|
milenium -> Urtikarija (7.6.2010 22:23:59)
|
Urtiakarije: uzrok, simptomi i liječenje
U ne tako davnoj prošlosti alergije su bile potpuna nepoznanica, ne zbog slabih dijagnostičkih metoda, nego upravo zbog toga što je bilo malo takvih pacijenata. U posljednja dva desetljeća došlo je do vrlo uznemirujućeg porasta broja oboljelih od različitih alergijskih stanja
Urtikarije ili koprivnjače spadaju u red dermatoza, odnosno bolesti kože koje su uzrokovane alergijskim reakcijama prvog tipa. Iza ove stručne definicije krije se opis jedne od najučestalijih alergijskih promjena na koži. S obzirom da te promjene neodoljivo podsjećaju na reakciju koja se na koži javi usljed kontakta sa žarom ili koprivom (lat. Urtica dioica), ovaj oblik dermatoze po tome je i dobio naziv urtikarija ili koprivnjača.
Dermatolozi smatraju da je između 20 i 25 posto ljudi na svijetu bar jednom u životu imalo problema sa urtikarijom. Takozvane urtike, odnosno sitne, tvrde izbočine na koži, obično blijedo do jarkocrvene boje, prvi su simptom pojave urtikarije. Praćene su vrlo neugodnim i jakim svrbežom, koji ne prestaje ni nakon grebanja, te peckanjem i bockanjem. Vrlo često se mogu javiti i povišena tjelesna temperatura, te jaki otoci u području očiju, usana, zglobova, ali i jezika, grkljana i ždrijela, što može dovesti i do otežanog gutanja te osjećaja gušenja. Može se javiti i proliv i povraćanje, u težim slučajevima urtikarije mogu dovesti i do astmatičnog napada, a ponekad i do generaliziranih stanja praćenih anafilaktičkim šokom, te zastojem disanja i rada srca, što može uzrokovati i smrt.
Kako nastaje? Urtikarije se dijele u dvije grupe prema dužini trajanja: na akutne, one koje traju unutar razdoblja od 6 sedmica, i hronične, koje traju duže od 6 sedmica. Spadaju u red alergijskih reakcija ranog tipa, jer se vrlo brzo, već 20-30 minuta do nekoliko sati nakon kontakta, odnosno unosa u organizam, razvijaju promjene na koži, tzv. urtike.
Smatra se da je glavni mehanizam nastanka urtikarija vezan za reakciju antigen-antitijelo na mastocitu, specifičnoj ćeliji smještenoj u potkožnom tkivu. Antigen je u ovom slučaju alergen unesen iz spoljne sredine, a antitijelo je smješteno na mastocitu, koji potom puca i oslobađa histamine, prostaglandine, leukotrijene, te na koncu i acetilholin, što pokreće imunološke mehanizme u organizmu i javlja se alergijska reakcija.
Koji su uzroci? Postoje različiti uzroci nastajanja urtikarije, pa se prema uzroku urtikarije dijele na kontaktne i fizikalne. Kad govorimo o kontaktnim urtikarijama, najčešći uzroci su hrana, lijekovi, ubodi insekata, kontakt sa kukcima i životinjama, inhaliranje nekih alergena (prašina, životinjska dlaka, dim, polen), toksini nekih biljaka, kozmetički preparati, deterdženti i sl. U kontaktu sa nekom od navedenih supstanci javljaju se osip i crvenilo karakteristični za urtikarije.
Fizikalne urtikarije najčešće se pojavljuju nakon nekog fizikalnog podražaja kao što je hladnoća, toplina, sunce, voda, pritisak na kožu, fizički napor, znojenje usljed bavljenja fitnesom ili tjelesnim vježbama i dr.
Kontaktne urtikarije. One su i najučestalije i pretpostavlja se da je u posljednjih dvadeset godina broj oboljelih od te vrste urtikarija porastao za čak 40%. Brojni su alergeni koji se kriju u hrani, a koji mogu prouzročiti pojavu urtika. Vrlo često ćete čuti da su neki ljudi alergični na jagode, maline, breskve, paradajz, mlijeko i mliječne proizvode, jaja, sladoled, ribe i školjke (kamenice i dagnje najčešće), gljive, konzervirane proizvode, kikiriki, lješnjake i orahe, čak i na kakao i čokoladu, a sve više, nažalost, i na pšenično brašno.
