Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više!
Kod mene je razlika 2 godine 6 mjesece.Sada mi je to ideala, nemoze idealnija biti Bilo je tesko u tom periodu,ali su me tjesili da ce mi kasnije biti drago sto je tako.I ispostavilo se zaista da je tako.
Sada mi je hem Milo, hem Drago
A naravno svako planira kako ce i sta ce,kad ce praviti i radjati djecu.
_____________________________
“Temelj ljudske sreće je duboka sigurnost, spontana radost u malim stvarima i velika jednostavnost.”
a zašto mislite da je manja razlika bolja? djeca će se više družiti? voljeti? ako su dječak i djevojčica interesi im neće baš ni biti isti? ja imam masu primjera gdje je razlika medju djecom 5-10 godina pa se jako vole i paze, mogu da budu blizanci a da ne budu bliski sve je do ... valjda same bliskosti u porodici
izmedju mene i mog brata je razlika 22 mjeseca...a on i ja, iako se volimo najvise na svijetu smo dva totalno razlicita svjeta oduvijek bili..po svemu razliciti-interesi, drustvo..nidje veze...tako da po meni, radjati djecu iz ovih razloga je bezveze...ja bih se radije nekim drugim parametrima ravnala prilikom odredjivanja i odlucivanja kada djecu i drugo i trece dijete roditi - stan, posao, primanja itd. a razlika je nebitna...
ja bih se radije nekim drugim parametrima ravnala prilikom odredjivanja i odlucivanja kada djecu i drugo i trece dijete roditi - stan, posao, primanja itd. a razlika je nebitna...
nekad mi se čini da ću ostati na jednom djetetu ..... eto ko da mi je tako sudjeno, tako nekad mislim
i ja ovo nekad mislim..ali opet kazem, čovjek snije, Bog određuje...
a što li mi tako mislimo?
ja sam se prvom djetetu sto postotno posvetila, do iznemoglosti, posebno prve dvije godine...apsolutno nisam mala zivota niti svojih prioriteta i ćejfova..on je samo bio moj prioritet, nikome ga nisam ostavljala ni minute ako nisam morala...a to je bilo samo drugu godinu onih osam sati dok sam na poslu..cak ni na kafu nisam isla s prijateljicama niti izlazila bez prijeke potrebe...valjda to covjeka sve iscrpi i sad nemam snage da se tom mjerom drugom djetetu tako posvetim... nije fer da ga rodimi uvalim teti i komsinici i mami i tekti na cuvanje jer sam ja smorena...ja se svemu posvetim 100%, a pogotovo kada je rijec o jednom malom zivotu..nisam polovicna!
a zašto mislite da je manja razlika bolja? djeca će se više družiti? voljeti? ako su dječak i djevojčica interesi im neće baš ni biti isti? ja imam masu primjera gdje je razlika medju djecom 5-10 godina pa se jako vole i paze, mogu da budu blizanci a da ne budu bliski sve je do ... valjda same bliskosti u porodici
meni je bolja jer sada imam 32 godine i dvoje djece sa kojima mogu na kraj svjeta... prije su upoznale djeljenje ljubavi i nismo imali ljubomorne faze... niko nije ništa popustio u životu niti će jer jedna drugu prate... sa manjom razlikom otvorena mi je mogućnost d aim dogledno vrijeme čak i u većoj razlici podarim još jednog člana obitelji...ja u snazi one dovoljno velike i svjesne da svako ima dvoje mjesto pod duncem u porodici...
dalje u blizu rađati je i ekomočnije dalje sa manje straha odgajaš durgo dijete nego prvo...u većim razlikama se bojim d abih sve is početka morala...a to mi nije primamljivo... sa manjom razlikom sam opuštenija prema svemu u vezi s anjima...
i da drago mi je d aimaju jedno drgo ili ti ako bude kako snijem kao do sada imaju jedni druge da sutra u životu koji ne znam što nosi imaju oslonac jedni u drugima... moj suprug je iz porodice sa troje djece i to je prekrasno...
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
ja bih se radije nekim drugim parametrima ravnala prilikom odredjivanja i odlucivanja kada djecu i drugo i trece dijete roditi - stan, posao, primanja itd. a razlika je nebitna...
pa i ja tako mislim
i da, vrlo bitno sam zaboravila-psihofizicka spremnost biti majka i roditelj pored gore navedenog!
moje tijelo i um mogu sad za sada podnjeti činjenicu da sam roditelj samo jednog djeteta..izazov je i velika odgovornosti i njega na pravi put izvesti....sve preko toga mi je nerealno za moj pojam...to sada osjecam i posteno priznam...bolje nego roditi nespreman u svakom smislu...stetu tako samo pravim sebi i djeci i okolini...
