|
scarlett -> RE: Da li opravdavete ovakav pristup? (29.3.2009 1:55:43)
|
Lijep pozdrav svima, ovo je prva tema koja me je zaista navela da se i ja pojavim na forumu. Obzirom da sam prosvjetni radnik i u 21 sedmici trudnoće, zaista razmiÅ¡ljam da li da se nakon poroda vratim u prosvjetu. ZavrÅ¡avala sam fakultet iz ljubavi prema tom poslu, bila sam puna motivacije i vjerovala kako ću ja promijeniti svijet kada uÄ‘em u razred. Ni sama nisam imala puno lijepih sjećanja na odnos nastavnik - uÄenik, te sam sebi obećala kako će svako voljeti moje Äasove, ne predmet, jer nije svako dijete nadareno za sve, niti mu je svaki predmet interesantan, ali sam vjerovala da će uÄenici voljeti da budu na mojim Äasovima, jer ću ih uÄiniti maksimalno interesantnim i imati korektan odnos prema njima bez obzira na njihov status u bilo kojem smislu.
Sada, nakon viÅ¡egodiÅ¡njeg rada i u osnovnim i u srednjim Å¡kolama, mogu da kažem da sam razoÄarana i da sam se viÅ¡e puta vratila kući ponižena, nego zadovoljna proteklim radnim danom.
Ne želim prepriÄavati svoja negativna iskustva, ali moje iskustvo mi daje za pravo da mogu reći da su Å¡kole odraz sveukupne situacije u naÅ¡oj zemlji.
Kao prvo roditelji ne odvajaju dovoljno vremena za razgovor sa svojom djecom, Äesto nisu u toku sa stvarnim životom njihovog djeteta. Misle, da ispunjavanjem materijalnih želja svoje djece, zavrÅ¡avaju njihove roditeljske obaveze. Žude za tim da ostvare Å¡to viÅ¡e profita, kao da omoguće bolji život svojoj porodici, a ustvari samo doprinose da se porodica i njene vrijednosti naruÅ¡avaju i razaraju.
Ima sluÄajeva, kada su roditelji utjecajni, pa smatraju da njihova djeca moraju biti "genetski" pametna i da samo nastavnik može biti kriv, ako postoji neki problem.
Ima sluÄajeva i kada roditelji uslovljavaju nastavnike da se njihovoj djeci poklanjaju ocjene, da bi mogli proći većom prosjeÄnom ocjenom. Pa zaÅ¡to djete mora proći "poklonjenom" peticom? Jeli 4 tako loÅ¡a ocjena, ili nam je bitno da pred familijom možemo da se mi liÄno pohvalimo visokim ocjenama naÅ¡e djece? Zar im tako ne Äinimo samo magareću uslugu?
S druge strane ovaj naÅ¡ bolesni mentalitet Äini da u rijetko kojoj Å¡koli kolege jedni druge ne smatraju konkurencijom i umjesto da jedni druge podrže na sjednicama i zajedno ne pokuÅ¡aju rijeÅ¡iti neki problem, oni meÄ‘usobno jedni druge omalovažavaju. 100 puta sam bila svjedok da neko izrazi problem s nekim uÄenikom, a ostali glume kao da oni nemaju te probleme, samo da bi kolega ispao nesposoban. Odnos meÄ‘u kolegama je napet, meÄ‘usobno nepoÅ¡tivanje primjete i uÄenici i naravno sve to utiÄe i na njihov odnos prema nama - prosvjetnim radnicima.
Iz tog razloga mnoge kolege pristaju na ucjene ( Äuvaju svoja radna mjesta, a gube moral), poklanjaju ocjene ( pa gube vlastite kriterije i ispadaju uvijek opet nepravedni prema nekim uÄenicima), ne snižavaju vladanje, jer svaka Å¡kola pokuÅ¡ava sakriti loÅ¡e Å¡to se u njoj deÅ¡ava.