Obično se kod tih namirnica već u prvom kontaktu sa usnama razvije senzitivnost, i ubrzo se nakon unosa u organizam javljaju vrlo neugodne urtike. Pretpostavlja se da je porast broja alergičnih na prehrambene namirnice danak različitim aditivima koji se sve više dodaju namirnicama - salicilati, Na-benzoat, nitriti, nitrati i dr. Zbog toga se preporučuje, naročito bebama i malo djeci, davati hranu poznatog porijekla, sa što manje dodanih aditiva, konzervansa i umjetnih boja i sladila, te pojačivača okusa.
Kontaktne urtikarije mogu izazvati i lijekovi: penicilin, acetilsalicilna kiselina, neki nesteroidni analgetici, neki diuretici i antihipertenzivi, opijati, insulin, kontrastna sredstva… Kao alergijska reakcija na neke od lijekova urtikarija se javlja vrlo brzo, otprilike unutar dva sata od peroralnog uzimanja lijeka, odnosno unutar sat vremena poslije davanja injekcionog rastvora. Ponekad majke beba i male djece mogu sumnjati da je urtikarija izazvana lijekovima, a ustvari je kod beba i djece vrlo čest uzročnik akutnih urtikarija virusna infekcija od koje dijete boluje. Stoga je dobro promatrati vaše dijete par sati nakon davanja lijeka da biste utvrdili što bi mogao biti pravi uzročnik alergijske reakcije.
Dodir nekih trava i biljaka za neke ljude može izazvati pravu moru, a za neke može biti i smrtonosan. Razlog tome su fitotoksini, odnosno biljni otrovi, koji se aktiviraju dodirom sa kožom. Kopriva ili žara je jedna od najpoznatijih biljaka, koja uzrokuje pojavu sitnih izbočina, crvenih i vrlo bolnih, po kojim je ova skupina alergijskih stanja i dobila ime. Korovske biljke također mogu izazvati neugodne reakcije na koži, ali vrlo često i neke kućne biljke. Žene, nažalost, vrlo često zaboravljaju da neki od kozmetičkih preparata (kreme, losioni, tonici) mogu izazvati vrlo burne reakcije na licu i koži tijela, a najčešći razlog tome su konzervansi i umjetne boje, koje se dodaju.
Fizikalne urtikarije. Vrlo je zanimljivo da se urtikarije mogu javiti i nakon izlaganja određenim fizikalnim podražajima. Jeste li znali da hladnoća može izazvati urtikariju? To je jedna od najčešćih urtikarija, a izazvana je djelovanjem hladnih predmeta, vode ili vjetra. Za nju je tipična pojava urtika na mjestima koja su najviše izložena hladnoći - lice, ruke, noge. Često je bolesnici prvi put primijete pri ulasku u hladnu vodu, kada se mogu javiti i proširene promjene u smislu generalizirane urtikarije, a kod naglog ulaska ili skoka u hladnu vodu može se razviti i najteži oblik alergijske reakcije - anafilaktički šok, koji može završiti i smrtonosno ako se odmah ne pruži pomoć.
Kod ovog oblika urtike nastaju vrlo brzo, već nakon nekoliko minuta izlaganja hladnoći, no za njih je karakteristično i da se brzo povuku, čim se oboljeli utopli. Najviše su izražene zimi, što oboljelima može onemogućiti normalan život, odlazak na posao i sl. U takvim je slučajevima potrebno izbjegavati kontakt s hladnim predmetima, hladnom vodom i ledom što je više moguće, te izbjeći konzumiranje hrane i pića direktno iz frižidera. Naime, kod uzimanja hladne hrane ili pića može se razviti otok usana, jezika, grla ili jednjaka, što također može ugroziti bolesnika. Pored neophodne antihistaminske terapije, takvim bolesnicima se preporučuje obavezno utopljavanje (šal, kapa, rukavice, tople čarape).
Urtikarija koja nastaje kao posljedica izlaganja fizičkom pritisku najčešće se pojavljuje na izloženim dijelovima tijela, rukama, stopalima, ramenima. Ponekad je moguće da se takva urtikarija pojavi nakon dužeg nošenja vrlo neudobne obuće, ili nakon nošenja tereta u području ramena.
U ljetnom periodu mogu se javiti holinergijska te solarna urtikarija. Holinergijska urtikarija nastaje kao posljedica jakog znojenja, nakon fitnesa ili druge tjelesne aktivnosti, ali je vrlo često izazvana i emocionalnim stresom.
