|
simba00 -> RE: Sta pokloniti doktoru poslije poroda? (29.9.2012 17:14:18)
|
IZVORNA PORUKA: srećicaa
IZVORNA PORUKA: simba00
IZVORNA PORUKA: srećicaa
IZVORNA PORUKA: simba00
IZVORNA PORUKA: srećicaa
Hvala na iskrenim odgovorima. Nadam se da će se i ostale trudnice i mame koje su već to prošle javiti.
Moj prvi slučaj nošenja poklona je bio kada sam išla kod te žene koja me je preporučila Nikulinu i ponijela sam cvijeće i bombonjeru. Nisam znala gdje ću s kesom, a gdje sa cvijećem-došlo mi u zemlju da propadnem user posted image user posted image . Da sam kako mogla sve to ostaviti negdje i reći eno tamo na onom stolu nešto za vas lakše bi mi bilo nego da sam direktno dala.
Prijateljica se nedavno porodila i kaže draga moja pa jasne su ti tarife. Ispod spavaćice sakriješ negdje 100 KM i to odmah daš babici kada uđe u salu, a muž ti ko na iglama čeka kada će doktor krenuti prema sali pripremi 300-500 KM zavisi od toga koji je doktor i kako se odvija porod i smotuljak mu gurne u ruku kada se rukuje s njim.
A moj odmah na to kaže, pa nisam na pijaci ili u kafani da mu guram tako bakšiš user posted image user posted image
Nije mi problem nikoga nagraditi ili zahvaliti mu se za ljubaznost, pažnju, ali mi ovo baš nešto neugodno i 500 KM mi je baš baš puno.
Čuj jasne tarife... Nemoj se ljutiti, ali dok god je takvih kao tvoja prijateljica (pa čak i ti), zdravstvo će nam biti ovakvo kakvo jeste - korumpirano i nesređeno. Onaj ko ima štelu i lovu, ima dobar medicinski tretman, a ljudi i bebe siromašnih umiru... To je Bosna, ovdje je sve moguće i ništa nikog ne iznenađuje više.
Ja nisam nikakvom doktoru ništa dala, niti bih ikad, svi su mi pomagali i smatram da im je to dužnost. A što neko reče, znam x slučajeva žena koje su dale tih 500 KM pa se opet napatile.
simba00 ja ni u jednom momentu nisam napisala da se slažem sa ovom prijateljicom i njenim mišljenem i upravo nakon šoka zbog njene informacije obratila sam se svim ženama na ovom forumu jer ne mogu vjerovati da je to tako. Nikada u životu nisam nudila pare, pa čak ni vezu tražila za nešto, ali sam zato uvijek u životu nadrljala. Čak mi je prije nekoliko godina iz ove zemlje brat otišao u inostranstvo i živio sa ženom u studentskom domu, jer kao 3 godine zaredom najbolji student u BiH-ne samo na fakultetu nije mogao dobiti ni mogućnost što se tiče posla da bude na nivou onih najgorih koji su istog zvanja.
Zdravstvo zbog mene nije ni korumpirano i nesređeno, a ti se upitaj koliko je školstvo korumpirano zbog tebe-napravi jednostavnu računicu ako nisi uzela poklon skuplji od 50 KM a u razredu imaš 25-ero djece koliko je to para. Zašto uzimaš bilo kakav poklon, zašto ne uzimaš samo čestitke i kažeš da primaš od djece samo nešto što oni naprave za tebe. Raspitaj se malo i kako je jednoj profesorici poznate sarajevske gimnazije prije deset__ak godina bačena bomba u stan jer je sina visokog sarajevskog funkcionera oborila na popravnom zbog rečenice "ja nisam učio ništa" pa druga dva člana komisije napisala prolaznu ocjenu, a ona nije. Bilo se počelo pisati u medijima kako je ta profesorica poštom dobijala poklone, pa ih vraćala na poštu, pa je poslije funkcioner platio ili naredio medijima da se ni slovo više ne smije objaviti o tome jer će svi izgubiti glavu-e to ti je moja rahmetli mama.
Zbog korupcije koju ja nisam znala kako se daje moje dijete će spavati u vlažnoj sobi, jer opština ne dozvoljava rekonstrukcije fasade na toj visini na kojoj je moj sprat, a moj muž sjedi kući bez posla jer nije davao pare pa više nije bio podoban za taj posao.
Korupcija je i traženje veze za posao, jer možda nekom drugom treba taj posao više nego tebi, da mu djeca ne budu gladna.
E zbog svega toga ja pitam šta ja trebam uraditi da mi dijete ne ispašta na porodu, a da sam htjela dati 300 ili 500 KM šutila bih i dala ne bih ni pitala, a ja ću izdržati za mene nije problem. Moja ogorčenost ovom zemljom i korupcijom u njoj je i nemaš pojma kolika, ali kada je u pitanju dolazak na svijet mog djeteta i njegovo zdravlje ne želim da razmišljam, jer možda nikada više neću moći dobiti ovaj Božiji dar, a za sve ostalo osim zdravlja ćemo se snaći.
