IZVORNA PORUKA: e n y

Drage moje,
pokusavala sam da nadjem odgovarajucu temu za svoju pricu..i nisam uspjela. A ako ima negdje nesto slicno..neka ovu moju prebace tamo gdje pripada.

Ovakva jedna tema mi je nedostajala na RR. Nakon sto ti se desi nesto ruzno, trazis ljude koji su prosli kroz slicnu situaciju, i kada cujes da je nakon svega toga ponovo sve bilo dobro..jos vise se nadas da ce i kod tebe biti tako.

Nakon 7 mjeseci truda i pokusavanja, prosle godine u oktobru sam ugledala . Naravno - ko sretniji od mene i mog dragog. I roditelja.. Bliskih prijatelja. Nakon prvog UZ kojim je doktorica potvrdila trudnocu - moja i njegova mama su cijeloj rodbini rekle. Ja sam bila protiv, ali eto... bile su nezaustavljive
Na UZ kada mi je potvrdjena trudnoca, doktorica mi kaze da je "mladja" za oko sedmicu-sedmicu i po. Ali sve ok. Otkucaje srca nije ni spominjala, ja razmisljala da je jos rano. Rekla mi je da sam u 6. sedmici.
Sljedeci UZ - plod narastao, vrecica isto, jos uvijek jako mali.. Kaze doktorica odgovara 7. sedmici. I to je sve sto mi je rekla. Meni bude cudno, pitam je jel sve ok, kako toliko moze biti manja trudnoca nego po "racunici" - odstupala je 3 sedmice. Kaze ona meni - ili je sve dobro, ili mozda s plodom nesto nije u redu. Ali posto plod vidi, misli da je ipak sve ok. I da dodjem opet za 2 sedmice.
Na putu kuci, javljajuci MM kako je bilo na UZ pocnem plakati. Neki osjecaj da nesto nije ok. On me smiruje i govori da se ne brinem. Ali ako ce mi biti lakse, da odem drugom doktoru. I ja tako i uradim. Taj dan jos nazovem, sutradan odmah dobijem termin - iako nisu imali slobodnih primili su me preko reda, kada sam sve ispricala.
Sutradan ponovo UZ, kod drugog doktora. Gest. vrecica skroz drugog oblika nego dan prije. Izduzena i uska. Plod ne vidi. A ni oblik vrecice mu se ne svidja. Po racunici trebala bi biti vec u 10toj sedmici. Pokusava cuti otkucaje. Nista. 20min mi je radio UZ. Na kraju kaze - misli da nije nesto ok, da trudnoca nije intaktna. Vadi mi krv, UZ ponovo za 3 dana. Moj svijet sve vec poceo rusiti.
Za 3 dana, opet UZ. Beta od prije 3 dana cak 46.000. Plod je vidio sad. Gest. vrecica opet okrugla. Otkucaja nema. Ponovo za 4 dana UZ. Ja se opet pocinjem nadati da je ipak ok sve.
Sljedeci UZ. Sve isto kao 4 dana prije. To je to. Kiretaza. Dobijam uputnicu za kliniku. Svijet se opet rusi.
Na klinici, nakon 3 dana, opet UZ. Opet Beta. Sad 47.000. Ploda opet nema. Ali posto hoce da budu sigurni, a ja nemam nikakvih tegoba, kazu pricekali bi jos sedmicu. Ja luda. Kako to da nije sve u redu, a beta raste? Kako se opet plod ne vidi? Zasto mi niko nista ne moze reci?
Sedmica poslije. Beta 45.000. Ploda jos uvijek nema. Nude mi kiretazu, ili da mi daju neke tablete, da placenta sam izadje. To duze traje. Ja vise ne mogu. Hocu samo da prodje sve. Da prestane taj kosmar.
Sutradan na stolu, tesko mi je. Ali tako mora biti. Taj kosmar ce da prodje. Opsta anestezija, niceg se ne sjecam. I hvala Bogu da je tako.
Bilo mi je tesko, tesko sto je sve tako dugo trajalo, tesko sto sam 3 sedmice bila izmedju najvece srece i najdublje tuge. U nekom medjusvijetu. Okolinu nisam uopste percipirala. Ni dogadjaje ni ljude oko sebe. Svako malo sam plakala. Zadnju sedmicu prije kiretaze sam imala uzasnu spoznaju u glavi da ja ustvari nosim mrtav plod u sebi. I neka mi zamjeri ko hoce na ovom sto cu reci - nakon kiretaze sam imala osjecaj da konacno mogu da nastavim zivot dalje. Naravno da bih bila najsretnija zena na svijetu da nije moralo biti tako, ali.. to sto se desilo ne mogu promijeniti. Jedino mogu nauciti zivjeti i nositi se s tim. Uzrok se ne zna. Ni doktor ni ja a ni onaj histoloski nalaz koji sam dobila.

Sad su prosla skoro 2 mjeseca od kiretaze. je dosla vec drugi put, ja osjecam da funkcionisem ponovo kao zena. Nasli su mi na kontroli bakteriju u gospodji, onda urolog neku u urinu..tako da smo sad ja i MM na antibioticima, pa jos nismo mogli radit na bebi. Iako je ginekolog rekao da ne trebamo vise cekat, da je sve ok. Ali urolog nam jos ne da
Ali ja sam sigurna da cemo mi opet napraviti i da ce sve bit ok. I da cu bit najsretnija trudnica i da cu uzivati u svojoj trudnoci. I da se necu plasiti zbog ovog sto je bilo. Svima koji su me pitali kako sam i onima koji nisu-ne zamjeram. Onima koji su imali prave ni onima koji su imali pogresne komentare - ne zamjeram. Ljudi nekad ne znaju sta da kazu u takvom trenutku. A zlobnicima hvala Bogu nisam okruzena.

Ja pozivam sve vas sa RR koje imate svoju tuznu pricu o spontanom, i one koje imaju sretnu pricu i koje su nakon spontanog postale sretne mame..da je ovdje podjele sa nama. Ili na nekoj drugoj temi ako je ova pogresna. Da ohrabrimo one koje upravo prolaze kroz teska vremena. A ja cu ako Bog da da uskoro podijelim i jednu sretnu pricu sa vama.
Volim vas sve.