pjenica mala
|
Draga moja ljubav, pročitala sam tvoju priču, i evo suze su oblile moje obraze. I ja sam sa punih 21. sedmice ''izgubila'' svoju djevojčicu, duša mamina prelijepa. Teško mi je što je tada nisam niti pogledala, nisam smogla snage, a nisam niti imala nekog pored sebe, ko bi me posavjetovao. Kada sam izlazila iz bolnice, dali su nam je u plastičnoj vrećici, bio je to više nego užasan osjećaj, ja tu vrećicu nisam mogla uzeti u ruke, osjetiti ''težinu'' sadržaja. Pokopali smo je na obali rijeke izvan grada u kojem živim, i volim posjetiti to mjesto, tamo nalazim smiraj svojoj duši, kada mi je najteže. Voljela bih tako da sam je pogledala, poljubila, pomilovala, ali nisam....voljela bih to sad, ali tada nisam mogla. Isti dan sam na hodniku porodilišta ''prisluškivala'' porođaj, i bila sam presretna kada sam čula plač zdrave bebe, strijepila sam sve dok nije bilo gotovo, da se ne daj Bože nešto loše ne desi. Prihvatila sam to da moje bebe ''više nema'', vratila se svojoj porodici, svojoj djeci(2) i mužu, ali onda su polako počonjali razno razni komentari,....da nisi dizala šta teško?''.....možda se ipak moglo nešto uraditi.....ma da ste bili negdje vani a ne u BiH, bilo bi drugačije.....jedna mi je čak osoba rekla, hajde bolan sad nećeš imati obaveze, ova su ti djeca velika.... A ja se osjećala sve gore i gore...... Jedne noći osjetila sam kako su mi prsa tvrda....nazovem babicu....ona kaže mlijeko, stavi hladne obloge... E onda je sve provalilo iz mene...mislila sam da tu noć neću ''preživjeti'''.... I onda sam usnila predivan san, sanjala sam svoju djevojčicu, dojila sam je, gledala sam njene predivne oči, i ona mi je rekla:''Mama, nisi me izgubila'' Posloije kada god mi je bilo teško, sjetila sam se tog sna, i bilo je lakše...išla sam dalje.... Nakon 6 mjeseci pokušali smo ponovo, i ostala sam trudna, ali sam morala ''očistiti'', jer se embrio apsolutno nije razvio. Opet razočarenje, bol... Poslije toga odlučili smo da nećemo više, ''čuvali se'' kao nikad do tad, i samo nakon jedne mjesečnice posli0je čiščenja...iznenađenje!!! To iznenađenje sada spava, ima 5 mjeseci (skoro6) i sjadak je skjoz imama i brat i sestra puuuuno ga vole. A rodio se baš na sestrin 17. rođendan! I tebi želim da ti se desi sve najljepše u životu, kao i MGICZE, ali tvoju priču nisam još pročitala, jer ne mogu trenutno, bilo bi mi previše. Grlim vas obje
|