scarlett
|
Draga Amela, ja sam CR jako teško podnijela. U bolnici mi se treći dan zanesvijestilo, kažu da sam sva poplavila, apsolutno ništa nisam mogla, jedva sam tipkala poruke, a bebu sam sama uzela tek 4 dan i to kada više nisam imala izbora, jer niko od sestara nije htio doći pomoći. Kod kuće je bilo puno lakše, imala sam svekrvu koja je bdjela nada mnom, kuhala po mojoj želji i oblačila mi čarape, ali ja skoro 2 sedmice poslije poroda nisam mogla otići u toalet da se ne držim nekoga i moje disanje je izgledalo ljudima oko mene, kao da sam na samrti. Meni se tada činilo da to sve nikada neće proći, da nikada neću biti ona stara... Najviše me bolilo što svog bebija nisam mogla uzeti, jedva na podoj, a rez boli. Dok su se MM i svekrva brinuli o njemu, ništa mu nije nedostajalo, ali mene je to jako jako boljelo, valjda ženina psiha poslije proda... Prošlo je i tri mjeseca kada sam mogla normalno ustati iz sjedećeg položaja u stojeći, a da ne stojim napola presavijena pola minute i da se polako ispravljam i da me rez konačno prestao zatezati. Ali u ta tri mjeseca beba je imala jake grčeve, temu Grčevi na forumu sam znala na pamet, ali ništa nije pomagalo... Imali smo problema i sa dojenjem prva dva mjeseca - katastrofa... Ali,... sve prođe, danas kao posljedicu svega toga imamo bebu koju smo navikli na nosanje, ali ja se osjećam super, dojim bez problema i kg su u zadnja dva mjeseca počeli sami da se tope, a ja jedem isto... Vjerovatno sad dojenjem troši zalihe iz organizma. Sve je ok, hvala Bogu, standardni simptomi kada trebam dobiti , ali osjetim promjenu vremena koja se odražava kao predmenstrualni bolovi. Ipak, nadam se da će samo na tome ostati,... Znam da je teško povjerovati, ali vjeruj draga, da će to sve proći i biti jedno daleko jučer... Želim ti puno snage i što brži oporavak, veliki
_____________________________
"Ne hodaj po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni planine u visini dostići."
|