Majiii
|
Drage mame, ovako, moj dječak ima 2 god. i planiram ga ubrzo u vrtić dati - jer ja planiram ubrzo tražit posao, a najviše jer ne zna s djecom - nije navikao, i kad je u blizini djece, u najboljem slučaju ih ignoriše, a često bježi od njih i kad mu neko uzme igračku, npr. samo se odmakne, ne zna se boriti za sebe ni ništa, pa smo odlučili da def. treba u vrtić.
E sad, problem je to što je on jaaaako vezan za mene, i strah me kako će to proći i dal će se on uopće navići, stvarno... Jer stalno je samnom i samo meni vjeruje, beskrajno je vezan za mene...
A s druge strane, i ja sam jako vezana za njega i posvećena mu 100%, to kažu i svi koji me bolje poznaju... Željela bih i ja da se malo "vratim" u stvarni svijet, da izlazim malo kao normalni ljudi, jer otakd se on rodio, nisam normalno ni izašla a def. je vrijeme da se malo trznem... Problem je djelimično i u meni, jer sam mu toliko posvećena da mislim da će me peći savjest kad budem bez njeg par sati, gledam neke mame koje se dale djecu u vrtić i kako su nastavile sa životima, izlaze, idu na vikende s suprugom... sve normalno... a ja se pitam - pa kako mogu ostavit svoje dijete, ja bih samo mislila na njeg, ne znam bil se opustila... pa sam shvatila da i ja imam neki problem kad tako razmišljam, vrijeme je da počnem se polako vraćati u stvarnost, da on malo odrasta, ali jednostavno sam previše vezana za njeg da mislim da će to jako teško ići - stalno ću mislit dal plaće (a vjer. i hoće, kao što ću i ja), dal mu je dobro, jednostavno - grižnja savjesti, ne znam kako ću ga pusitit, posebno kad znam kakav je, da će se teško uklopit, možda čak i neće nikako...
Pa bih bila jaaaaako zahvalna mamama koje su imale slična iskustva i savjeti bi mi dobrodošli :(
_____________________________
Gaji, Maji, žiponja, medo, lavko i Graškonja
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
Nisam ja neka muhanata zena ali ova teta mi je djelovala krajnje smuseno, neljubazni i nije mi nimalo ulijevala sigurnost. Vise je gledala one ugovore i papire nego djecicu.
,a drugu doduse nisam ni upoznala jos,vidjecemo kakva je.Ja sam jutros A odvela oko 08:30 i oni su vec bili u svoj sobi,ja usla oni sjede na stolicama hoce da im upali tv,ma ni jedno ne place,meni nesto lakse bilo...Ne znam draga odvedi ga koji put ,pa mozda se i navikne,najgore je ako su u toj grupi uglavnom nova djeca,teze ide uklapanje,u A grupi ima dosta djece koja su isla i dodali su par novih pa im se zato mozda lakse uklopiti...Sretno
... Ja bih onda morala u 5 ujutro da ustajem 
