baby_joy
|
Ovo sam našla na Rodi:
Priča o ljudima koje pitaju: "A kada ćete vi?"
Kada se moja kolegica i vršnjakinja vratila na posao nakon porodiljskog, rekla mi je: "Znaš, porod uopće nije bio tako strašan kao što sam se bojala. A divno je biti mama."
Htjela me je potaknuti da se ne bojim poroda, opisati da je divno roditi bebu. Nije znala da moj muž i ja sanjamo o bebi već godinama. Nije znala ni da smo ona i ja u isto vrijeme obilazile ginekološke ordinacije. Ona je odlazila provjeriti je li s njenom trudnoćom sve u redu i gledala je svoju bebicu na ultrazvuku. A meni su gurali cjevčice u jajovode, vadili komadiće utrobe i slali je na testove, boli mi jajnike s iglama, slali me na opet na pretrage, govorili meni i mužu da se moramo opustiti, čekati, doći opet, pokušati još jednom...
Ali, moja kolegica je postala mama, a ja sam stajala pred njom s praznom utrobom i praznim rukama. Nasmiješila sam se na njezine riječi ohrabrenja, a čim sam mogla, otišla sam negdje gdje sam mogla biti sama i plakala.
Nisam joj rekla da ne mogu imati djece. Nisam pričala o tome, ni njoj niti drugim kolegicama i kolegama na poslu, ni susjedima ni prijateljima, osim onih najbližih.
Zašto nisam pričala? Nisam htjela da me gledaju s pitanjima i suosjećanjem, niti da me gledaju s predrasudama i pitaju se što sam skrivila da sam kažnjena s neplodnošću. Ili da me stalno zapitkuju ima li što novoga i gledaju u trbuh. Nisam pričala zato što sam smatrala da je to intimna stvar mog muža i mene i najviše zato jer mi je bilo preteško pričati o tome.
Sada sam i ja mama. Moja djevojčica začeta je nakon više upornih pokušaja medicinski potpomognute oplodnje. Rođena je iste godine kada je sin moje kolegice pošao u školu. Nakon svih strepnji, čekanje, igala, injekcija, lijekova i ginekoloških stolova koje sam prošla, mogu puno lakše pričati o liječenju od neplodnosti.
Sada kada mogu prva započeti temu razgovora, otkrivam da i drugi ljudi oko mene imaju isti problem. I da isto tako ne vole pričati o njemu.
Poznajem jedan par koji voli putovati. Kada ih pitate što ima novoga, pričat će o ljetovanju i izletima. Reći će da ove godine putuju u Rim, ili Pariz i da maštaju o egzotičnim krajevima. Kada ih ljudi pitaju: "Razmišljate li o djeci?", oni kažu da ima vremena i mijenjaju temu. Ne govore o tome da putovanjima popunjavaju prazninu u životu bez djece.
Poznajem jedan par koji gradi kuću i umjesto o djeci priča o ciglama i pločicama. Poznanici pretpostavljaju da zbog gradnje odgađaju obitelj. Ali oni već tri godine pokušavaju imati bebu. Pričali su mi o pretragama na kojima su bili, o strahovima i čežnjama. O tome kako im je najveća želja biti roditelji, iako ignoriraju pitanja: "Kad ćete ići na bebu?".
Poznajem ljude koji imaju kredit i podstanari su. Ali jako, jako žele dijete i osim za kredit, izdvajaju puno novaca za liječenje. Samo o tome ne pričaju i na pitanje "A što vi čekate?" kažu: "Financijski problemi."
Poznajem i par koji ima dijete od deset godina i koje su ljudi već odavno prestali pitati: "A kada ćete početi raditi na drugom djetetu?" Tek nedavno su mi rekli da "rade" već godinama.
Često ljudi misle da se problemi sa začećem događaju samo rijetkima i onima koji su daleko od njih.
Ali možda i vi poznajete ljude slične mojim prijateljima - neke koji putuju ili grade kuću, koji su podstanari ili imaju kredit za auto. Ljude koji pričaju o poslu, a djecu ni ne spominju, iako im je najveća želja biti roditelj. Možda ste nekoga od tih ljudi ponekad, sasvim dobronamjerno i prijateljski zapitali: "A kada ćete vi imati dijete?"
Neplodnost se događa ljudima koji su tu, oko nas, susjedima, prijateljima, kolegama na poslu. Običnim ljudima koji su oduvijek pazili na zdravlje, koji se bave sportom, koji vole svoje partnere i supružnike. Tu nema krivnje ni razloga, kao ni za neku drugu bolest. Samo, obično je lakše ljudima reći da boluješ od neke druge bolesti, nego da ne možeš imati djecu.
Svim tim običnim ljudima koji su pored vas je potrebna medicinski potpomognuta oplodnja da bi postali roditelji. I svima njima će Zakon koji ne nedavno donesen još više otežati put do željenog djeteta. Prisilit će ih da na liječenje odu u inozemstvo, ili da se u Hrvatskoj liječe puno dulje, skuplje i mukotrpnije nego je potrebno.
Ne radi se o "nekim ljudima" kojih je malo i koje ne poznajete. Mi smo tu, pored vas, iako možda ne pričamo puno o tome.
Ja sam mama jedne predivne djevojčice začete medicinski potpomognutom oplodnjom, nakon puno godina pokušavanja, i sada vam pričam o tome...
IZVOR: RODA, tekst napisala KLARA
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
svako vidi da postoji problem. 
na rr. 
imam samo uz pomoc terapije i da plodnih dana ni tad nemam!" 
ima želju da po gradu zaljepi jumbo plakate sa viješću o svojoj trudnoći,zato mi nema goreg pitanja od onog "a šta ima novog kod vas". 
.Bilo mi ga je tako žao,jer znam koliko ga takve stvari smetaju i bole.
došlo samo 
