Adria
|
Trebaćeš mi u starosti, kad budem gunđala,
jer ne znam gdje su mi naočare,
da kažeš: "Eto ti ih na nosu, bleso matora.
Tako bi ti i srce još uvijek tražila,
da nije bilo mene
da kažem da je na svom mjestu".
Trebaćeš mi u starosti,
da te se sa radošću sjećamo,
umjesto da te se sjećam sa tugom.
Trebaćeš mi u starosti, da te opomenem
kad kazeš: "E, kad se sjetim kakav sam bio",
da ne smiješ tako govoriti u mom prisustvu,
jer si mi ljepši no ikada.
Trebaćeš mi u starosti, da joj se rugamo
kada nas pita gdje nam je bila mladost.
Trebaćeš mi u starosti, kad izlapim,
da kažeš: "Bolje mozak, nego srce".
Trebaćeš mi u starosti,
da ne dopustiš da ostarimo.
Trebaćeš mi u starosti, da kažeš
"A rekla si da me ne možeš voljeti jače".
Trebaćeš mi u starosti, da me grdiš
što tvrdim da doktori nemaju pojma
i ne pijem lijekove,
jer si ti najbolji lijek za moje srce.
Trebaćeš mi u starosti,
da te izbacim iz kuhinje, kad pravim kolače:
"Strpi se, gori si od djeteta".
Trebaćeš mi u starosti,
kao što mi trebaš sada, ali mnogo više.
Trebaćeš mi u starosti, da te pitam:
"Nije ti valjda opet do toga?",
a ti da kažeš: "Meni je uvijek do tebe".
Trebaćeš mi u starosti, da kažem: "Izvini što sam vikala",
a ti da me tješiš: "Nisam te ni shvatio ozbiljno".
Trebaćeš mi u starosti, kad te zovem DJEDE,
da kažeš: "Reci, pile moje malo".
Trebaćeš mi u starosti,
da te volim
i kada me starost napusti.
Danas bi meni i mom mužu bila prva godišnjica braka... Danas bi dopustili sebi luksuz da ne ustajemo iz kreveta prije 12, sad bi pili prvu jutarnju kaficu, mazili se, ljubili i voljeli... sa pogledom na gerbere na stolu koje bi nečujno ranim jutrom od nekud dobavio...
Što se mene tiče, ljubice, ti nisi prestao da živiš u trideset drugoj godini, za mene ćeš živjeti do osamdeset druge ili barem onoliko koliko sam i ja živa. Uvijek ću te se sjećati sa radošču, uvijek ću se smijati tvojoj reakciji kad sam rekla da ću ja zbog nožnog dovelikog prsta živjeti duže od tebe jer tako pričaju žene u mahali... tvojim "prijetnjama" kako ćeš jednom dok spavam nečim već skratiti taj prst na jednake nivoe. Da si barem...
Ovu tugu i prazninu koja mi doslovno lomi srce, ne uzimaj za zlo, jače je od mene... Tješim se ima i drugih svjetova sem ovog. Nije ovo sav svijet. I nije zauvijek. Vidjećemo se ponovo. Budi mi dobar i kani se džennetskih hurija da ti ne dolazim prije vremena!
_____________________________
„Biću tu kad se probudiš ujutru i kad uveče kreneš na spavanje. I čuvaću te cijelu noć i ti ćeš osjetiti da ti se smiješim i nikada nećeš biti sama jer ću ja biti uz tebe,zauvijek.“
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