Draga srećice,
izvini, možda sam pretjerala govoreći i o tebi, ne znam ove stvari iz tvog života, govorila sam generalno o ženama kojima je normalno davati mito na porodu. Čak i ovaj portal mi je nejasan ukoliko dozvoljava da se takve stvari legitimno navode. Da je ovo uređen sistem, te žene bi snosile odgovornost, a kažnjeni bi bili i doktori koje one spominju. Ljudi moji, za ovakve stvari ide se na sud i u zatvor. Samo je kod nas to normalno. Meni lično je prestrašno.--
Što se mene tiče i mog primanja poklona, tu ću biti potpuno otvorena a svjedoci su mi članovi mog kolektiva - ja sam do sada od djece primila samo par buketa (kad sam bila razrednica generaciji), jednu sliku (kad su mi djeca odlazila iz škole pa su mi poklonili na kraju sliku) i par ruža. Sve to su pokloni, nije novac u koverti. To je meni isto kao da ja doktoru koji mi je jako pomogao na porodu kupim neko piće, kravatu, bombonjeru... To mi je OK. Ja sam s tom djecom bila emotivno vezana, pomagala sam im i jasno mi je zašto imaju potrebu da mi se zahvale. Niko od njih ne očekuje poseban tretman i ocjene...
A što je tako da se ide do 50 KM u poklonima, to ne znam - i meni je to puno, ali takvo je pravilo škole. Joj, samo da vidiš ogrlice i prstenje koje dobivaju pojedini prosvjetni radnici u Kantonu, ne bi vjerovala. Izvini još jednom ,ako si se našla uvrijeđenom. Ne brini se, tvoje dijete oni ne smiju pustiti da pati, nema šanse. Glave bi padale.
simba00 ma ok je nema problema. Ja se isto strašno protivim svemu tome, pa zato i jesam odreagovala tako. Čitava mi je porodica ispaštala zbog "ne primanja mita i poklone i ne podržavanja korupcije". Ostajala sam bez posla jer nisam bila cura koja je spremna "malo podmititi šefa, makar izlaskom s njim" pa sam ogorčena na kompletan sistem naše države i da nisam dobila najveći Božiji dar plan mog muža i mene je bio zaputiti se nakon pretrpljenog rata i postratnih trauma u bilo koju drugu zemlju svijeta, poderati ove naše diplome koje ništa ne važe i početi od konobara i čistačice, pa u uređenom sistemu polako naprijed. Ali evo ovo blaženo stanje je znak da se nastavimo boriti tu gdje jesmo, jer tu je naš dom, a Bog daje nafaku.
Moji strahovi su samo da mi se ne desi ovo o čemu u svom prvom slučaju piše sretna sam jako. Moji roditelji nikada nisu podržavali zvanje poznanika i urgiranje, pa ni tako ne znam kome bih se obratila,jedino moje radne kolege svaki dan zovu i pitaju hoću li da oni pokušaju nekoga nazvati poznavajući da sam ja po pitanju toga nesposobna, a muž takav tip koji kaže nema problema naći ćemo nekoga, ali ću sve snimiti i platiti zadnjim dinarom medijima koji će to objavljivati, a znam da od toga možemo samo nastradati.
Ponavljam da sam naučila davati pare ne bih se ovdje nikome obratila sa pitanjem, ali ja kao što sam napisala propadam u zemlju i kada nosim bombonjeru i cvijeće i pored toga loše se osjećam što i to radim, čak sam i protiv odlaska privatnicima, jer svaki mjesec ostajem bez tih para što bi njima platila zbog uplaćivanja zdravstvenog osiguranja. Slažem se da je neki poklončić-torta, bombonjera, piće,...kao znak zahvalnosti, ako je neko ljubazan i zaista brine o tvom zdravlju jedina opravdana gesta, ali nikad ne mogu zaboraviti ni oprostiti da je moj otac veliki humanista i borac za pravdu umro samo zato što se doktori nisu angažovali kako su trebali jer niko u startu nije dao kovertu i nismo nikoga zvali da ga pripazi.
Da, to je nažalost užas koji živimo i ono što te natjera da samo pokupiš stvari i odeš iz ove zemlje. Lako je kad te ne zadesi, a onome ko osjeti ovaj sistem na svojoj koži, najbolje zna gdje mi ustvari živimo. Žao mi je zbog tvog oca, a znam mnoštvo sličnih priča - ljudi koji su bukvalno ostavljeni da umru jer ne pripadaju nekom sloju društva, nisu iz poznatih porodica ili nemaju novac. Ostavljeni su da se pate kao životinje, a njihova djeca, koja su moji prijatelji, proklinju i doktore i ovu državu. Ne daj Bože samo da se nečijem djetetu desi... Iako je sve ovako kako kažeš, i dalje ima sigurno poštenih doktora i ljudi koji gore savjesno obavljaju svoj posao - njih ne treba zaboraviti i njima svaka čast.
Srećice, ne treba gubiti nadu, posebno zbog ovih naših mrvica - ovaj sistem se mora srediti, jednog dana ćemo svi imati isti tretman i dobiti istu pomoć, a savjesnim doktorima ćemo ići svijetla obraza i sa jedinim pravim poklonom - stiskom ruke.
|
|
|
|