elmaL
|
Draga Majiii ako si vec odlucila da treba da ide u vrtic, jednostavno krenite, nemoj preispitivati toliko tu odluku, mnogo djece ide u vrtic i svi su prosli taj pocetni period prilagodjavanja i odvajanja, nemoj misliti da si losa majka sto ga ostavljas ujutro uplakanog dok te on doziva....naravno da ce se dijete u pocetku opirati i plakati, bilo bi cudno da ne place, za nekoliko dana ce shvatiti da mu mama svaki dan dodje po njega, da mu je u vrtiuc fino jer ima mnogo djece njegovog uzrasta, ima mnogo igracaka, naci ce sebi zanimaciju...
moj sin je krenuo sa 14 mjeseci, prvih dana plakao naravno, nekad sam se morala vratiti za sat dva da ga uzmem jer je uzasno plakao  poslije je prestao s plakanjem ali skoro 3 mjeseca nije nista htio jesti u vrticu, zapravo ni od koga nije htio uzimati hranu osim mene, cak ni muz ili mama ga nisu mogli hraniti  koliko mi je bilo tesko, s druge strane sam bila uporna i vidjela da c epopustiti samo je pitanje vremena, da sam primjetila neke drasticne promjene u ponasanju i sl povukla bih ga, i malo pomalo poceo je jesti, igrati se, vezao se za tete, djecu...sad uziva, nemamo jos 2 godine...
sto se tice igranja s drugom djecom, moj eto ide u vrtic od maja, pa kazu tete, ta grupa najmladjih gdje su djeca do 2.5 god otprilike, se igraju i dalje sami za sebe, nema neke interakcije ni zajednicke igre kao veca djeca, znaci nisu jos spremni u razvoju na to. Druga stvar, dijeljenje stvari, moj E je bio do proslog mjeseca isti, mogao je bilo ko doci uzeti njegovu igracku iz ruke, ili ga udariti, on se pomakao ne bi, ne bi uopste reagovao, samo bi uzeo drugu igracku   meni je to bilo cudno, da se nimalo ne bori za sebe, ali prije mozda 20ak dana poceo je odjednom da brani svoje igracke, da otima igracke od druge djece, ne zeli nista nikome da da, znaci odjednom je to doslo...vjeruj mi to zavisi i od djeteta i njegovog odrastanja, svak je prica za sebe.
a kad si u pitanju ti, svakom naravno treba vremena za sebe, pa tako i tebi, to sto ti dijete nece biti s tobom neoliko sati, ne znaci da ces ga manje volit ili ono tebe, anranvo u pocetku ces non stop misliti sta radi kako mu je, jel ovo jel ono, poslije se opustis i naviknes i to, da i on ima svoje vrijeme u vrticu, kao i ti na poslu ili negdje drugo...ja sam iskreno malo se rasteretila kako je E krenuo u vrtic, iako sam pocela raditi, al u pocetku bi otisla u shopping, na kafu, ili pospremala kucu dok je on u vrticu, i vrlo brzo smo se ustalili i nasli ritam koji nam odgovara... nedanvo je prvi put spavao bez nas, kod moje mame, i to je dobro proslo, nama je naravno nedostajao prvu noc pogotovo, a njemu je bilo super kod nene, bolje je da se na vrijeme i ti on navikavate na odvajanja, jer nikad ne znas sta te ceka sutra..
ja se bas raspisah, al eto, nisam mogla krace 
_____________________________
E i A=<3
"Ako se svaki dan malo brinete, izgubit ćete nekoliko godina vašeg života. Ako nešto nije kako treba biti, popravite ako možete. Ali učite se ne brinuti. Brige nikad nisu ništa popravile."
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
brzo to sve dodje na svoje, posmisli samo da je zdravo i sretno dijete, ide da se igra s vrsnjacima, ne daj Boze da mora u bolnicu ili nesto slicno...ja se uvijek sjetim toga kad dodjem u neku slicnu dilemu
ja kad sam skontala da doji samo iz navike, po koji gutljaj, i to u toku noci samo, odlucila sam da je dosta, doduse nisam ga mogla prebaciti u svoju sobu prije odbijanja, pa je to islo sve jedno pojedno, odvikavanje, odlazak u svoju sobu, pa vrtic, sve u mjesec dana, zaboravih na sunecenje koje je takodjer bilo u medjuvremenu 
a s djetetom je izgleda uvijek neki izazov, kad prodje vrtic dolazi nesto drugo i tako stalno, al preuzeli smo tu odgovornost cim smo ih donijeli na svijet 
