HanaBana -> RE: Život u zajednici - pozitivne strane (6.7.2011 14:52:40)
|
IZVORNA PORUKA: veeseelaa je kao svoju mamu i zato nemam briga meni ovo nije jasno, kako tretirati sveki kao mamu kad ti nije mama i sigurno i ona na tebe ne gleda kao na kćerku mene moja sveki gleda kao kcerku i ja nju pazim kao mamu...ponasam se identicno kao i prema mami, a obzirom da njene kceri dolaze nama jednom godisnje i budu kod nas po mjesec dana, nisam primijetila nikakvu razliku u njenom ponasanju prema mani i prema kcerkama, cak sta vise jedna od njenih kcerki i ja smo totalno istog razmisljanja i ponasanja, kao da smo rodjene sestre, mozda je to i razlog zasto imamo takav odnos. ne bih da post ode u drugom smjeru niti bih da propagiram zajednicu ili sl, ali ja zaista nemam problema jer sveki je nekako navikla da ja i odem na sprat da se odvojim, da kada mi prijatelji dodju da opet odem na sprat sa njima, ona apsolutno na to ne reaguje, cak sta vise ako nas dodje vise pa sjedimo u kuci na donjem spratu a ona osjeti (nekad joj i ja kazem) da bih mozda volila biti sama s prijateljima, ona izadje na balkon ili se popne na sprat i nikad mi to ne zamjeri. Ako sam umorna s posla legnem bilo u sobu gdje je ona ili u odvojenoj sobi, ako mi nesto smeta u njenom ponasanju prema malenoj kazem joj otvoreno da to ne radi i nema ljutnje niti ustezanja. doduse mi smo se prije braka o tome dogovarale...bilo je hoces da prodamo kucu pa da kupimo 2 stana i zivimo odvojeno, ili ces da napravimo odvojen ulaz ili sta vec zelim i ja sam rekla da nema potrebe za tim jer ona je sama, ovdje nema nikoga od familije osim moga muza i tada smo se i sve dogvorile, kao i to ukoliko bilokoja osjeti da ne moze vise tako da otvoreno kaze pa da porazgovaramo na tu temu i sta dalje.. e sad nisu svi ljudi isti i kao sto moj muz kaze sinoc nisu ni sve zene iste a ni svekrve, i svako od nas ima i mane i vrline, a nasoj forumasici savjetujem da dobro razmisli o svemu, ako ce zivjeti u zajendici mora dobro da zna s kim zivi i kako da zivi i da postavi sebe i sve oko sebe na mjesto, i da za to treba i strpljenja i tolerancije i jako puno razgovora i sa muzem i sa muzevom familijom, narocito ako je i svekar tu. drugacije je kad su oba roditelja tu pa su jedno uz drugo imaju svoj zivot i tebijat, a drugacije je kad je jedno...
|
|
|
|