LieToMe RR
|
Sta da ti kazem. ja i procitam pa onda skontam sama (nisam duduk i ima dovoljno godina i vec jedno dijete kuci a i prosla sam svega u zivotu da znam sta je dobro za mene a sta ne). Nedavno sam se ovdje uclanila na forum mada sam u prvoj trudnoci znala navratiti, procitati... Ja imam dijagnozu jos iz prve trudnoce hiperemesis gravidarum/ili gravidum kako vec ko voli sto znaci da imam prekomjerne mucnine i povracane koje su u prvoj trudnoci isle i do mirovanja, infuzija, gubitka tjelesne tezine u prvih 4-5 mjeseci koje sam eto nekako uspjela vratiti i unatoc svemu uspjela prirodno i bez velike muke na svijet donijeti zivu i zdravu djevojcicu. U drugoj trudnoci mi je ista dijagnoza sa nesto manjim tim naletima povracanja uz stalne mucnine, isto gubitak kilaze (tek sam se prosli mjesec vratila pocetnoj kilazi a pregurala sam vise od pola trudnoce). Sto se tice tvoje dijagnoze i nedoumica moj ti je topli savjet da sve to rijesis sa svojim doktorom, ako ti je nesto nejasno nadjes i drugo misljenje. Nije ni svaki carski isti, niti svaka dijagnoza ista, uvijek imas i vise nekih riziko faktora koji uticu na to. Mene su mjesecima ubjedjivale kolegice i drugarice (koje su citale na netu i guglale) da necu moci prirodno da rodim zbog velike dioptrije (imam skoro -6 na oba oka), pitala Divanovica covjek mi rekao ocni pregled, otisla i Nakasu, kaze Nakas lijepo ocnom doktoru. Nije bitna dioptrija koliko zdravlje oka, ocni pritisak...otisla na pregled dr. Paco rekao sto se tice tvojih ociju mozes jos 10toro roditi Ja se porodila prirodno, dioptrija mi se malo smanjila I u ovoj trudnoci se pripremam na isti redoslijed, uputnicu, na pregled oka i milina. Samo sto sad znam unaprijed sta i kako i sto sam sigurnija po pitanju nebuloznih prica. Odoh ja dobrano od teme (a imam i vremena) ja bih se uvijek prvo posavjetovala sa doktorom. Nijedna trudnica (bar ovdje na forumu sto sam citala) vitamine ne pije na svoju ruku ili bilo koje druge lijekove i radje nece popiti nego ce piti. Folna kiselina ti je bitnija 3-4 mjeseca pred zacece nego ona prva tri mjeseca ali eto, cesto zene dugo ne znaju ni da su trudne. Doktor ti preporuci i vitamine (obicno je to pri kraju 3ceg mjeseca) kad vec pocinje intezivni razvoj bebe, kad posteljica preuzima ulogu i od majke crpi sve i ne moze se hranom bas sve nadomjestiti narocito ne folna kiselina, zeljezo, magnezij...za sve to treba nesto dodatno unositi. IZVORNA PORUKA: Finepex IZVORNA PORUKA: LieToMe Ja ne googlam ni hranu ni nalaze jebi ga takva sam. Ni sam ni u prvoj trudnoci a vala u ovoj drugoj jos manje (tacno je kad kazu da si mnogo mnogo opusteniji u drugoj trudnoci). Ako meni moj doktor kaze jedi sto vise voca i povrca, vocnih salata, barenog (leso) povrca, corbica, supica sa iskuhanim mesom meni je to AMIN sto bi se reklo. Hvala Bogu nismo svi isti, i ne bi valjalo da smo isti. Meni je mjerilo to sto se ja osjecam odlicno, sto beba odlicno napreduje i sto su mi nalazi dobri... znaci beba uzima ipak nesto dobro iz te hrane I ne moze me niko ubijediti stvarno da je bolje da kljukam raznorazne vitamine i jedem cips, hrenovke ili neku brzu hranu od kljukuse, zeljanice, blitve i krompira sa pastrmkom...jos kad uleti neki domaci sir ili kajmak uuuhhhhhhhh e sad sam gladna odoh pojest bananu Vjeruj mi ja znam trpiti glavobolju, ali tabletu kafetin necu da popijem. Imala sam temperaturu, nisam nista pila, prosla je sama. Nekako me strah. Nije sada da sam na svoju ruku, ja pitam, i ako mi jedna osoba kaze nemoj, onda.. za mene je to dovoljno. Legnem spavati i tako. Uh sto sam ranije mogla spavati, sada nekako osjecam da mogu citavu kucu prevrnut na glavu. Najgore je kada ono citas, na pocetku mi je tako bilo, kada nisam bila uclanjena niti na jedan forum. sada sam na ovaj. Nekako nacitas se svega, pa se vise prepadnes nego bilo sta drugo. I na kraju ono sama sebi postavim pitanje, pa cekaj Nahla, ti ne znas da li te zene uopste imaju djecu, ili su to price rekla kazala. Tako da neke teme izbjegavam. Sto se tice carskog reza, sva sam se isprepadala. Bojim se svoje kicme, a bojim se i porodjaja. Kako, sta? Ne znam. I trudnice koje bi o tome i pisale, nekako imam utisak da je kod nas jos uvijek takav mentalitet, da je sramota reci hej imam hendikep. Mozda upravo necija prica o hendikepu drugima javi osjecaj smiraja, da se ne sikiramo. Al et. Vidjet cu iduci put kada odem ginekologu.
< Poruku je uredio LieToMe -- 23.4.2015 10:04:53 >
|