31.12. proÅ¡le godine, bila sam na zamjeni i prvi put se susrela sa odjeljenjem u kojem sam održala Äas. PoÅ¡to je to bilo pred Novu godinu, osmislila sam Äas u vidu igrica, kupila bombone, i neke nagradice, za uÄenike koji se najbolje pokažu. Jedan uÄenik nije sudjelovao, nego je cijeli Äas dobacivao vulgarne komentare, galamio i ometao rad. Unaprijed sam bila obavjeÅ¡tena da pedagog Å¡kole svakog nastavnika koji mu poÅ¡alje uÄenika sa Äasa, smatra nesposobnim, jer kao nisi u stanju da zainteresujeÅ¡ dijete - tako da mi to i nije padalo na pamet. Da uÄenika odstranim sa Äasa - to je naravno zabranjeno. Obzirom na moje iskustvo, znala sam da kritike kod takvih uÄenika, prave samo joÅ¡ gore i ja sam ga viÅ¡e puta zamolila da umiri i makar pusti druge uÄenike da se igraju ( u VIII) razredu. On je i dalje nastavio, ja sam mu priÅ¡la, sjedio je u zadnjoj klupi i stavila ruku na rame ( jer sam u pedagoÅ¡kim Äasopisima Äitala da to kao ima nekog efekta da umiriÅ¡ uÄenika) i rekla : "Hajde molim te nemoj viÅ¡e galamiti" i pokuÅ¡ala nastaviti komunicirati sa ostalim uÄenicima koji su glasno govorili jer to je bilo takmiÄenje i svi su sudjelovali, nema viÅ¡e da neko diže dva prsta, meÄ‘utim on je bio najglasniji i nije htio popustiti. Ja sam svoju molbu ponovila joÅ¡ 2 puta i taj drugi put, uÄenik mi je histeriÄno opsovao Boga i rekao "Pa vidiÅ¡ da i drugi galame!"
Kasnije sam Äula od kolega da se njima to deÅ¡ava s istim uÄenikom redovno, pa Äak i gore, stalno ometa rad i ima dosta neopravdanih, ali ministarstvo ne dozvoljava premjeÅ¡taj u drugu Å¡kolu, jer nije poÄinio joÅ¡ uvijek dovoljno velik "belaj"...
Ovo je samo jedan primjer, a susrela sam se i sama sa ucjenama nadreÄ‘enih, prijetnjama roditelja na ulici, lažima koje su se Å¡irile Å¡kolom od strane Å¡kolskog odbora, jer je radno mjesto namjeÅ¡tano nekom drugom, a svi znamo da su Å¡kolski odbori uvijek Älanovi nekih politiÄkih partija.
Nikad dosada nisam popustila svojim moralnim naÄelima, nastojala sam da budem dobar predavaÄ, a prije svega Äovjek. Ipak to je jako teÅ¡ko biti okružen ovakvim džavoljim krugom.
Najzad mogu reći, da ne krivim uopÅ¡te djecu odnosno uÄenike, ma kakvi da su. Krivi smo mi stariji, Å¡to se meÄ‘usobno takmiÄimo u smislu ko će imati viÅ¡e - ko će ostvariti viÅ¡e, ko je bolji u poslu, a djeca uÄe od nas i Å¡ta drugo mogu nauÄiti nego... da ne moraju nikoga poÅ¡tovati, da imaju pravo dobiti i uzeti sve Å¡to žele, da imaju pravo svakog omalovažiti i poniziti, jer neće biti kažnjeni za to, da se nizaÅ¡to u životu ne moraju potruditi ili zaslužiti, jer uvijek postoji neki naÄin da se plati ili ucjeni da bi ostvarili ono Å¡to žele.
Oprostite mi na dugom izlaganju, ali trenutno sam u fazi kada me sve ovo jako potresa i poÄinjem shvatati da je moje životno opredjeljenje, ono Å¡to sam studirala iz ljubavi, ustvari bila možda greÅ¡ka, jer nisam u stanju da mehaniÄki idem na posao i da me nepravda ne boli...
|
|
|
|