Lejla Ka
|
Ja sam dva puta rodila carskim rezom. 1. put na GAK Koševo, 2. put u porodilištu Opće bolnice. Kako su mi djeca različita, tako su mi i ta dva poroda bila potpuno različita.
Što se tiće samog operativnog zahvata, oba su protekla u najboljem redu. I oporavak od njih, te zarastanje rane su protekli medicinski uredno. Ali moj doživljaj jednog i drugog su totalno različiti.
Nakon prvog poroda sam ležala u intenzivnoj njezi 24 sata, bebu su mi donijeli na 5 minuta, i kao stavili mi je na dojku u trajanju od pola minute, djetetu je taman pošao ah, i odnjeli je. Ja blečak, nisam ni osječala potrebu da protestvujem, da je tražim na duže, da je zaista podojim. Prvih 12 sat nisam mogla maknut, jedva sam sebi ležeći promjenila uložak. Kad su mi rekli da probam ustat mislila sam da će mi sve iz stomaka ispast. No sutra su me pješice sveli na babinjače, sprat niže, pola sata nakon toga donijeli čedo, i od tad ja više nisam imala ranu. Ranu sam pritiskala rukom kod svakog pokreta i tako sebi olakšavala (na preporuku rodice koja je imala isto iskustvo, a doktorica je po profesiji). Kretala sam se najprije nešto pognuta, a kasnije je sve išlo bolje. Izašla sam 5. dan nakon poroda. Brinula o bebi uz pomoć majke, ali zapravo sam ja obavljala sve oko bebe, a ostalo ostavljala ukućanima. Rana je, isključivo Božijom pomoći i milosti zarasla uredno, jer mi je u bolnici za svo vrijeme boravka niko nije pregledao, tek su me previli na dan izlaska, na moj zahtjev. Kod skidanja konaca zaostao je komadić, koji je bio nevidljiv, ali nije dao tačkici da zaraste dok ja nisam u jednom trenutku vidjela nešto bijelo, povukla i izvadila komadić konca, nakon čega je i ta ranica zarasla. Duuuuuugo nakon poroda mi je područje oko ožiljka bilo utrnuto. Osječala sam neku nelagodu kod vremenskih promjena. Ožiljak je bio dosta izražajan, gornji sloj je bio presavijen preko donjeg, kao neka faltna. Ja nisam imala pojma kako to treba da izgleda ni šta da očekujem, nisam nikad oblačila neke oskudne kupaće gačice, pa mi sve to nije u opće smetalo.
Drugi porod prošao jednako uredno, s tim da mi je oporavak prošao puno bolje i brže. Prvenstveno zbog mog iskustva i pripremljenosti na ono što dolazi. Znala sam da što prije ustanem sve će biti lakše, znala sam kako sama sebi pomoći nekim praktičnim stvarima kao zatražiti da mi odmah podignu uzglavlje kreveta da mi je ustajenje lakše, da ne sjedim sa nogama preko ivice kreveta, već da ih držim na krevetu (da mi noge ne bi oticale), da je rana čvrsta i da lagano pridržavanje za nju jako pomaže pri kretanju i svemu ostalom. U OB je tretman nakon carskog nešto drugačiji, kateter sam imala znatno duže, a nisu mi ni dali da jedem znatno duže nego prvi put, no bebu sam odmah dobila na zajednički boravak jer tamo ne postoji klasična intenzivna njega (s tim da su bebu prvu noć odnijeli u dječiju sobu jer je takva procedura, no bili su zaista susretljivi, ostavili su ga maksimalno dugo koliko sam željela, a mislim da bi mi ga i ostavili preko noći da sam insistirala, no ipak je činjenica da sam drugorotka pravila izvjesnu razliku u pristupu). Ovaj put su mi ranu previjali u viziti svaki drugi dan, konci su bili resorbirajući, pa nije bilo potrebe da se vade što je zaista olakšavajuća okolnost za porod na carski (jer mi je odlazak na skidanje 7 dana nakon izlaska iz bolnice, i ostavljanje bebe na par sati bilo zaista problematično prvi put). Kad mi je doktor koji je radio zahvat vidio ožiljak od predhodnog pitao me ko mi je radio prvi zahvati i da li sam sigurna kad sam rekla ime eminentnog ljekara. Meni nije bilo jasno zašto me to pitao dok nisam vidjela svoj "novi" ožiljak. Odmah sam se dogovorila da mi kod slijedećeg poroda uradi liposukciju 
Ovaj ožiljak je odmah bio diskretan i zarastao je savršeno. Utrnulost je isto potrajala.
