Elmasa
|
IZVORNA PORUKA: BlackMagicWoman hvala puno na dobrodoslici ... da Bogd'o se ne srecemo pod ovim okolnostima, ali... ma, znam ja da to moram sama ... bila sam dobro napredovala, ali onda dodje ovaj sadasnji momak i razmazi me ... o sebi da pricam mogla bih do sabaha...pomalo razmazena i egoista ... mozda i previse samopouzdana i drska ( mozda me sad zbog toga i Bog kaznio ;) )... uvijek drugacija, slusala depresivnu, psihodelicnu muziku, a izvana izgledala nasmijana, da dusmani ne vide o cemu moj je**** mozak sve duma ... nekad sam molila Boga da mi oduzme bar polovinu mozga ... uvijek su mi govorili da previse ramisljam, vjerovatno je to i nasa mana ... zalosno je vidjeti da nas je ovoliko, ja sam, vjeruj, mislila da sam jedina ... predpostavljala da sam pukla ili nagazila ... dosta je proslo dok nisam nekome rekla, ali su smatrali da se zezam, kao i uvijek ... onda sam sakrivala, kao i do sada ... radila, izlazila, djelovala normalno, ali nisu znali koliko sam ja napora ulozila samo da dodjem do posla ... koliko li sam samo para dala za taxi ... kolike li su se playliste izmijenile na mom mp3u ... sreca, sada imam momka, predivnog, uz mene je ... ko zna do kada ( mozda i odlucim da ga otjeram od sebe, samo da ne mora patiti uz mene, iako on to porice, ali strah me je da mu necu biti dobra zena i majka njegovom djetetu,aBda,sto isto porice ) ... zao mi je sto si ti ostala bez te jace polovine, jer nama je, zaista, kao nikome potrebna ona ... ali, vjerujem da ces uspjeti, ipak mislim da smo mi u dubini duse ostali oni hrabri, najjaci, samo moramo da to izvucemo opet na povrsinu ... i, samo bih te pitala, ako mozes da preporucis nekog psihica ... velika pusa i cuvaj mi se ... Kao da si mene opisala :) Preslikana :) sve isto, : cesto melanholija, depresiva ( u kojoj sam cak uzivala nekad ), ''teska muzika'', puno analiza, prica, ''teski'' ljudi ( istina neki genijalci ali...) puno zamorne i teske literature sam citala, voljela umjetnost ( volim i sad, al me pomalo odredjena baca u depru sad :D :S ), i onda sam nakon svih godina - toga, dosla do jedne tacke kad mi je sve postalo - besmisleno... I onda se pocelo desavati ovo... Lose nam je to. Ja ne znam jel to priroda, ili sta je vec. Ugl. ja sad prezirem sve to. Tacnije bojim se toga. Jedno vrijeme sam bila totalno nedrustvena, uzivala u samoci, i tom nekom bunt fazonu. A sad - da me vidis :D Najdrustvenije bice :D Sad obozavam ljude, bavim se konkretnim zivotnim stvarima ( bez nekih teskih analiza ).... Ne mogu ti opisati kako mi je bilo tesko kad sam prekinula sa deckom ( ali malo me i on povlacio u neku negativnu - to tek sad vidim kad sam se odmakla od toga )...Znaju pojedince forumasice kakva sam bila.. Mislila sam da cu umrijeti bez njega. Ali evo me , ziva sam :) Naravno tesko mi bude s vremena na vrijeme jer sam se isto kao ti bukvalno ZALIJEPILA za njega. Kad me spici panici i sl, znala sam ga zvati u 2h ujutro da mi dodje, plakala mu, bojala se, lijepila se za njega, i dolazio je i bio je uz mene i sve fino... E sad razlozi za prekid su totalno nevazni ovdje ( duga prica ), ugl. nista ti nije garant ( sad tako gledam ), a mislila sam da ce biti tu kao moj glavni antidepresiv. Al nije. Otisao je. I onda shvatis koja je greska lijepiti se za druge ljude, jer sta ako odu, sta ako ne budu uvijek tu? Onda shvatis da MORAS ojacati, i jedino se oslanjati samo na sebe. Slicne smo pravo :) Tipkaj , pisi , o svemu sto te muci. A psihic...ja idem gore na Neurologiji kod dr.Erne Suljic, ona je moj neuropsihijatar, psihijatar ...posto sam se ja lijecila od epilepsije od 18 godine. vjerovatno ce ti i druge forumasice preporuciti nekoga Ugl. - nemoj se patiti i muciti i prozivljavati to sve bez da trazis pomoc. Sto to da radis kad si mozes pomoci ?! Cuvaj se !!
|