nina25
|
pozdrav zene, da se i ja ukljucim u ovu temu. trenutno sam stalni gost na forumu zatrudnjivanje, posto radimo na drugoj bebi, ali imam i lijepo sjecanje na prvi porod. 2 sedmice prije termina dobila sam krvarenja, pravo sam se prepala, jer nisam ni bebu dugo osjetila da se mice. otisla sam svojoj doktorici i ona me odmah uputila u bolnicu, 2 cm otvorena, vodenjak samo sto nije puko, kaze budi sretna ako izdrzi do bolnice. ja odmah u bolnicu, u predradjaonu, i nista... 2 dana lezala, nema vise ni krvarenja niti se vise otvaram. vratila se kuci i iscekivala termin. dosao i taj 10.11. a ono nista. 11.11 rucala i malo legla da odmorim, pa htjela ici mami, tetka bila kod mene, da bude tu kad me zaboli. odjednom sam osjetila napinjene me, ali kao da moram u wc, otrcim u wc, nista. tako 2-3 puta u sat vremena. kaze tetka: to su ti naponi. ja se pukla smijati, pa reko necu djete na guzicu roditi, tu me napinje. nagovori ona mene da odemo u bolnicu, amda mi se nikako nije islo, nako prva 3 dana, sta sam se svega nagledala. otisla u bolnicu, naponi svakih 20 min, ali nista, bas nista ne boli. u bolnicu stigla, prestali naponi :-) na pregledu doktor kaze 5 cm otvorena. u preradaoni lezala do sutradan, opet nista. na kraju zamolim sestricu da mi ukljuci infuziju, navecer u 8 dosao doktor po mene i kaze: hajmo. reko: pa gdje cu? kaze doktor: pa da te porodim. ja njemu: pa doktore, nemogu se ja poroditi, mene jos nista ne boli. on je umro od smjeha. otisla oko 20.10 u radjaonu, dali mi drip, probio vodenjak. palako poceli bolovi. oko 22 sta pocelo bas boliti. i u 22.31 rodio se moj mali mis, nakon 3 napinjanja. najljepsi trenutak u mom zivotu, kakva bol, strah, sve je proslo u roku od 5 sekundi, kada sam ga ugledala i cula prvi plac.
|