IZVORNA PORUKA: rokoko

 U petak je u Doboju gostovalo trebinjsko pozoriste sa predstavom "Na slovo,na slovo.."Predstava je bila i za učenike škole u kojoj radim,a u kojoj imaju odjeljenja za djecu sa posebnim potrebama.U predstavi je učestvovao i jedan od učenika sa Daunovim sindromom.Ne može se opisati koliko je bilo njegovo uzbuđenje,sreća...Njegova učiteljica,koju je sam Bog predodredio da usrećuje tu djecu,koja ima dušu do neba, je zabilježila par fotografija
http://www.facebook.com/#!/album.php?aid=100807&id=1558170818&fbid=1794334548980

IZVORNA PORUKA: hanythebuny

citam ove postove i razmisljam kako je lako napisati kako dijete s posebnim potrebama treba gledati kao svako normalno dijete...pa zasto onda ljudi imaju taj neki tuzni pogled kada vide dijete sa pp ili se ne usudjuju da pridju....djeca s posebnim potrebama ne bi trebala izazivati takve reakcije jer  kad vidite normalnu i zdravu bebicu pocnemo joj tepati i smijati se praveci smijesne grimase kako bi izmamili osmijeh na lice.....JA SAM MAJKA DJEVOJCICE S POSEBNIM POTREBAMA I PONOSIM SE TIME:::ona je za mene normalna kao i svako dijete  ali ljudi kao da imaju strah pitati ili prici bez tog tuznog pogleda...zasto moje dijete izmami taj tuzni pogled????? nije gladna,nije u dronjcima ima mamu i babu  ima sve ....samo nema zdrav zivot...al to nije razlog za tugu ,,,ja sa svojom hanom uzivam u svakom danu  ne razmisljajuci sto moje dijete ne moze ovo ili ono.....moj zivot nije stao poslije ove bolesti samo je krenuo drugim tokom...zelim da kazem da se ne trebate ustrucavati da cete nekog povrijediti ako mu poklonite osmijeh....gore je taj tuzni pogled kojim mislite da cinite dobro......hvala

IZVORNA PORUKA: veeseelaa

Šejla je moja djevojčica koja više nije ovdje. Imala je dvije godine. Bilo je ljeto. Držao sam je u naručju, po cijeli dan, i pjevao. Jedino je ona uživala u mojoj pjesmi. Naslonila bi glavu na moje grudi i rukom mi milovala vrat, lako, kao leptir. Noću, sa terase kuće Ronalda McDonaldsa*, gledao sam prozor njene sobe. To je bio jedini prozor gdje je gorjelo svjetlo, cijelu noć. Cijelih devet noći, onda se ugasilo. Leptir na slovu S, u znaku I. B. J. S. Fonda, je simbol njenog imena. Na jednom malom, bijelom kamenu u Ljubuškom, stoji isti takav leptir na jednom S. Šejla leži pored moje nene* pod vječnim suncem Hercegovine. Ida kaže da je vidjela njenu odluku da ode. Bio je to miran rastanak. Poljubio sam je, i rekao doktorima da isključe aparate. Blag trzaj, slab stisak na mojoj ruci.
I otišla je!? Moja djevojčica dalje živi u našim srcima. Leptir miluje moj vrat, u sobi gori svjetlo. Kroz naše projekte, pomaže da zacijele rane.

---

• Kuće Ronalda McDonaldsa, grade se u neposrednoj blizini bolnica. Za vrijeme liječenja teško oboljele djece, tu borave njihovi najbliži. Lanac McDonald’s je izgradio preko 200 takvih kuća. Jedna od njih je u Minhenu, u krugu Deutsches Herzzentrum-a (njemačka srčana klinika).Njihov slogan je: "Blizina pomaže ozdraviti."
  
• nana, baka

Šejla Jakić - njena zadnja slika
Deutsches Herzzentrum - München, 02. 07. 2007 Kroz svaki projekat s pečatom I.B.J.S. Fonda pružamo ruku djeci s posebnim potrebama, u Vašoj zemlji i svijetu. Kupovinom knjige Zdrav ili ne, kupovinom neke od I.B. JAKIĆ - Kreacija, učešćem u našim projektima; kao volonter, sponzor, producent, kao partner i prijatelj Zlatnog leptira, dajete Vaš doprinos za jedan bolji, zdraviji svijet... Podržite Zlatnog leptira!! www.ibjs-fund.com
info.zdraviline@ibjs-fund.com
info.spiritforgood@ibjs-fund.com

IZVORNA PORUKA: hanythebuny

citam ove postove i razmisljam kako je lako napisati kako dijete s posebnim potrebama treba gledati kao svako normalno dijete...pa zasto onda ljudi imaju taj neki tuzni pogled kada vide dijete sa pp ili se ne usudjuju da pridju....

JA SAM MAJKA DJEVOJCICE S POSEBNIM POTREBAMA I PONOSIM SE TIME:::ona je za mene normalna kao i svako dijete  ali ljudi kao da imaju strah pitati ili prići bez tog tužnog pogleda...zelim da kazem da se ne trebate ustrucavati da cete nekog povrijediti ako mu poklonite osmijeh....gore je taj tuzni pogled kojim mislite da cinite dobro......hvala

IZVORNA PORUKA: Breskva

IZVORNA PORUKA: hanythebuny

citam ove postove i razmisljam kako je lako napisati kako dijete s posebnim potrebama treba gledati kao svako normalno dijete...pa zasto onda ljudi imaju taj neki tuzni pogled kada vide dijete sa pp ili se ne usudjuju da pridju....

iz neznanja...dugo su ta djeca bila predmet ismijavanja, sakrivena od očiju javnosti, vladala su misljenja da su ta djeca bolesna i da je to prelazno, da su agresivna i opasna ...danas se kao malo to promijenilo jer mnoge mame čitaju, imaju laksi pristup informacijama, ali opet nedovoljno jos uvijek me iznenade pojedini stavovi, misljenja... a o predrasudama da ne govorim (meni jos niko ne vjeruje da me rad sa tom djecom ispunjava, da svaki njihov maleni pomak za mene je najveći uspjeh)
neka djeca sa pp me prepoznaju ili ja njih na ulici pa počnemo normalno da komuniciramo, ne mogu ni opisati začuđene poglede okoline...nazalost to je nasa realnot

JA SAM MAJKA DJEVOJCICE S POSEBNIM POTREBAMA I PONOSIM SE TIME:::ona je za mene normalna kao i svako dijete  ali ljudi kao da imaju strah pitati ili prići bez tog tužnog pogleda...zelim da kazem da se ne trebate ustrucavati da cete nekog povrijediti ako mu poklonite osmijeh....gore je taj tuzni pogled kojim mislite da cinite dobro......hvala

mama, samo ovakvi roditelji uspijevaju i postići mnogo sa svojom djecom

IZVORNA PORUKA: sheri

nazalost, mnoge greske radimo iz neznanja.
ja sam radila u jednoj prodavnici igracaka, i dolazila mi ej jedna djevojcica sa pp, i svaki pout bi me zagrlila, tako jako, i zajedno smo razgledale igracke. ali jednom je dosla , i bila valjda neraspolozena i udarila me, i znam da je njenim roditeljima bilo jako neugodno. meni je bio zao sto je njima neugodno. samo to mi je bilo zao.
a s druge strane ima dosta ljudske oholosti, i ako mogu reci gluposti! moja sestra boluje od jednog koznog oboljenja, i znam da ju dosat ljudi cudno gleda, maltene boji se biti u njenoj blizini. ma uzas!
sva su djeca djeca!