< Poruku je uredio pocahontas -- 18.5.2012 12:21:51 >
nekad mi se čini da ću ostati na jednom djetetu ..... eto ko da mi je tako sudjeno, tako nekad mislim
i ja ovo nekad mislim..ali opet kazem, čovjek snije, Bog određuje...
a što li mi tako mislimo?
I mene bas cudi sto tako mislite, mlade, zgodne taman bi vam sada jos po jedno dobro doslo
Ja ne bih voljela ostati na jednom, sjetim se koliko mi je mama rahmetli ( mlada je umrla ) patila sto nema brata ili sestru rodjenu, sve bi nam govorila da sto vise djece to bolje, naravno nije mislila na 10 tak
Nas 4 djece, dva brata i dvije sestre, izmedju svih nas po 1,5 godina ralike, mjesec gore ili dole. Jeste teze stvarno kada je razlika manja, logicno je.
Ja sam volela da razlika bude neke 3 g, a sada iskreno bi bio bas lijepo da jos jedna beba obasja i uljepsa nas dom. Vakat je
a zašto mislite da je manja razlika bolja? djeca će se više družiti? voljeti? ako su dječak i djevojčica interesi im neće baš ni biti isti? ja imam masu primjera gdje je razlika medju djecom 5-10 godina pa se jako vole i paze, mogu da budu blizanci a da ne budu bliski sve je do ... valjda same bliskosti u porodici
meni je bolja jer sada imam 32 godine i dvoje djece sa kojima mogu na kraj svjeta... prije su upoznale djeljenje ljubavi i nismo imali ljubomorne faze... niko nije ništa popustio u životu niti će jer jedna drugu prate... sa manjom razlikom otvorena mi je mogućnost d aim dogledno vrijeme čak i u većoj razlici podarim još jednog člana obitelji...ja u snazi one dovoljno velike i svjesne da svako ima dvoje mjesto pod duncem u porodici...
dalje u blizu rađati je i ekomočnije dalje sa manje straha odgajaš durgo dijete nego prvo...u većim razlikama se bojim d abih sve is početka morala...a to mi nije primamljivo... sa manjom razlikom sam opuštenija prema svemu u vezi s anjima...
i da drago mi je d aimaju jedno drgo ili ti ako bude kako snijem kao do sada imaju jedni druge da sutra u životu koji ne znam što nosi imaju oslonac jedni u drugima... moj suprug je iz porodice sa troje djece i to je prekrasno...
ma da, nekad i ja tako mislim a nekad ne, ovisi šta me spuca naravno da je lijepo kad brat ima sestru, il sestra sestru, više njih da je sutra su jedno drugom oslonac u životu a Bgm i roditeljima je dobro kad imaju 2-3 djece, sve to stoji
nekad mi se čini da ću ostati na jednom djetetu ..... eto ko da mi je tako sudjeno, tako nekad mislim
i ja ovo nekad mislim..ali opet kazem, čovjek snije, Bog određuje...
a što li mi tako mislimo?
ja sam se prvom djetetu sto postotno posvetila, do iznemoglosti, posebno prve dvije godine...apsolutno nisam mala zivota niti svojih prioriteta i ćejfova..on je samo bio moj prioritet, nikome ga nisam ostavljala ni minute ako nisam morala...a to je bilo samo drugu godinu onih osam sati dok sam na poslu..cak ni na kafu nisam isla s prijateljicama niti izlazila bez prijeke potrebe...valjda to covjeka sve iscrpi i sad nemam snage da se tom mjerom drugom djetetu tako posvetim... nije fer da ga rodimi uvalim teti i komsinici i mami i tekti na cuvanje jer sam ja smorena...ja se svemu posvetim 100%, a pogotovo kada je rijec o jednom malom zivotu..nisam polovicna!
ovo ti nije pravilo... rođenje drugoga djeteta te još podmladi... dati lena koji nisi očekivala...
bar u mome slučaju je tako bilo... ja nikome nisma davala starije dijete... čak su mi govorili da dam mami 7 dana h da mi lakše bude... i dan dans su svi u čudu što ja ne koristim te mogućnosti... al vjeruj mi najslđi su kad su zajedno ... i tako sma si nekkako i rekla...rađam sebi...( nama) i nisma ih htjela razdavajati da se navikavaju jedna na drugu i postojanje druge u našem malom svijetu... i danas je tako... ako neka ide na noćenje nani , tetki ja kažem da nije fer d ane ide i druga... ako ih nećete obe...nećete ni jednu
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
Ja nekada ranije ovdje napisah ali eto ponovit' cu svoj stav: najbolja razlika je upravo ona koja se desi, sve se desava sa razlogom.
