ziki
|
Da podijelim sa vama moj danasnji dan.Sve je pocelo budjenjem br 2 oko 3:30, a onda u nizu 4, 4:30, 5, 6 i kad je konacno zaspao u 6:30 zaspala i ja. U 7:50 budi me sapat mm:" Koliko je sati?" Super, opet kasni po ko zna koji put u ovoj godini, i njegovo bezsumno ustajanje, kupljenje stvari i izlazak iz spavace. Kad je izasao i zakljucao ne znam, ja sam zaspala. Pola sata kasnije budim se ja. Tisina. Pogledam ka krevetcu ne vidim bebu, rukom krenem ka mjestu gdje spava stariji, nema ga. BOZE DJE SU DJECA! Umrla sam te 2 sekunde dok nisam vidjela da je stariji presao kod bebe u krevetac, legao i pokrili se po glavi, nesto se igraju. Nekako smo se rasanili, umili, presvukli i eto ga 10 sati. Plac i vriska kao navijeni. Dorucak nije spreman a poceo je glupi crtani na Hayatu. Pojacam vartu da se bebi prije skuhaju kajsije, pokusam da smirim starijeg, u tom su mi kajsije zagorele. Sa vristecom bebom u jednoj ruci, mora se i on solidarisat, spremim kasicu od onoga sto sam uspjela spasit, nekako pripremit dorucak i starijim i nekako i to predeverasmo. I bas danas kad je trebao da ih uspavam ranije da se oko 3 probude i odem konacno da predam za licnu beba je rijesila da bojkotuje jutarnje spavanje. I posle uspavljivanja od nekih sat vremena zaspao je, za to vrijeme stariji je devastirao stan. Sitne kockice, citavih 650 komada koje smo mu u ludilu kupili je rasuo po stanu, to je moglo igracaka da povadi, povadio je. Sa knjigama isto. I dok je mali spavao tih 45 min nekako sredismo taj haos, cak se javih na rr i pregledah novosti na FB. Krece druga runda. Posto je ispalo da od spvanja u 3 nece bit nista jer moram do poste i mora me mm odbacit nadjemo najzanimljiviju igru da zaborave spavanje. Igracemo se manekena Nemriko je bio maneken, povadili smo odjecu koju je dobio od rodbine u velicinama za do skole. Mali je rovio na krevetu, smijao se kako se Nemirko olaci, ogledje...Dodje 14:30 i pocetak spremanja za izlazak. Krenem ja prva, da se nasminkam, Nemriko mi normalno pomaze i dok ja stavih puder on je nasao moj ruz za specijalne prilike, vrlo skup pa ga nesto cuvam. Normano nasminkao se, pa kad je pohitao da ga ne vidim onako napola zatvoren poklopio i polomio. Kako je ruz skup tako je i postojan i jedva smo skinuli a vrijeme curi. U posti je normalno morao da viri dok sam bila na slikanju, da pita sve tete da li su kod njih stigle njegove "munjevite patike" i znaju li kad ce stic jer ga boli glava od cekanja. Rijesimo da kad smo vec izasli i malo prosetamo, odemo u knjizaru i tu nastaje haos. On hoce jos jednu knjigu o dinosaurima, petu po redu. Mi predlazemo engleski slikovni rjecnik, ma ne on je krenuo ka kasi i vristi da mu platimo, mm se naljutio i izasao, ja se solidarisala i za njim. Onda horor za kraj. Dok sam ja u piljari kupovala povrce on je krenuo da bjezi, sav ljut i placliv, iz pjesacke je uleteo u ulicicu, mm koji je u nosiljci nosio bebu za njim i uhvatio ga je na samom ivicnjaku prometnije ulice. 200 metara dalje fino sam cula kako mm urla, i smirio se. Onda je beba dodala koji akord za kraj, onako da popravvi raspolozenje mm dok je sav ljut i nervozan pokusavao da isparkira kola u koja smo jedva usli jer su se u medju vremenu parkirali sa obje strane. Dok smo se pentrali na nas cardak beba je zaspala, kda smo usli i rucali i nemriko. Probudili se kao divna poslusna djeca. MM je popio apaurin a ja caj od kamilice da se smirim.
_____________________________
Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......
|
). 
. 1000 puta sam objasnila da može sama da se obriše samo kad piški ali da ipak ja moram biti tu da bi oprala rukice i uspješno prosula tutu. I eto koliko je fajde bilo. Njega spustim da plače a nju u kadu i tuširanje jer sam je našla stojeći pored tute i ne znam što se dešavalo trenutak ranije. I milijun sličnih situacija bude. Ali - sve će to jednom biti 'ono prije dvije, tri godine'.
, jedva je nešto dojio. E onda njega malo odoborovoljim igrom i nosanjem i u krevet (voli gledati vrtuljak) a njoj dajem ručak i sirup i organiziramo igračke (postavljala je prepreke od dnevne do svoje sobe kroz dva hodnika 
. 
slicno je i kad on ide teti cuvalici jer kod nje bude oko 4 sata sto ukljucuje i poslijepodnevno spavanje. jos on i voli da "pomaze" u kucanskim poslovima pa me malo usporava ali drago mi je sto ima zelju da pomaze. bit ce lakse njegovoj zeni kad se ozeni 
ili ako hocu da ga pucnem kaze udari na pempas,ne na ruku,boli...uzas jedan kakav je postao
nasa sreca je da hoce da me pslusa i bude tih dok ne uspavam bebu jer sam objasnila da sto prije uspavam bebu prije cemo se igrati nas dvoje. Inace beba zazmuri kad mu se nemirko priblizava, jadan ocekuje nei stisak, jaci zagrljaj ili najveci dokaz ljubavi-cupanje uveta
jos kad pocne da stanca po kuci trcecim korakom ruta hodnik-dnevna soba i usput jos pocne da pjeva..Meni tacno dodje da poludim 
Odštampaj
