mynxlee
|
bio je to docek Nove 2003. godine. Meni se nije islo na proslavu, a drugarice navalile hajd, pa hajd, kao rodjendan mi je, gdje cu kuci ostati, i tako ja pristanem. odemo u neko disko s nekim drustvom (jedna od drugarica se konstala s nekim iz tog drustva), a ja se nabila na neke stikle, pa se njihala samo tako i sjecam se da sam obraze narumenila, gluvo bilo. elem, tu u drustvu bi neki ''rodjak iz njemacke'' od nekog. nista upoznali se, on se olesio, izvodio neke gluposti, neke plesove, na podiju pravio spagu, ma haos. ja kolutala ocima i u sebi govorila samo ''ccc...''. vec kad se trebalo skoro kuci, mi sjeli u separe i pricali onako o zivotu, kako je u njemackoj, kako je kod nas u bosni i tako. bio mi je simpa, ali nisam s njim kontala nista.
prodje ta nova godina, prodje sve i kad god vidim njegovog rodjaka iz tog drustva, ja uvijek onako iz sale pitam ''gdje ti je rodjak?''. ma, bezveze skroz.
bi Bozic 2005. godine i ja posaljem sms tom rodjaku da cestitam Bozic i opet bezveze pitam ''gdje ti je rodjak''. on kaze da je tu s njim. dogovorimo se da opet onako djuture izadjemo na pice slijedeci dan. izasli na pice, pricali opet o zivotu i vidim ja da frajer misli isto kao i ja i da nije kao neki koje sam prije imala. pricali smo i o vezama na daljinu. on je bio nepovjerljiv prema tome, a ja kazem da ako neko zasluzuje moju ljubav ja cu ga cekati do kraja zivota, pa makar nas dijelilo pola planete. dogovorimo se izaci slijedeci dan mi sami.
izadjemo mi na picence i po povratku kuci stane on s autom i upita me smije li me poljubiti. to mi je bilo tako simpaticno i nevino s njegove strane. tu vam padne prvi nas poljubac.
ode on u njemacku i nakon mjesec dana pita on mene sta bih mu ja rekla kad bi on mene pitao da se ja udam za njega. odgovorim mu da bih pristala.
i od tada smo poceli da planiramo nas zajednicki zivot. dolazio je cesto koliko god je mogao. tolike kilometre prelazio samo da bi me vidio za vikend. kad se sve sredilo sto se trebalo srediti vjencamo se gradjanski 2007. godine, a 2008. godine i crkveno. kad sam sredila vizu dosla sam ovdje kod njega u njemacku, ali ne sama, nego sa bebicom u stomaku.
bilo je tesko zivjeti tako rastavljeno, jer mi je falio. sada kada smo skupa i kada je sve to proslo, znamo da se isplatilo cekati.
ni daljina, ni vrijeme, a ni drugi ljudi nisu mogli unistiti nasu ljubav. bili smo jaci od svega.
Jedino, volim te.
_____________________________
Jedina pahuljica koja je sletila 21.12.2008. godine, sletila je u moje narucje i zove se Ivan.
S jesenjim liscem dosla je i Antea 28.10.2010. i sletila u mamine ruke.
|
Jaran ni dan danas nepriča sa njim 
..Dogovorili se da se vidimo idući dan, no nije se pojavio...kasnije saznala da je imao obiteljskih problema..Ja se morala vratiti kući u Hrvatsku...i dolazila sam 2-3 puta, al se nismo sreli.
...I 2.8.2004. se vidimo nakon 3 mjeseca....i skontamo....opet
uzeli smo se 22.12.07. i sad smo ušli u 7. mjesec trudnoće...čekamo malog
i volimo se više nego ikad...i svaki dan ta ljubav sve je jača....aBd do kraja života....
Nadvikivali jedno drugo dobrih 2-3 h u krcatom kaficu,smijali se ko ludi...dopratio me kuci,par dana se dopisivali i to je to. 
Odštampaj
