|
Maja34 -> RE: Postupci/djela koja vas izbacuju iz takta (7.8.2013 12:11:14)
|
sve je počelo najviše kako moj muž kaže kada sam došla iz bolnice...imam sve simptome depresije poslije trudnoće. Moja curica je super i svjesna sam toga da sam dobila ono što sam oduvijek željela, a lomim se. Stvari su ozbiljne. Moj muž je u trudnoći sa mnom kada se još nismo vjenčali, a bili smo trudni u par navrata vizualno flertovao pred mojim očima, tako da se ja od neugode nisam mogla snaći u takvim situacijama i padala sam sama sebi u očima. Nakon toga mi je lagao, rekao da haluciniram i dr. Nisam niti ja bila bajka, jer je on rekao da ga je odgovornost pred brak i neke druge stvari koje su se događale kod nas dovele do razmišljanja da li da se ženimo ili ne. Kada sam ga pitala u vezi što se događa, dali ima od mene sve što treba, rekao je da ima sve, a u braku mi je rekao da nije htio ništa govoriti jer nije osoba koja opterećuje ljude. Bila sam i nedugo prije trudnoće dosta napeta i izmorena. Nakon 13 godina radnog staža prvi put sam pukla, stjerala šeficu u onu stvar i otišla na bolovanje, zbog konstantnog presinga i pshičke torture...citat jedan od šefice "prvo treba srušiti, pa izgraditi karakter" - misleći na mene, pa " ti si moj ispušni ventil, imam pravo biti nervozna ako hoću". U tim teškim periodima jer je bilo još situacija istovremenih kod mene, ali da bih i to pisala trebalo bi mi 10 stranica, pa kratim, sam imala dosta promjene raspoloženja u sebi pa sam probleme istovremeno rješavajući ih, počela sam i piti sve veće količine alkohola. Nije mi bilo bitno što će tada kada sam bila sama biti sa mnom, jer sam istovremeno prekinula odnos sa jednim dečkom s kojim sam živjela a nije htio odgovornost. Sve se kod mene brzo odvijalo i znam da sam si sama kriva za hrpu toga, mogla sam jednostavno rezati neke negativne situacije u svom životu, a tada to nisam znala. Sada imam malenu bebu, muž mi govori da vidi da se trudim oko malene, da sam dobra majka, a ja se gubim. Mičem se od njega sve više, desilo se s njegovom obitelji nešto u što su nas pokušali uvući - financijski problemi, sada sam i digla kredit da kupimo kuću na selu da živimo zajedno, a tamo ću biti dotepenec, jer njegova obitelj nakon mojih slomova samo kritizira i malo tko hoće sa mnom imati posla. Dijete mi je sada 6 mjeseci. Osjećam se jadno i otuđeno u strahu. Završila sam u međuvremenu u bolnici zbog divljanja. Moji roditelji i brat su zabrinuti za mene i rečeno mi je da odem na pregled hormona štitnjače jer postoji mogućnost divljanja istih poslije poroda. Ako je netko imao slična iskustva molim Vas, pokušavam se i ja smiriti, kažite mi. Mužu stalno govorim da je bolje da se nismo niti oženili, da hoću rastavu, a istovremeno kupujem kuću za nas. Zbrkana sam totalno, a istovremeno se trudim oko djeteta najbolje što znam i dobijam pohvale i od pedijatrice i od patronažne, pa čak i od muža. Samo zamjeram suprugu zbog svega što je bilo i kako se ponašao prema curi koju je odabrao za ženu i napravio joj dijete. Svjesna sam da ovo moje ponašanje može odvesti samo u propast, ali kad počne, jednostavno osjetim gorčinu u želucu i dizanje nervoze i počinjem pričati da ne mogu stati o svemu što je bilo i što se događa.
|
|
|
|