|
Blue rose RR -> RE: 8 mart (8.3.2012 9:55:54)
|
Sretan neka je svim Ženama svijeta ovaj Dan, i svi dani koje Bog stavlja pred Nju.
Tužna sam kad Žena kaže da ne slavi Dan žena.
Ja ga slavim, učit ću svoju kćerku da ga slavi, da na ovaj Dan prikupi snagu da uz ljubav i snagu volje, koja teče njenim žilama, ostalih dana u godini se sa još većim žarom izbori sa svim onom što život, a ne muškarac, stavlja pred Nju.
"Prava žene Čovječe, jesi li sposoban da budeš pravedan? Ovo pitanje postavlja ti jedna žena. Bar joj to pravo ne možeš oduzeti. Kaži mi, ko ti je dodijelio tu vlast i moć, da potiskuješ i tlačiš moj pol? Tvoja snaga? Tvoji talenti? Posmatraj Stvoritelja u njegovoj mudrosti, prođi kroz prirodu u svoj njenoj veličanstvenosti, kroz prirodu kojoj se toliko diviš i kojoj se želiš približiti i pronađi tamo, ako možeš, bar jedan primjer tiranijske vladavine. Idi životinjama, pitaj elemente, posmatraj biljke, da baci jedan pogled na krvotok prirode i pronađi dokaz kad ti dajem sredstva u ruku. Traži, istraži, nađi razliku među polovima u prirodnom poretku, ako možeš. Svugdje ćeš je naći bez razlika, svugdje ćeš naći da polovi rade u međusobnoj harmoniji u ovom besmrtnom djelu. Samo je čovjek za sebe promijenio ovaj osnovni princip. Ekstravagantno, slijepo, napuhan od silne nauke, degeneričan, on u ovom stoljeću prosvjetiteljstva i oštroumlja želi vladati despotski u svom neznanju nad jednim polom koji posjeduje svu intelektualnu slobodu. On tvrdi da će profitirati od revolucije i zahtjeva svoje pravo na jednakost, da ne kažem ništa više. Da se usvoji od strane Nacionalne skupštine na kraju ovog ili s početka novog legislativnog perioda.
Preambula
Mi, majke, kćerke, sestre, zastupnice nacije zahtijevamo da budemo primljene u Nacionalnu skupštinu. Imajući u vidu neznanje, zaboravljanje ili nepoštovanje prava žena koji su jedini razlozi javne bijede i korupcije vlade, odlučile smo da u svečanoj Povelji definišemo i objavimo prirodna, neotuđiva i sveta prava žene, kako bi ova Povelja svim članovim društva stalno bila pred očima i podsjećala ih na njihova prava i obaveze: kako bi svako vršenje vlasti od strane žena kao i ono koje čine muškarci bilo mjereno svrhom političkih ustanova, te time bilo i više poštovano; kako bi se obratila pažnja i kako bi se podržale građanke koje se žale na poteškoće u ostvarivanju osnovnih principa koji služe za održanje Ustava, dobrih običaja i dobrobiti svih u zajednici. Pol kojem pripada ljepota hrabrosti iznošenja materinstva ovim priznaje i objavljuje, pod okriljem Svevišnjeg, sljedeća prave žene i građanke.
Član 1. Žena je rođena slobodna i ostaje jednaka muškarcu u svim pravima. Socijalne razlike mogu se opravdati samo blagostanjem zajednice.
Član 2. Cilj i svrha svakog političkog zaključka je zaštita prirodnih i neotuđivih prava žene i muškarca. Ova prava su: sloboda, sigurnost, pravo na imovinu, a posebno pravo na otpor tlačenju.
Član 3. Princip svake vladavine počiva u biti u naciji, a naciju čine zajedno muškarci i žene. Ni jedno telo, ni jedan pojedinac koji ne proizilazi iz naroda i nacije ne može biti na vlasti.
Član 4. Sloboda i pravednost sastoje se od toga da se drugima uzvrati ono što im pripada. Tako žena u ostvarivanju svojih prirodnih prava biva spriječena trajnom tiranijom koju provodi muškarac. Ova ograničenja moraju se ukinuti samim prirodnim zakonima i zdravim razumom.
