|
Anushka -> RE: Da li abortirati ili ne? (7.4.2009 19:44:43)
|
evo da i ja nesto kazem na ovu temu, nadjoh se, nas dvoje smo bili stariji od vas dvoje kad sam ostala u drugom stanju, ja na specijalizaciji, mm isto na doskolovanju, ALI nismo ni jedno imali nikakav posao, zivjeli smo i sada zivimo u stanu koji nije nas, i u kojem placamo rezije bez kirije. Zivjeli smo od ustedjevine i nadali se da ce nesto doci.. a ne dodje ni [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/hudicek1.gif[/image]
zadnje sto sam tada htjela je biti trudna.sjecam se muke kad sam vidjela dvije crtice, nisam znala kako da se osjecam. naslusala sam se do tada da svako dijete ima svoju nafaku i nista mi nije znacila ta apstraktna recenica,plasila sam se da nas dvoje necemo imati sta i od cega a ne jos i bebica. Ali sam se plasila i abortusa. I u isto vrijeme ja pocnem nesto honorarisati, od mjeseca do mjeseca, muzu posla ni na vidiku, i jedini razlog zbog kojeg nisam abortirala je strah od mogucih komplikacija sto sa mojim zdravljem, sto sa brakom. a onda sam na ultrazvuku vidjela mali grumencic u svojoj materici i probudio se majcinski instinkt za koji sam mislila da nikad necu osjetiti (nisam bas voljela djecu niti sam se zamisljala kao majka)I nisam se pokajala. Ja sam radila do 8 mjeseca-i posto nisam bila prijavljena nista ni od bolovanja, mm nesto honorarisao, snalazili se, na kraju se cak prijavili i u socijalno i shvatili da smo stvarno teska "socijala", pare su dolazile od nekud nekako i svi su mi govorili vidis da dijete ima svoju nafaku, a ja na to - necemo nas dvoje zivjeti od djetetove nafake. I prodje 5 mjeseci kad se desi cudo, mm dobi poziv i ponudu kakvu ni sanjali nismo, i hvala Bogu, evo ga danas i prijavili, i stvari idu nekako, u medjuvremenu sam ja dobila fin honorarni posao, doduse potezak ali malo sati a fino para. I hvala Bogu sve se sredilo..
I moja prijateljica je slicno ostala trudna, ona nezaposlena, on se bavi muzikom i kako kad jedva nesto zaradi, podstanari godinama itd.. hvala Bogu dijete im super napreduje, oni presretni, zivot ide dalje samo puno ljepsi, bogatiji i sretniji.
a kako rekose, dijete ne kosta puno, mi dojimo, koristimo pamucne pelene - dovoljna nam zaliha 70komada plus 10 svedskih pelena, odjece ti i ne treba puno - par bodija i odjelca/gegica,grijalica i termometar i kakav lavor isl sitnice, kolica ti ne trebaju prvih 3 mjeseca, umjesto nosiljke koristis autosjedalicu i tako citavu godinu, a ni krevetac nije neophodan, pogotovo u pocetku. Ipak vidjet ces, osim sto je nas obicaj da ti niko ne udje u kucu bez para za bebu, obicno se i sira familija trudi da doprinese kucenju.
Svaka medicinska intervencija ima svoj rizik pa tako i abortus, ono sto je bitnije je da preispitas zasto imate potrebu da se drzite planova, i jesu li dovoljno fleksibilni da prezive ovakve zivotne preokrete. Nije nista strasno ako ne zivite zivot koji ste zamislili, stavise. prije konacne odluke idite oboje zajedno na ultrazvuk, ja sam svoje vidjela sa 5 sedmica i sve je dobilo drugi smisao.
Sretno sta god odlucili.
|
|
|
|