Anoniman
|
Evo moje priče na ovu temu, prvi put ovako sumiram:prije 6 i pol godina sam rodila prvo dijete, djevojčicu, trudnoća i porod i uopšte sve, sve u najboljem redu.Nakon 4 godine smo se odlučili za drugo dijete. Ja sva sretna odlazim na redovni pregled u 10. sedmici kad ono, nije u redu, plod se prestao razvijati, slijedi kiretaža.Ne znam kako sam došla do kuće i naredna 3 sata sam to držala samo za sebe ,nikome nisam rekla dok mala nije otišla spavati. I onda sam se isplakala.Bila sam tužna ali rekli su mi da je to prirodna selekcija, hromosomska greška, bolje sad nego poslije, i nekako sam išla dalje.Nakon godinu dana jedva ponovo zatrudnim, u 8. sedmici dobijem krvarenje, hematom, 8 dana se borimo progesteronom i na kraju srce prestalo kucati-kiretaža. Mislila sam da neću preživjeti ako se to desi o drugi put, ali preživjela sam. Pronađena je mycoplasma i ureaplasma, to smo sanirali i kao sad će biti u redu.Onda sam pustila sve kraju i plodne dane i nisam uopšte mislila o trudnoći.Uz to sve nisam imala 2 mjeseca menstruaciju, izostala poslije kiretaže, uz pomoć Diane, ponovo dobila i prvi mjesec ostala trudna. Dr. odmah preporučila bolovanje. U 8. sedmici ponovo krvarenje.To vam sad nikako ne mogu opisati kako sam se osjećala.Plakala sam što moja kćerka nikada neće imati brata ili sestru i razmišljala koju kontracepciju da uzmem, da više nikada ne ostanem trudna i ne prolazim kroz to.Opet je bio hematom, ali me je moj ginekolog hrabrio i govorio, kako on misli da će biti u redu, nije se odlučio ovaj put za kiretažu. Otpustio me je iz bolnice a ja sam umirala od straha, plakala sam i samo mislila na to, kad će se opet desiti. Bila sam ubijeđena da je i ovaj put gotovo.I hvala dragom Bogu, nije bilo gotovo. Hematom nije ugrozio plod, kasnije se je rastvorio, ja iznijela trudnoću i rodila još jednu prekrasnu djevojčicu.U vrijeme dok sam prolazila kroz sve ovo bila sam tužna, pretužna, ali morala sam ići dalje. Bog da tu snagu. Ja sam se uvijek poslije pobačaja iznenadila, koliku snagu imam. Zato, glavu gore, budite hrabre i uzdajte se u Boga, On zna šta je najbolje. Izvinjavam se na dužini posta.
|