Član 5. Zakoni prirode i razuma zabranjuju svako djelovanje društva, koje ih može ugroziti. Sve što nije zabranjeno ovim mudrim i Božijim zakonima ne smije biti spriječeno ni ljudskim zakonima i ni jedan čovjek ne smije biti prisiljen da učini nešto što prirodni zakoni ne propisuju.
Član 6. Zakon treba da bude odraz opšte volje. Svi građani i sve građanke treba lično ili putem njihovih predstavnika da učestvuju u stvaranju zakona. Zakon mora biti isti za sve. Svi građani i građanke, koji su pred zakonom jednaki, moraju imati jednake mogućnosti da razvijaju svoje talente, sposobnosti, vrline, te im mora biti omogućen jednak pristup svim službama i mjestima javnog života.
Član 7. Za žene ne postoje nikakva posebna prava, one bivaju optužene, uhapšene i osuđene pred sudom u slučajevima koje zakon nalaže. Žene kao i muškarci podliježu istim kaznenim zakonima. Član 8. Zakonom treba propisati samo kazne, koje su nezaobilazne i javne, a niko ne smije biti kažnjen, ako to nije po pravnoj snazi važećeg zakona, koji je pre počinjenog djela bio na snazi i koji se legalno provodi i nad ženama.
Član 9. Protiv svake žene koju se proglasi krivom, zakon se mora upotrijebiti, i to ona zakonska kazna koja je propisana za počinjeno djelo.
Član 10. Nikoga se ne smije proganjati zbog njegovog mišljenja i stavova, čak iako se oni principijelno razlikuju od onih koji su opšteprihvaćeni. Žena ima pravo vršiti vladajuće funkcije. Ona mora imati jednako pravo kao i muškarac da drži javni govor, pod pretpostavkom da su njene izjave i radnje u skladu sa zakonom i da ne ometaju javni red i mir.
Član 11. Slobodno izražavanje mišljenja je jedno od dragocjenih prava žene, jer ovo pravo garantuje očinstvo ocu njene djece. Svaka građanka prateći svoje slobode može sasvim slobodno reći: "Ja sam majka tvog djeteta.", a da time ne priziva barbarsku osudu i ne skriva istinu. Međutim zakonom bi joj trebalo zabraniti iskorištavanje ove slobode, u slučajevima neistine i nanošenja klevete.
Član 12. Viša korist zahtjeva garantovanje prava žene i građanke. Ova garancija treba da služi kao prednost svima, a ne kao lična prednost onima koji su upoznati sa ovim pravima.
Član 13. Porezi za održanje policije i upravni troškovi jednaki su za muškarca i ženu. Ukoliko žena učestvuje u izmirivanju svih obaveza i troškova, onda mora učestvovti i u podjeli položaja u upravnim organima, u podjeli rada i u podjeli profita.
Član 14. Građani i građanke imaju pravo da samostalno ili putem njihovih predstavnika odlučuju o potrebnosti uvođenja javnih dadžbina. Građanke se mogu obavezati principu plaćanja poreza iz sopstvenog imetka samo onda kada imaju učešća u javnoj upravi, te kad i na njih otpada dio trošenja poreza, odnosno kada su i one učestvovale u odlučivanju o visini poreza, njegovoj upotrebi i trajanju.
Član 15. Žensko stanovništvo koje plaća dadžbine državi jednako kao i muški dio stanovništva, ima pravo da u svako vrijeme od bilo koje državne javne institucije zatraži izvještaj o poslovanju.
Član 16. Društvo u kojem nije zagarantovano ostvarivanje prava i u kojem ne postoji raspodjela vlasti, nema ni važeći Ustav. Ustav nije punovažan ako većina individua koje predstavljaju naciju nisu sudjelovale u njegovom stvaranju.
Član 17. Imovina pripada i muškom i ženskom polu, zajednički ili pojedinačno. Svaka osoba ima sveto i nepovredivo pravo na imovinu. Imovina ne smije biti nikome oduzeta u smislu nacionalizacije, ukoliko to nije javna prijeka potreba, koja mora biti predviđena zakonom, ili naprasno proglašena (stanje elementarnih nepogoda) ali i onda pod uslovom pravedno donesene odluke."
Olympe de Gouges.
[img]http://www4.slikomat.com/11/0308/w2r-images.jpg[/img]
|
|
|
|