indy_26 -> RE: moje dijete, tvoje dijete (17.8.2009 17:21:10)
|
IZVORNA PORUKA: Anoniman U braku smo tri godine, nedavno sam se porodila, tako da imamo i bebu, a pored bebe ima MM jedno dijete iz prvog braka, a tako i ja imam iz prvog braka jedno dijete. Zaljubljeni smo i volimo se kao i onog prvog dana, sve nam ide bas kako treba, on je zaposlen i od njegove plate ovisimo svi, a ja sam trenutno kod kuce na p.odmoru, jer kao sto rekoh, nedavno sam se porodila... Pomaze mi oko kucnih poslova koliko moze, jer manje vise svog vremena, provodi na poslu. Ja sam kod kuce i sve obaveze oko bebe su presle na mene, hranjenje, ustajanje nocu, pripremanje flasice, presvlacenje,...pored svih obaveza oko bebe moram misliti na cistocu stana, tu su svi poslovi u kuhinji...da ne nabrajam sve detaljno... Imamo veliki problem i molim vas savjetujte, pomozite mi. Problem su djeca iz prvog braka, njemu smeta moje dijete, meni smeta njegovo. Sve nam se svodi na "tvoje dijete ovo...moje dijete ono", "tvoje je uradilo ono, moje je uradilo ono"...MOJE DIJETE zivi sa nama, NJEGOVO bude kod svoje majke. On svoje dijete dovede kod nas svake sedmice i bude od petka do nedelje kod nas, a kad se zavrsi skola, bude tu kod nas i po sedmicu, nekad dvije....i tad je u nasoj kuci SVADJA i GALAMA. MM je ljubomoran na moje dijete iz prvog braka, vjerovatno ga podsjeca na mog bivseg muza i vjerujte mi da je u stanju da ga ignorise po par dana, jednostavno ne prica ni sa njim, ni samnom. Smeta mu sve sto uradi, jednostavno ocima nemoze da ga vidi. Moj muz mi nikada to nebi priznao ali ja to mogu da procitam na njemu. Nekada dijete hoce da spava sa nama, ovaj moj ni da cuje, naljuti se i na mene jer mu "uskracujem" trenutke provodene samnom. Ako je tako, bicu i ja onda prema tvom djetetu takva, ti ne volis moje, necu ni ja tvoje. Od prvog dana smo se slozili, da cemo biti jednakopravni prema toj djeci jer oni nisu krivi nizasta ali tesko je rijeci prevesti u dijela. Ja ne zelim niti mogu biti njegovom djetetu mama, jer to dijete ima svoju majku, pokusala sam biti u neku ruku prijateljica ali sada ni to vise necu, jednostavno ne zelim. Kako koji dan, primjecujem da to njegovo dijete iz prvog braka ocima nemogu da gledam, stalno trazim neke greske koje uradi, ignorisem pitanja koje mi postavlja, cak se igram samo sa svojom djecom, a njegovo dijete i ne pogledam. ZNAM I PRIZNAJEM da to nije lijepo ali to je jace od mene i nemogu, zapravo neznam kako da to dijete "prihvatim". To nije moja krv i svejedno mi je za sve sto se tice njegovog djeteta. Tako isto predpostavljam da je i MM svejedno za moje dijete. Poceli smo iz dana u dan da se svadjamo, ne pricamo po par dana, nervozni smo obadvoje, on dolazi neraspolozen kuci, a ja kod kuce ludim i zivcanim, sve mi zivo smeta. Necu vise da glumim ni kucnu pomocnicu, ni dadilju, nista! Prije nam je sexualni zivot bio sredjen, odnose smo imali svaku noc, svaku drugu noc, a sad nam se i to pobrkalo...nista nisacim[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/zmeden.gif[/image] Kako da rijesimo ovaj nas problem oko djece iz prvog braka[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/zmeden.gif[/image] Ne zelimo se rastati, jer se volimo, ali ako ovako nastavimo...neznam do cega ce ovo sve da nas odvede[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/zmeden.gif[/image] Neka nam Bog bude na pomoci [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley13.gif[/image] Ne znam draga boga mi ali ja imam sina iz prvog braka koji zivi sa mnom i m ojim muzem godinu dana. sad sam tek zatrudnila sa njim. Ali ja to sve nekako drzim pod kontrolom. Kao prvo sta ce moje djete spavati sa mnom valjda mame i tate zajedno spavaju i moj mali je spavao s amnom prije nego sam se udala ali ja sam mu fino objesnila da sada mama treba da spava sa tatom a da ce on u svoju sobu tako da je djete to prihvatilo. On je fin prema malcu ne mazi ga nesto bog zna sta ali je dobar i brine se o njemu vise nego njegov pravi tata. Znam da ga ne moze voliti kao svoje djete ali sve u svemu je fin. volim ih obojicu isto isto tako zelim da moje djete postuje njega kao roditelja tako ga i odgajam. Ne znam kako bi ti pomogla ali razgovaraj s muzem i mislim da bi i ti trebala istrpiti to njegovo djete koje je par dana kod tebe jer tvoje vise provodi vremena s njim. Nadji neku harmoniju i balans i zmedju njih ti si glavna uloga.otvoreno porazgovaraj s muzem jer djeca nista nisu kriva. Na kraju krajeva niste se trebali ni uzimati ako su vam smetala djeca to ste znali na pocetku. To je moje misljenje nemoj me pogresno shvatiti.
|
|
|
|