Licno nisam zeljela ostati trudna prije L. 3 godine, tada smo se poceli truditi, pa nakon jedne biohemijske trudnoce, i par mjeseci odvojenosti (MM je vani i dolazi kuci svaka 2-3 mj.) ostala sam trudna kada je L. imala 3,5 godine. Ako Bog da razlika ce biti 4 godine i 2 mjeseca. Za sada, iz perspektive trudnice, mislim da je super razlika, a kako ce zaista biti kada se beba rodi to cu vam pisati za par mjeseci hihi.
Razlog zasto nisam zeljela ostati trudna prije 3 godine je iz pocetka bio zelja da se posvetim djetetu, da joj obezbjedim potpunu paznju (u slobodnom vremenu jer i MM i ja radimo, a MM je u inostranstvu od kako je ona imala 18 mj), a ujedno i da je "podignem" do neke osnovne samostalnosti (da sama jede, spava, pere zubice, oblaci se i svlaci, igra itd.).
U medjuvremenu se zelja pojavila i ranije, tacnije kada je L. napunila 2 godine, ali zbog drugih okolnosti (promjena posla) se u tom periodu nisam mogla svjesno odluciti na taj korak.
Razlog zasto nisam zeljela da ta razlika bude veca od 5 godina jeste zbog cinjenice da u periodu od 5-6 godina ce starije dijete biti u pripremi za skolu i ne bih zeljela da istovremeno mora prolaziti kroz adaptaciju zbog novog clana porodice (a ja nekako mislim da djetetu treba bar godina dana da se istinski navikne na brata/sestru).
Opet, gore sve su zelje, a kako ce biti, i sta ce biti, to samo Bog odredjuje. Na nama ljudima, roditeljima, je da se priviknemo i napravimo sto bolje mozemo od date situacije .
_____________________________
25.04.2008. Princeza Mjeseca Luna je obasjala nas zivot! 09.07.2012. Mala Kraljica Lorena je upotpunila sve!
nekad mi se čini da ću ostati na jednom djetetu ..... eto ko da mi je tako sudjeno, tako nekad mislim
i ja ovo nekad mislim..ali opet kazem, čovjek snije, Bog određuje...
a što li mi tako mislimo?
ja sam se prvom djetetu sto postotno posvetila, do iznemoglosti, posebno prve dvije godine...apsolutno nisam mala zivota niti svojih prioriteta i ćejfova..on je samo bio moj prioritet, nikome ga nisam ostavljala ni minute ako nisam morala...a to je bilo samo drugu godinu onih osam sati dok sam na poslu..cak ni na kafu nisam isla s prijateljicama niti izlazila bez prijeke potrebe...valjda to covjeka sve iscrpi i sad nemam snage da se tom mjerom drugom djetetu tako posvetim... nije fer da ga rodimi uvalim teti i komsinici i mami i tekti na cuvanje jer sam ja smorena...ja se svemu posvetim 100%, a pogotovo kada je rijec o jednom malom zivotu..nisam polovicna!
ma da, čovjek onda konta zglajzaće s drugim, neće moći tako itd i ja vjerujem da nikada prema drugom djetetu ne bi bila kao prema A, u smislu da bi se mogla toliko posvetiti kao što se posvećujem Ajši.... iako naravno ja imam vrijeme za sebe, da se razumijemo
a zašto mislite da je manja razlika bolja? djeca će se više družiti? voljeti? ako su dječak i djevojčica interesi im neće baš ni biti isti? ja imam masu primjera gdje je razlika medju djecom 5-10 godina pa se jako vole i paze, mogu da budu blizanci a da ne budu bliski sve je do ... valjda same bliskosti u porodici
meni je bolja jer sada imam 32 godine i dvoje djece sa kojima mogu na kraj svjeta... prije su upoznale djeljenje ljubavi i nismo imali ljubomorne faze... niko nije ništa popustio u životu niti će jer jedna drugu prate... sa manjom razlikom otvorena mi je mogućnost d aim dogledno vrijeme čak i u većoj razlici podarim još jednog člana obitelji...ja u snazi one dovoljno velike i svjesne da svako ima dvoje mjesto pod duncem u porodici...
