talisman
|
IZVORNA PORUKA: Anoniman Nisam mislila da mi se gade svekijevci, nego ovaj nacin funkcionisanja muza s njima. Pa taj covjek na sve njihovo potvrdo kimne glavom ili presuti. Na pocetku, kad smo se uzeli, ma nijedno jutro mi nije osvanulo da prvo nije dosla svekrva. Nedjelja je bila jedini dan, i to ne svaka, kad muz ne radi i taman se uzelim jutarnje kafice s njim i ne znam, zajednickog jutra, a prvo sto ugledam kad cuje da smo ustali, je svkerva na vratimo pa nam se pridruzi. Kad je shvatila, nakon mjeseci i mjeseci, da to ne stima nekom bas, onda prestala, ali ko je kriv, ja. Sto? Kad je skontala da je po meni red neki da se kuca (bivala sam naga kad ona ulazi pa me hladan znoj prelije, u tri koraka se stvorim u wc-u i molim da priceka) opet ne valjam ja pa ako ne moze kako ona hoce, nece nikako ni dolazit. Doce s unucetom drugim, sjedi i onda ustane da ide, a unucetu: ostani ti jos tu budi (ne pita imam li ja sta planirano). Gdje je tu postovanje? Cijelo vrijeme se namece kao glavna u svemu i sad sa ponasanjem ne dolazenja nikako indirektno dala do znanja mom muzu kako sam ja zatvorila vrata sa svojim ponasanjem. Jesam li? Na sve ovo sam njima sutila. Muzu jesam govorila, ali on nije na njih reagovao, nego u svojoj glavi skovao kako sam ja uzrok. Ma nije njihovo ok, ali opet ja kriva. Jesam se skroz rezervisala ali zato sto psihicki pucam vise. Jel ja moram, ako danas s djetetom tri put izadjem vani, svaki puta otici pa sjesti s njima malo (jer uvijek sjede vani, cesto ispod mojih vrata). Ako tako ne radim, kriva sam. Ako dijete hoce papa, kriva sam jer sam je ja tako naucila. Za sve sam kriva. A izmedju muza i mene veliki se jaz stvara, jako sam neraspolozena i napeta u njegovom prisustvu, ne mogu pomoc sebi jer me smorio s tolikim stajanjem uvijek na njihovu stranu i okrivljavanjem mene za sve. I ne znam sta cu. Kad bi mogli kako da moje dijete pretvore u svoje, i to bi uradili. Smeta im i kad dijete ucim kulturi pa kontriraju vjecito. Cim prije svaris cinjenicu da si snaha, a snahe su uvjek krive ( bez obzira na sve ) bice ti daleko lakse da funkcionises I da postavis stvari na svom mjestu Ja I dalje mislim da ti nemas problema sa njima, vec sa tm, jer se oni mijesaju onoliko koliko im on dopusta. Nemozes doci u neciju kucu I ocekivati da ces preko noci promijeniti nekoga ko je citav zivot naucio zivjeti onako kako zivi. Mozda su oni bas nikakvi ljudi, a mozda ti je I pristup pogresan. Ako ti smeta sto ne kucaju, onda zakljucaj vrata. Ako ne zelis da sjedas sa njima svaki put kad dodjes odnekud, onda nemoj. Izgovora bar imas mali million. Ako ti smeta sto uzimaju djete svaki cas, onda sidji I ti za njima nakon 5 min. smisli izgovor I kreni kuci, nema tog djeteta koje nece krenuti za svojom majkom Jer zaista nevidim kako ces ih ograniciti da vidjaju svoje unuce ako ste u istoj avliji, nekad je mogu vidjeti 10 puta, a nekad nijednom. Zajednica je teska ( dok se kockice ne posloze ) bez obzira kakvi su clanovi porodice, a ti ocito nisi bila spremna za nju, zato mislim da je greska nacinjena od samog starta kada si pristala na istu. Steta sto mnoge jos dok su u vezi misle, hajd udacu se, rodicu I suprug ce ( po nekakvoj definiciji ) morati bit na mojoj strani, pa kad to ne bude bas tako pocnu pucat po savovima :)
< Poruku je uredio talisman -- 27.6.2013 14:01:33 >
_____________________________
Covjece, ne mozes promjeniti tok odredjenja, niti mozes izgubiti svoju nafaku, a i uzeti nafaku drugome! Cemu onda mucno naprezanje i ubijanje duse?!
|