|
forumashica -> RE: moje dijete, tvoje dijete (3.8.2009 14:10:58)
|
U braku smo tri godine, nedavno sam se porodila, tako da imamo i bebu, a pored bebe ima MM jedno dijete iz prvog braka, a tako i ja imam iz prvog braka jedno dijete.
Zaljubljeni smo i volimo se kao i onog prvog dana, sve nam ide bas kako treba, U ovoj prici ama bas nista nije kako treba! on je zaposlen i od njegove plate ovisimo svi, a ja sam trenutno kod kuce na p.odmoru, jer kao sto rekoh, nedavno sam se porodila...
Pomaze mi oko kucnih poslova koliko moze, jer manje vise svog vremena, provodi na poslu. Ja sam kod kuce i sve obaveze oko bebe su presle na mene, hranjenje, ustajanje nocu, pripremanje flasice, presvlacenje,...pored svih obaveza oko bebe moram misliti na cistocu stana, tu su svi poslovi u kuhinji...da ne nabrajam sve detaljno...
U pokusaju da ti pomognem govorim iz dvostrukog ugla: kao neko ko vec dvije godine pokusava da dobije dijete ali se to ne desava iz nekog razloga i kao psiholog po struci. Moram priznati da mi je i samoj jako tesko odvojiti ove dvije strane same sebe u tvom slucaju.
Imamo veliki problem i molim vas savjetujte, pomozite mi. Problem su djeca iz prvog braka, njemu smeta moje dijete, meni smeta njegovo. Sve nam se svodi na "tvoje dijete ovo...moje dijete ono", "tvoje je uradilo ono, moje je uradilo ono"...MOJE DIJETE zivi sa nama, NJEGOVO bude kod svoje majke. On svoje dijete dovede kod nas svake sedmice i bude od petka do nedelje kod nas, a kad se zavrsi skola, bude tu kod nas i po sedmicu, nekad dvije....i tad je u nasoj kuci SVADJA i GALAMA.
MM je ljubomoran na moje dijete iz prvog braka, vjerovatno ga podsjeca na mog bivseg muza i vjerujte mi da je u stanju da ga ignorise po par dana, jednostavno ne prica ni sa njim, ni samnom. Smeta mu sve sto uradi, jednostavno ocima nemoze da ga vidi. Moj muz mi nikada to nebi priznao ali ja to mogu da procitam na njemu. U tome je problem: vi ne razgovarate otvoreno o onome sto vas tisti, sto vam smeta, sto vas boli. A u tome je i pocetak rjesavanja svakog problema. Za pocetak, ucinite taj prvi korak. Nekada dijete hoce da spava sa nama, ovaj moj ni da cuje, naljuti se i na mene jer mu "uskracujem" trenutke provodene samnom. Nasli ste se u jednom zacaranom krugu gdje povredjujete jedno drugo povredjujuci svoju vlastitu djecu. Da li zelite da vasa djeca jednoga dana imaju zdrav odnos sa svojom polu/bracom i polu/sestrama? Sada to, ocito, nije slucaj. Da li ste ikada razmisljali o tome? Ako i sama imas brata ili sestru, znas o cemu govorim.
Ako je tako, bicu i ja onda prema tvom djetetu takva, ti ne volis moje, necu ni ja tvoje. Od prvog dana smo se slozili, da cemo biti jednakopravni prema toj djeci jer oni nisu krivi nizasta ali tesko je rijeci prevesti u dijela. Ja ne zelim niti mogu biti njegovom djetetu mama, jer to dijete ima svoju majku, pokusala sam biti u neku ruku prijateljica ali sada ni to vise necu, jednostavno ne zelim. Kako koji dan, primjecujem da to njegovo dijete iz prvog braka ocima nemogu da gledam, stalno trazim neke greske koje uradi, ignorisem pitanja koje mi postavlja, cak se igram samo sa svojom djecom, a njegovo dijete i ne pogledam. ZNAM I PRIZNAJEM da to nije lijepo ali to je jace od mene i nemogu, zapravo neznam kako da to dijete "prihvatim". To nije moja krv i svejedno mi je za sve sto se tice njegovog djeteta. Tako isto predpostavljam da je i MM svejedno za moje dijete. Ovdje iz tebe progovara mrznja, ne ocaj (sto bi bilo razumljivo s obzirom na situaciju u kojoj se nalazis) nego MRZNJA. Ta tvoja mrznja se javila kao izdanak primarne autodestrukcije, koja se naknadno okrenula u spoljasnji svijet prema jednom nevinom bicu. Isti je slucaj i sa tvojim muzem.
Poceli smo iz dana u dan da se svadjamo, ne pricamo po par dana, nervozni smo obadvoje, on dolazi neraspolozen kuci, a ja kod kuce ludim i zivcanim, sve mi zivo smeta. Necu vise da glumim ni kucnu pomocnicu, ni dadilju, nista! Nista neuobicajeno u toj zasicenosti svakodnevnim zivotom ! Umjesto sto glumis sve te uloge, ucini nesto sto ce te usreciti (ti najbolje znas sta te cini sretnom) i onda tako sretna povedi sve troje djece u slasticarnu, na igraliste...
Prije nam je sexualni zivot bio sredjen, odnose smo imali svaku noc, svaku drugu noc, a sad nam se i to pobrkalo...nista nisacim Dakle, vasa veza se raspada po svim savovima i nista nije kako bi trebalo biti i kako ti tvrdis na pocetku price.
Kako da rijesimo ovaj nas problem oko djece iz prvog braka Djeca iz prvog braka nisu problem ! Problem je u vama !! Vi niste dorasli odgovornosti koju ste kao roditelji sami izabrali (niste morali imati djecu).
Ne zelimo se rastati, jer se volimo, Ljubav je briga (zaokupljenost zivotom i razvojem osobe koju volimo), odgovornost i postovanje (uvazavanje individualnosti i nezavisnosti druge osobe) i poznavanje (sustine i autenticnosti mogucnosti partnera), a ja nista od toga u vasem odnosu ne vidim. ali ako ovako nastavimo...neznam do cega ce ovo sve da nas odvede
Neka nam Bog bude na pomoci Spominjes Boga pa pretpostavljam da si vjernica. Da li je u redu tvoje ponasanje s aspekta religije kojoj pripadas ?
Da biste rijesili vas problem, potrebna je, prije svega, vasa volja da isti rijesite. Ako vi niste spremni da promijenite vas odnos koji granici sa patologijom, onda vam niko drugi ne moze pomoci. Tek nakon toga mozete potraziti strucnu pomoc, rastaviti se (i to civilizirano) ili sta vec odaberete kao moguce rjesenje. Ali pri tome trebate biti obazrivi prema djeci jer, parafraziram jednog knjizevnika, nista na ovom svijetu nije vrijedno ni jedne jedine djecje suze.
|
|
|
|