IZVORNA PORUKA: optimizam

Ovako.. ja bi voljela ispričati svoju priču,pa počet ću sa istinom za razliku od prošlih pokušaja. Ja još prolazim kroz postporođajnu depresiju. I tek sam odlučila sada se liječiti. Beba ima 6mj.
Kao osoba sam izrazito vesela, a iza toga se krije kroz niz godina depresija. Anksioznost. Panični napadaji. Padanje u nesvijest. Kada sam rodila već u bolnici sam znala kroz šta ću prolaziti! Jer poznajem sebe i svoje tijelo. Prvi put kada su mi se oduzele ruke i noge beba je imala mjesec dana i ja sam mislila da sam dobila gripu..
Zašto? zato jer je težina u mome tijelu bila toliko sjaka da nisam mogla djete dić. No to je prošlo, i onda se samo počelo vraćat iz dana u dan.. sve češće. Tuga i plač, razdražljivost. Nesanica. Malenom se nisam mogla nasmijat! Svaki dan plakanje u wc-u.. Najveći šok sam doživjela kada sam shvatila kada se isplačem da mi ne trnu ruke i noge i da sam puno bolje. DA! Koma.
Na sam Uskrs sam završila skoro u Vrapču. Ali ipak milimetar mene je bio toliko priseban i rekao, a ne! On te treba. Ime mu je Patrik. Imala sam vezu i otišla kod privatnog psihologa. Koji me uvjerio da sam toliko zdrava i želim da stvari budu drugačije zato mi se i tijelo bori protiv depresije i ostalih gamadi.. Bez lijekova. Samo razgovor. Bilo mi je bolje. Do slijdećeg jutra. Kada sam slijedeći put završila kod psihijatra moje prvo pitanje je bilo:ZAšto me najveća tuga i depresija hvata ujutro? Odgovor je bio: Zato jer se mozak još nije probudio i još sene bori protiv nje! Istina. Moja terapija je bila ovako: sve negativne misli satviti na papir i onda dat obrazloženje zašto one nemaju smisla. Jer od psot.depresije se ne umire! Ona se uspiješno liječi. SAmo mozak treba navinuti da drugačije počne vrtiti film :). Uz to sam počela uzimati homeopatiju. Trenutno sam se pomakla sa o na 7.. a trebam doć do deset_ke. Naravno najteži je 1 korak. i Reć ja imam depreiju i ja se želim lječiti. ! Meni je to najviše trebalo jer ne elim da bebica pati jer bez obzita na posp.depresiju moja je ljubav bez granica i svijesna sam da me beba treba!

IZVORNA PORUKA: emhana

shvatila sam da patim od ppd jos 40 dana nakon poroda. cini mi se da sam imala depresiju i u trudnoci. beba prekosutra puni 7 mjeseci, a ja i dalje imam  gotovo sve simptome (prema rezultatima online ppd testa) ppd-e. kazu da se ppd javlja najvose zbog nedosttaka sna. to i jeste kod mene najizrazenije stanje, vrlo malo spavam. medjutim, oni sto bih posebno istakla je pretjerana briga za djetetom. da li iko ima slicno sikustvo? pod pretjeranom brigom smatram ogromnu nesavladivu bojazan, osjetljivost i strepnju kada je u pitanju njeno zdravlje i blagostanje koje traje nonstop. kao da je ona kapljica vode na mom dlanu i da je cuvam pod staklenim zvonom... obuzimaju me uvijek najgore misli, da ce joj se nesto ruzno dogoditi i da ja nemam kontrolu nad tim. molim vas pomozite mi nekim  odgovorom.

IZVORNA PORUKA: rexica

Smajli80, hvala ti što si ispričala svoju priču. Ma idem ja van, odem do susjeda, do dućana,
ali se bojim voziti dalje jer me ulovi panika kako ću kući. S mm mogu svagdje, ništa mi ne smeta.
On mi je sigurnost u svim situacijama, ali moram se toga riješiti, jer ga ne mogu vući sa mnom na posao

Počela sam jesti, dobro spavam, ali taj strah nikako da ode.....
Molim te reci mi koje si lijekove koristila, ja sam na cipralexu i helexu.

IZVORNA PORUKA: KupusLivada

nista jos nisam probala, tek se pocinjem pitati "imam li ja problem" i trebam li se ovako osjecati :)

neki dan procitah da se ppd moze javiti i mjesecima nakon poroda, a do tad sam se pitala sta nije u redu sa mnom? mislim da cu prvo malo uraditi nalaze i poraditi na sebi, jer imam i dobrih i losih dana, jos uvijek funkcionisem koliko toliko, a ako ne bude do anemije ili hormona, smajli80, je li tvoj psiholog bio u SA? gdje bih se mogla javiti a da me ne nakljukaju odmah lijekovima?