acudesa
|
Dino, žao mi je što je dječak morao to preživjeti
kako mu možeš pomoći: moraš toliko sa njim razgovarati, dugoročno gledano, sve dok ne bude pričao normalno o tome, bez velikih emocija (histeričnog plača, grčenja mišića, ukočenog pogleda, ćutnje, odbijanja ikakve priče,...)
budi spremna da proces traje duže, a može ga i vrlo brzo "prežvakati", zavisi od njega
ne moraš mu se direktno obraćati, tipa: Sine, jesi li se prepo? (NE), za početak mu ispričaj usput neku priču o tamo nekom dječaku, možeš čak i nekom drugom pričati, a da on samo bude prisutan (ni ne sumnjaj da će sve čuti)
kako se desilo da je dedo tog dječaka otišao na drugi svijet, da ga baš taj dječak ispratio, malo se prepao, ali je shvatio da to nije strašno i da će svi, jednoga dana, otići na taj "drugi svijet"...dodaj nešto, uljepšaj sve maksimalno...nije grijeh i reći neistinu da bi mu pomogla da prevaziđe traumu...
Počni tako, ne obraćaj mu se direktno u vezi toga, nego posredstvom nelega, ne forsiraj, to je dugotrajan proces
ne pričaj mu o tome kad pokazuje nelagodu, nezainteresovanost, odbijanje priče
kad god te upita nešto u vezi toga, obavezno mu odmah odgovori i iskoristi situaciju, pokušaj mu to malo pojasniti u ljepšem svjetlu
ja bih rekla da je dedina želja da ga na vječni svijet isprati baš on, i da je divno što se upravo to i desilo i kraj priče, bez ikakvog suvišnog detaljisanja, dedo nije zauvijek otišao, on je tamo negdje, gdje je puno ljepše i sretan je...
(nije ugodna situacija, budi hrabra i sabrana i pomozi djetetu da to prevaziđe)
pričati moraš, puno, onako kako sam ti pisala, najbolje se sanira dok je friško, kad okori-teže je
SVAKU riječ koju ćeš mu reći u toj proči, odvagaj 100 puta, jer jedna pogrešno izrečena riječ može izazvati problem (ako mu kažeš: dedo je UMRO, sa tonom kakav je uobičajen u tome, može izazvati ružan osjećaj....preselio na drugi svijet, je mnogo blaža riječ...izbjegavaj teške riječi kad pričate o tome: strah, šok, suze, ...smrt....)
i, budi sigurna, ako sa nekim pričaš o tome a on je prisutan, iako ti se čini da gleda TV, sve će registrovati, zato pazi..
želim ti sreću mila, mislim da ćeš ti to pametno odraditi...
ljubim
_____________________________
...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
. To je bilo strašno, ne znam kako su pregrmili to, ali znam da je najstarija osjećala grižnju savjesti što nije znala napamet broj hitne pomoći. Tada joj je bilo 8 ili 9 godina, srce moje.
Imala je 3.5 god nije znala da priča ni da pravilno hoda,a nuždu je vršila pod sebe.
