|
balasgirl -> RE: Kako ste muzevima saopstili-Trudna sam! (29.9.2010 13:52:04)
|
Zaista sve su priče lijepe na svoj način, i one tužne, i one smiješne, i one romantične... Nije teško rasplakati trudnicu, pa evo i ja sad cmizdrim, pa se malo smijem i tako u krug. Ispričat ću vam svoju priču.
Moj suprug i ja htjeli smo bebu od prvog dana braka. Međutim, dani su prolazili, mjeseci su se nizali jedan za drugim, pa godine, ali trudnoće nema. Naravno, počelo je osnovnim pregledima (mene i mm), prvo saznanje-jako loš nalaz mm. I onda kreću sve detaljnije pretrage, razni pregledi, terapije, lijekovi, ciljani odnosi, HSG, stimulacije, folikulometrije, 3 inseminacije, ali ništa. Ne moram vam ni govoriti kako to čovjeka uništi, znali smo svaku menstruaciju oplakati zajedno, svaku neuspjelu IUI. Kad sada vratim film u to doba, čudim se oboma kako smo sve to podnosili, a da niko oko nas nije primjećivao. Za prijatelje smo važili kao super otkačeni i zabavan par, a znali smo samo nas dvoje kolika se tuga krila u nama.
Sjećam se da sam treću IUI imala tačno za Novu godinu. Mislila sam, ima neke simbolike, Nva godina-novi početak. Ali i ovaj put naši su se snovi srušili dolaskom menstruacije. Zaista, koju god bi riječ upotrijebila ne bi bila dovoljno dobra da opiše taj trenutak. Ni suza više nije bilo, samo neki tupi bol i pogled u jednu po ko zna koji negativan test.
Za par dana, život se opet vratio u normalu. Ja i suprug smo otišli na skijanje, a potom i na službeni put. Znala sam da trebam dobiti za dan-dva. Vratili smo se puni utisaka sa putovanja, moje raspoloženje se naglo popravilo, bila sam neobično nasmijana za taj period (pred PMS). Itako, prođe jedan dan, prođe drugi, pa i treći, ali ja ne dobivam. Ništa čudno, pomislih. Vjerovatno se od klomifena malo ciklus poremetio. Ne uspjevši izdržati i četvrti dan, kupimo mm i ja test, ali se dogovorimo da ću ipak sačekati još koji dan da ga uradim. Jest vraga. Čim smo došli kući, odem do toaleta, raspakujem ni sama ne znam koji po redu test u životu i uradim ga. Dok sam se oblačila, stavim ga na umivaonik. Nakon 30-tak sec okrenem se, uzmem test i gledam. Jedna crtica je tu. Sigurno. A onda, najbljeđe što je moglo (u tim sam trenucima mislila da umišljam) pojavila se i druga crtica. Blijeda, pa sve jasnija i jasnija. Ja se pridržavam rukom za umivaonik, ne progovaram. Samo gledam. I tako nekoliko minuta. U glavi mi odzvanja, TRUDNA SAM, TRUDNA SAM, TRUDNA SAM.
U dugim noćima, kada nisam mogla spavati zamišljala sam kako bi to izgledalo kada bih suprugu saopštila tu vijest, smišljala razne kombinacije, ali sad kada se to stvarno desilo nisam mogla da se sjetim nijedne. Izašla sam iz toaleta, i otišla do supruga u sobu. Drhtavom rukom sam mu pružila test i samo rekla: "Vidi. Mi smo trudni." Naravno, šok i nevjerica i kod mog supruga. Počeli smo i plakati. Čini mi se da smo tada isplakali sve suze svijeta, samo što su ovaj put to bile najsretnije suze. Nove testove nisam radila. Bio je dovoljan taj jedan koji i dan danas čuvam. Znali smo da je naša mrvica čekala pravi trenutak, koji se upravo desio.
Sada sam 34-ta sedmica trudnoće, lagano počinje odbrojavanje. Jedva čekamo. Nije nas strah, želimo da što prije vidimo naše čedo koje smo toliko željno čekali. Naravno, i tatica će biti na porodu.
Na kraju želim da poručim svim parovima koji prolaze ili su prošli ono kroz šta smo mi, da ne gube nadu, da se vole, podržavaju, žive s mišlju da će doći dan kada će beba odabrati baš njih dvoje da joj budu roditelji, da je čuvaju, maze i vole.
P.S. Izvinjavam se na opširnosti.
|
|
|
|