koka i po
|
IZVORNA PORUKA: lajlac Koka i po, jedno pitanje samo? Koliko ti je vremena trebalo da dobijes snagu, hrabrost i ojacas kao licnost koja je u stanju bila uhvatiti se u kostac s ovim problemom? Znam da si rekla da je trajalo oko 4 godine, ako se ne varam, ali istinske borbe oko 2 godine, jeli tako? Ja ti se zaista divim, prosla si kroz uzasno iskustvo, izgubila voljenu osobu, kao i ja, samo sto je kod mene to i plus jos svasta nesto. Imas iskustvo s opsesivnim i negativnim mislima, strahom od svega necega, i kao sto si rekla jos mnogo toga je tu bilo, ti si nas primjer da se sve moze savladati, samo je potrebno da spoznamo sebe i naoruzamo se strpljenjem, ojacamo se kao ličnosti, vjerujemo u sebe. Sve je ovo tesko, trebat ce vremena, bar meni sigurno, ali valjda cu se izvuci, vjerujem u to. Hvala sto nam pises, tvoji savjeti i rijeci daju nam snagu. Ponekad ti zavidimo (zdrava zavist :)), ponekad se cudimo, ponekad se pitamo mozemo li mi to, hocemo li imati snage i volje za takvo nesto, sta ako padnemo u stanje kada vise necemo imati volje ni za sta, hocemo li se predati i time pogorsati situaciju... svasta nam pada na pamet, ali lijepo i stimulirajuce je cuti da se neko izvukao iz ovoga... Jeli kod tebe bilo depresije KOKA? Nadez bori se!!! Ivanai, pozdravljam!!! Dao Bog da ti uspije terapija!!! Jaco i ja se pitam stalno pitam kako ovo, kako ono? Preopteretim se time, kao da odmah moram naci odgovor, jer mislim bice mi lakse, onda u drugom trenutku vratim se na staro, jos vise zbunjena i nejasno mi sto je tesko naci odgovor na neka pitanja koja sebi postavim, kao npr, sto je to sto bi me istinski usrecilo? sto je to cemu bi se predala sto posto i sto bi mi predstavljalo trajan izvor srece i zadovoljstva? Kako je smjesno sve ovo, jelde? Uzas... Ljubim vas sve... snaga uvjek postoji u covjeku ...moras je samo izvuci iz sebe.najlakse je prepustiti vrtlogu zivota....a najteze je istom "razbiti nos".vec sam rekla...pod zemlju ziv ne mozes...a mozes li citav zivot zivjeti pod strahom ????? ja nisam mogla,htjela ni zeljela,jer je toliko lijepih stvari bilo oko mene u kojima sam htjela uzivati.nisam htjela gledati casu napola praznu nego napola punu.sitnice su me cinile sretnom i stvari i situacije koje ostali nisu ni primjecivali.i upravo radi toga nisam htjela da se osjecam manje vaznom i bespomocnom.covjek je sam sebi najbolji prijatelj ali i neprijatelj. mnogi su se ljudi izvukli iz ovoga....samo ih jos niste upoznali. i da...bilo je depresije...bilo je svega....i to je sad iza mene,ruzna uspomena,i jedna epizoda u mom zivotu koju sam morala preci jer mi je tako bilo sudjeno.
_____________________________
Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.
|