.Nema nista gore i ne daj boze dusmaninu a ne nekom dobrom.Suvisno je komentarisati ali kao sto si i sama rekla tvoja sestra kao i mnoge druge je heroj i ja joj se divim.

Zelim joj sve najbolje i da sto prije dobije svoju bebicu koju toliko ocekuje.

_____________________________

Prince `05
Princess `08

Ente kalbii, ente kullun fii hajatii..."Moje si srce, sve si u zivotu mom..."

 ...ne znam odkud da počnem i  dal da počinjem uopće...
U 7 mj trudnoće, do tada savršeno uredne, odjednom je uočena anomalija na bebici:
bolnice, uzv pregledi, razni doktori, utjehe i mnogo nadanja - da mozda ipak to nije istina,
da nisu dobro vidjeli, da se to uopće ne događe meni...
ja sam svoju bebu izgubila dan po porodu, izgubili smo bitku
nepostoje riječi koje opisuju to stanje uma i bezumlja,nema više ničeg...
    Moj mali dječak je džennetska ptica abd
nema trenutka, dana, noći, da se nesjetim...sad bi imao toliko, ili bilo bi ovako, ili onako...