Danas ne osječam neku veću nelagodu u tom predjelu, ma zapravo ne osječam ništa posebno, kao da i nisam rezana.
Svoj brži i lakši oporavak nakon drugog poroda pripisujem svojoj spremnosti, ali i izuzetnom osoblju porodilišta OB "Dr. Abdulah Nakaš". I smatram da je veoma bitna psihološka priprema i spremnost žena, naročito onih koje u naprijed znaju da će se poroditi carskim rezom, ali vjerujem da bi i sve ostale trebale u kratkim crtama znati kako izgledaju osnovne stvari vezane za postupak i oporavak za slučaj hitnog carskog (istinski kratkim jer što više znamo, više se brinemo).
Naročito je bitna psihološka spremnost i priprema za slijedeće:
IZVORNA PORUKA: teacher75
IZVORNA PORUKA: leona81
ja sam se jako brzo hvala Bogu oporavila, i izasla sam iz bolnice normalno hodajuci, ali sam zato oplakala zbog dojenja...
zasto taj CR u vecini slucajeva zezne dojenje?
Prema mom iskustvu CR nema neko naročito nepovoljno djelovanje na dojenje. Zbog čega sam došla do tog zaključka?
Prvi put sam uspjela dojiti samo do 3. mjeseca, zbog vlastitog ne znanja o procesu uspostavljanja i procesu dojenja, te uz svesrdnu pomoć nevoljkog i prezauzetog osoblja GAK-a. Mlijeko mi je nadošlo 6. dan po porodu (5. dan nakon što sam bebu počela redovno stavljati na prsa) no ovo nije ništa ne uobičajeno za prvorotku, bez obzira na vrstu poroda. Nisam znala pravilno staviti bebu na dojku, a sestre nisu bile ni od kakve praktične pomoći (samo bi u prolazu dobacile neke uobičajene parole). Beba je bila zadovoljna dok se bradavice nisu pretvorile u kraste, a meni krenuo nadolazak mlijeka - rezultat je bio gladna beba koja nije mogla sisati od krasti i nabreklih dojki, a ja sam dobila mastitis. Moje neznanje nas je dalje odvelo na potpuno pogrešan put koji niti je riješio moje probleme niti je uspostavio dojenje. No sve se to desilo ne zbog CR-a nego isključivo zbog mog neznanja o dojenju.
Drugi put sam već bila ekspert sa iskustvom teških problema i neuspjeha i teoretskim znanjem o tome gdje sam griješila i šta uraditi da se ispravno riješavaju problemi. I opet je pomoglo ljubazno i stručno osoblje, koje je vidjevši moj trud i znanje svesrdno pomagalo. Ovaj mi je put mlijeko počelo nadolaziti već 36 sati nakon poroda (s tim da sam bebu dojila već par sati nakon poroda, i da je taj dan proveo sa mnom, dojeći kad god je bio budan), što je opet čest slučaj za drugo i više-rotke (da mlijeko krene ranije u odnosu na prvi put) bez obzira na vrstu poroda. Pravilan položaj od početka spriječio je pojavu ragada. Uz pojačan oprez i povremeno minimalno izdajanje sa toplim oblozima ispratila sam prvo obilno nadolaženje mlijeka, koje je prošlo bez nekih neugodnih pojava.
Nemam, na žalost, iskustvo prirodnog, ili bar vaginalnog poroda, no zaista smatram da je uredan oporavak nakon vaginalnog poroda i lakši i brži i sigurniji nego uredan oporavak nakon CR. Naravno, sve se može iskomplikovati, ne daj Bože.
_____________________________
Velika princeza E 2005
Maleni veseljak N 2008
I ovo su moja DjeCa pored djece,
i moje Dojenje nakon dojenja
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
.A kako sam rodila na CR nikakvih problema nije bilo, nije boljelo ma ni mrvicu.... 
.. krvarila sam nešto malo samo u bolnici i 2-3 dana po izlasku, ali kad poredim sa menstruacijom ( inače obilno krvarim) - ni blizu nije.. 
, nažalost
opet bih isla na carski
