|
pjenica mala -> RE: Izgubila sam bebu krajem 5tog mjeseca (22.12.2009 10:33:08)
|
Draga magicze, ja potpuno mogu saosjećati s tobom, jer sam prošle godine, 29.01. u 22. sedmici trudnoće ''izgubila'' svoju djevojčicu.
Nažalost tada nisam bila dovoljno hrabra da je pogledam, plašila sam se, da će moja bol biti samo još veća, a već tad je bila ogromna.
Nisam je niti pogledala, i sada mi je žao, i evo dok ti ovo pišem, liju mi suze.
Zakopali smo je na jedno divno mjesto pored rijeke, gdje volim otići, tamo se lijepo osjećam i smirim.0
Čini mi se da bih o tome knjigu mogla napisati. Kada sam bila trudna s njom, bila sam presretna, lebdjela sam, čini mi sxe i ptica na grani i riba u vodi je znala za moju trudnoću, i onda odjednom jednog dana naglo krvarenje, bez bolova ili bilo šta drugo. U roku od 10 min. bila sam u bolnici, krvarenje stalo, primila sam lijek, ali su nakon 6 sati nastupile kontrakcije i pukao mi je vodenjak.
Više se ništa nije moglo uraditi.
Nekoliko sati događanja, a godine sjećanja.
Sada se osjećam loše jer je nisam pogledala, ali ona zna da nju njena mama voli, a Bog mi je svjedok da to stvarno nisam mogla.
Nakon nekoliko dana, sanjala sam je, predivan san, pričala je sa mnom, i od tada bilo mi je puno lakše.
Možda će ovo nekom djelovati čudno, ali ja sam taj san primila kao dar i olakšanje od Boga.
Nakon 6 mjeseci pokušali smo ponovo, i pojavio se plusić. Ali am tu trudnoću morala nakon 6 sedmica prekinuti, jer se apsolutno plod nije pokazao, odnsosno razvijo.
Ponovo razočarenje, bol....i odlučimo nećemo više, imamo hvala Bogu dvoje zdrave djece, ne valja tražiti ni previše.
Ali nakon samo jedne menstruacije poslije prekida trudnoće, mami se nešto počelo mučiti....
Rezultat je evo u korpi pored mene, jedan mali dječačić, koji će u petak aBd napuniti 4 mjeseca, a upravo je stigao sa vakcine.
Draga magicze, ja se iskreno nadam, i od srca ti želim, da i tvoja priča ima isti kraj.
Jako te grlim
|
|
|
|