|
iva1974 -> RE: sto nisam znala??? kutak utjehe (27.5.2008 19:54:12)
|
A OVO BIH NAJRADIJE IMALA OTISKANO NA MAJICI DA VIDE NEKI LJUDI(ISTO TEKST FORUMAÅ ICE)
Molim vas, nemojte me nikad pitati...
Molim vas, nemojte me to pitati onda kad viÅ¡e nemamo o Äemu razgovarati uz kavu. Nemojte me pitati ni kad "naletimo" jedno na drugo pred trgovinom. Nemojte me pitati ni u liftu. Ni uz aparat za kavu na poslu. Niti kad se sretnemo na ulici, niti u Å¡etnji, niti na telefon nakon Å¡to se dugo nismo Äuli.
Ne sumnjam u dobre namjere onih koji pitaju. Ili barem većine njih. Ne sumnjam da ostali, koji nisu ta dobronamjerna većina, onda kad pitaju nemaju, u stvari, nikakvu namjeru. Vjerovat ću da doista nisu mislili ništa loše ili da su tim pitanjem željeli popuniti prazninu u razgovoru. Vjerovat ću da je iza toga pitanja topli ljudski interes, ili da je iza njega kurtoazija, ili možda i malo gluposti.
Pitajte me "Å to ima novo kod vas dvoje?", ali pri tom ne spuÅ¡tajte znaÄajno pogled prema mom trbuhu.
Ne pitajte me "I, kad će beba?", jer ne znam na to odgovoriti, i ja bih voljela znati odgovor.
Ne pitajte me niti onako, znaÄajno kao dvosmislenim tonom "I... radite li vas dvoje?" pri tome naglaÅ¡avajući ovo "radite" a ponekad uz to i namignuvÅ¡i, kako bi bilo apsolutno jasno da vas ne zanimaju priÄe o tome kako smo oboje izrabljivani za premale novce na svojim radnim mjestima i da ne znamo kako ćemo dugo taj ritam kojim stižu obaveze izdržati...
Ne pitajte me za to - nikako.
Vjerujem da to pitate možda zato što mislite da je sve u redu i da se rezultat tog našeg "rada" samo još ne vidi, jer je za to prerano... Vjerujte da ću tada, ako ću to željeti vama reći, reći to odmah nakon što si izgovorimo "Bok".
Vjerujem da to pitate zato Å¡to vam se Äini da sjajim od blaženstva. Vjerujte da ako sjajim, to je zbog zaljubljenosti a ne zbog onog blaženog stanja.
Vjerujem da pitate možda zato što vam ništa drugo ne pada na pamet pitati toga trena... ali nemojte.
Jer, kako da odgovorim na to pitanje? Želite li doista znati koliko nam je stalo, koliko se "trudimo" i koliko sam zbog toga bila nesretna? Želite li Äuti odgovor tehniÄke naravi, koji ću daleko lakÅ¡e izgovoriti tonom govornog automata i neće prijetiti opasnost da se nasred ulice rasplaÄem: "Radimo, puno i Äesto, Å¡toviÅ¡e, u prave dane a i osim u te dane radimo, a, strogo meÄ‘u nama, uspijevamo i dalje Äesto misliti da ne radimo nego da vodimo ljubav. I da, sve je s nama u redu, s mužem je sve u redu, spermija su milijuni, živahni su, pokretljivi, juriÅ¡aju u pravom smjeru, hvala na pitanju; moji jajnici su b.o., jajovodi su prohodni, moj endometrij je baÅ¡ kako treba a ovulacija mi je redovna. I brisevi su mi savrÅ¡eni i Papa test je vrlo dobar, a i evo, imam friÅ¡ki nalaz hormona koji je isto super, hvala na pitanju."
Ili, trebam li vama, koji niste nikad ni bili ili viÅ¡e niste dio mojeg života i Äijeg života ja nisam dio, reći koliko je to teÅ¡ko iskustvo, kako je to iscrpljujuće... da sam nesretna, da sam proplakala puno dana, da sam provela stotine sati zabrinuta pokuÅ¡avajući shvatiti "zaÅ¡to ne mi, zaÅ¡to ne ja, zaÅ¡to joÅ¡ ne ja..".
I zato, onda kad idem iz trgovine s vrećicama u ruci, onda kad idem umorna s posla ili Äitam novine u tramvaju, ne želim razmiÅ¡ljati o tome. I ne želim vam pokazati koliko mi je to vaÅ¡e usputno pitanje dotaklo otvorenu ranu, koliko me je duboko pogodilo i, ima i takvih dana, na puno sati nakon tog pitanja koje ste izgovorili ne sluteći njegovu važnost, rastužilo.
Znam da to niste željeli, znam da niste znali Å¡to ćete u meni pokrenuti. Zato sam i rekla samo "Bit će, onda kad bude suÄ‘eno" ili "Bit će, kad bude volja Božja", ako ste mi dovoljno bliski da sam vam time željela reći sve. Ako sam se bez rijeÄi samo nasmijeÅ¡ila i odleprÅ¡ala dalje, niste meÄ‘u tim bliskim ljudima i tim osmijehom sam vam htjela pristojno poruÄiti da vas se ne tiÄe. Oni koji su dio mog života, već sve znaju. I nikada ne pitaju. Njima kažem ionako sama.
...zato molim, nikada ne pitajte...
|
|
|
|