Solarna urtikarija je dosta rjeđa, a izazvana je izloženošću ultraljubičastim (UV) zrakama od vidljivog do UVA i UVB spektra. Urtike kod prave solarne urtikarije nastaju odmah i povuku se nakon što se bolesnik makne sa sunca. Takav bolesnik treba izbjegavati izlaganje suncu i koristiti kreme sa visokim SPF faktorima, od 40 do 60.
Od solarne urtikarije treba razlikovati urtikariju na toplinu koja je izazvana izloženošću visokim temperaturama. Takve promjene se često javljaju kod kuharica, radnika u metalnoj industriji, odnosno u svim uvjetima gdje postoje izvori visokih temperature.
Iako je pomalo nevjerovatno, postoji i tzv. akvagena urtikarija, odnosno urtikarija na vodu. Kod tih bolesnika svaki kontakt s vodom bilo koje temperature može izazvati ovaj vrlo rijedak oblik fizikalne urtikarije. Najčešće se promjene javljaju nakon plivanja.
Sve ove urtikarije koje smo pomenuli su manje-više akutne za koje se zna uzrok nastajanja, dok su hronične urtikarije dosta ozbiljnije prirode, jer se kod tih oblika u otprilike 50 posto slučajeva ne može utvrditi pravi uzrok bolesti.
Kronična urtikarija označava izbijanje urtika u razdoblju dužem od 6 tjedana. Dok se akutna urtikarija češće javlja među djecom i mlađim osobama, kronična urtikarija češće s javlja kod odraslih osoba, najčešće kod žena u srednjoj životnoj dobi. Kronična urtikarija predstavlja dijagnostički i terapijski problem, jer se u 20 do 30 posto slučajeva dokaže uzrok bolesti, dok u 70-80 posto slučajeva kronična urtikarija ostaje nepoznatog uzroka.
Kako liječiti? Nakon što dermatolog utvrdi da se radi o urtikariji, potrebno je uraditi alergijske testove dok bolest još traje da biste saznali pravi uzrok nastanka urtikarije. Najčešće se rade tzv. prick testovi, odnosno kožni testovi, gdje se alergen unosi ubodom u potkožno tkivo da bi eventualno došlo do izazivanja alergijske reakcije. Kada utvrdite na koji od alergena ste osjetljivi, potrebno je spriječiti daljni dodir te ubuduće izbjegavati kontakt sa tim alergenom. U slučajevima kad je urtikariju izazvao neki alergen iz hrane potrebno je odmah uzimati laksative, odnosno sredstva za čišćenje, da biste očistili organizam od prisutnih alergena. Pritom se također propisuje i stroga dijeta, koja zabranjuje unos proteina nekoliko dana.
Ljekar će propisati terapiju koja se sastoji uglavnom od antihistaminika, lijekova koji neutraliziraju djelovanje oslobođenog histamina u koži, te na taj način uklanjaju neugodne simptome urtikarije. Na tržištu danas postoje antihistaminici prve i druge generacije, koji se obično daju oralno, na usta, dok je u težim slučajevima nužno davati ih intramuskularno ili u infuziji (kloropiramin). Vrlo teški slučajevi urtikarija zahtijevaju terapiju kortikosteroidima. U određenim slučajevima preporučuje se hiposenzibilizacija, odnosno daje se imunoglobulinska terapija. Imunoterapija traje dosta dugo, jer se nakon pozitivnog kožnog testa postepeno u organizam unose različite koncentracije alergena da bi se stimulirao organizam na stvaranje povećane koncentracije IgE antitijela, imunoglobulina zaduženih za odbranu organizma. Ta se terapija daje u specijaliziranim zdravstvenim ustanovama pod strogim nadzorom ljekara.
Danas se u većini slučajeva preporučuju antihistaminici druge generacije, koji nemaju sedativni (uspavljujući) učinak. Ponekad će vam ljekar uključiti i neke kortikosteroidne kreme ili masti (0,5% i 1% hidrokortizon) da biste spriječili neugodan svrbež i oticanje. No, trebate imati na umu da urtikarije nisu nimalo bezazlena oboljenja te da ih ni u kom slučaju ne smijete liječiti sami, na svoju ruku, bez obzira što možda znate koji vam lijek može odgovarati. Neadekvatno liječene urtikarije mogu preći u hroničnu formu, koja se poslije vrlo teško liječi, i može prouzročiti dugotrajne i opasne posljedice po vaše zdravlje.
Treba znati da antihistaminike trebate nastaviti piti 14 dana nakon što prestanu simptomi, i da nikako sami ne prekidate terapiju kad se učini da su tegobe prošle.
|
|
|
|