emma.L
|
bebe, jeste uobičajena stvar ali mi čekamo da nam vize ukinu i pravac ikea, jer je moja kolegica gore uzela za 2 eura, a u Obiju kod nas je oko 20 KM bila ta stoličica . vesela, i Ema je samostalna, ali sad u stvari više nisam sigurna u to . Sama jede i to fino (meni nije bitno je li to kašika, viljuška ili rukica, dok god ne trpa kao divljak u usta), čak i juhicu odavno. A za nezgode.. pa spašava nas onaj plastični siperak (iz kojeg na kraju pojede što je ispalo ). Ali to pranje ruka- niti može dohvatiti, niti ja dozvoljavam jer ona ne zna za granice kad je voda u pitanju. Da sama zatvori vodu i obriše rukice da mi je i to dočekati. Još uvijek nismo skinuli stranicu sa krevetića, jer je nikada ne bismo nagovorili da ostane dobrovoljno u njemu. Baš imaš sreće. Ali Ema sama oblači cipele, čarape, pape. A jaknu gdje skine, tu i ostavi. Ako slučajno zapne feršlus ili rukavić- AAAAAAAAA, mama ja ovo ne moguuuuuuuu . Sto puta smo rekli da joj nećemo pomagati ako fino ne kaže gdje je zapelo, ali sada sve pokušava plačem odmah, sad i iste sekunde. I to jako jako iritira. A sporty, iako se trudimo ne tući Emu i pričati s njom, na prvi pokuušaj svađe je dobila po guzi i nije se ponovilo. Ovo nije pametovanje ni savjet, nego kažem da je nama upalilo. Nisu sva djeca ista. Da se otelo kontroli, vjerovatno bih bila frustrirana kao i ti. Ona i sada zna udariti, češće tatu nego mene, ali ne u svađi nego se samo sjeti da bi malo mogla testiati granice. Ponekad joj pričamo da samo zločasta djeca to rade, a da onda slijede kazne (nema kindera ili spavanja kod nane). A ponekad i dobije po guzi. Daljinski joj ne dozvoljavmo da dira (u pravilu ništa što stoji na stolu), kao ni telefone ni razgovor preko telefona, jer sam uvijek mrzila kad mi netko navali dijete na liniju koje ne zna pričati smisleno, pa sad ja moram tepati i izmotavati - nemojte me pogrešno shvatiti. Tako ne dam ni mojoj da smara ljude. Kad bude znala razlučiti da sa nanom i dedom može, ali ne sa ostalim narodom, tad će i razgovarati na telefon. DVD-jeve i crtane gleda na TV-u ili u rijetkim situacijama na kompu (kad smo negdje), a ja se trudim da što kasnije to nauči. Jer se u pravilu onda svi zalijepe za TV i crtiće (ovoj iz iskustva mojih prijateljica sa starijom djecom). E zato sam smorena od sakrivanja, kuhanja za bebu, i bacanja loptica skočica po stanu - dobro pa nam je išta čitavo. A sporty, ja sam odlučila drugo dijete roditi i ne tražiti posao dok ne krene u vrtić jer ne želim kao s Emom ostati željna svega i proći kroz neke situacije koje bi se mogle ponoviti. Kad te čujem, odnosno čitam, vidim sebe za par godina na RR. Razumijem te u potpunosti. I držim ti fige za neki dobar posao. I da podvučem još jednom da je faza osamostaljivanja bljak, hehe. A o tuti neću ni pričati - toliko smo nazadovali da ne znam hoćemo li prije 4. rođendana iz pelena izići.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|