dalje u blizu rađati je i ekomočnije dalje sa manje straha odgajaš durgo dijete nego prvo...u većim razlikama se bojim d abih sve is početka morala...a to mi nije primamljivo... sa manjom razlikom sam opuštenija prema svemu u vezi s anjima...
i da drago mi je d aimaju jedno drgo ili ti ako bude kako snijem kao do sada imaju jedni druge da sutra u životu koji ne znam što nosi imaju oslonac jedni u drugima... moj suprug je iz porodice sa troje djece i to je prekrasno...
Eh ovako nesto bih i ja napisala,tako da znas sta mislimo po tom pitanju.
_____________________________
“Temelj ljudske sreće je duboka sigurnost, spontana radost u malim stvarima i velika jednostavnost.”
Ja sam volela da razlika bude neke 3 g, a sada iskreno bi bio bas lijepo da jos jedna beba obasja i uljepsa nas dom. Vakat je user posted image
ma i ja sam nekad govorila 2 godine, pa tri ... pa kako Ajša raste ja sve odgađam godine odnosno iznošenje u javnost idealne razlike izmedju djece
a kako je krenulo moja vesela, nagovoriće nas na ovoj temi za jos jedno.. sreća, kod mene se i mm i ja slažmo da sada nikako nismo spremni za drugo... ko nas se želje uvijek poklapaju hB...ne razmisljam jos o tome nikako...pa tek sam Rafu rodila...sad će 3 godine
Ja sam volela da razlika bude neke 3 g, a sada iskreno bi bio bas lijepo da jos jedna beba obasja i uljepsa nas dom. Vakat je user posted image
ma i ja sam nekad govorila 2 godine, pa tri ... pa kako Ajša raste ja sve odgađam godine odnosno iznošenje u javnost idealne razlike izmedju djece
a kako je krenulo moja vesela, nagovoriće nas na ovoj temi za jos jedno.. sreća, kod mene se i mm i ja slažmo da sada nikako nismo spremni za drugo... ko nas se želje uvijek poklapaju hB...ne razmisljam jos o tome nikako...pa tek sam Rafu rodila...sad će 3 godine
joj emocije su čudo... preksinoć moj suprug mene budi u 3 sata ia kež '' hebote ženo nama H 6 godina za dva mjeseca''... ko ono jel moguće, neko s enešta zezno
i ja kažem...ja jeste moj ti...
juče mi kolegica ''otvori oči'' ma za mjesec joj je 6 godina ajok za 2 još
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
Ja sam volela da razlika bude neke 3 g, a sada iskreno bi bio bas lijepo da jos jedna beba obasja i uljepsa nas dom. Vakat je user posted image
ma i ja sam nekad govorila 2 godine, pa tri ... pa kako Ajša raste ja sve odgađam godine odnosno iznošenje u javnost idealne razlike izmedju djece
a kako je krenulo moja vesela, nagovoriće nas na ovoj temi za jos jedno.. sreća, kod mene se i mm i ja slažmo da sada nikako nismo spremni za drugo... ko nas se želje uvijek poklapaju hB...ne razmisljam jos o tome nikako...pa tek sam Rafu rodila...sad će 3 godine
i ja tako kažem hahahhah pa rekoh tek sam rodila mm svaki mjesec pita "jel ima nešto u toj trbi" čini mi se da bi on volio, ustvari znam da bi volio a ja ga zezam sljedeći put nemoj zaboraviti napraviti rilicu
a ujedno i da je "podignem" do neke osnovne samostalnosti (da sama jede, spava, pere zubice, oblaci se i svlaci, igra itd.).
e i ova ti ima mjesta
da, jer letati oko dvoje u pelenama i totalno nesamostalne djece i nije bas fancy nek samo zna da trazi da jede, da piski, kaki i makar da zna samo ispuhati nos je bas olaksavajuce...i da ti recimo doda pavolovicevu kremu za drugu brata/seku bebicu
Pocy, a sta je s majkama koje su morale ostavljati djecu i po 4-5 dana ? one su polovicne majke, ili???
tako je ispalo....a nije tako....ako sam ga ostavljala sto sam morala, ne osjecam se polovicnom, cak sta vise osjecam da sam se snasla kako sam najbolje znala i umjela....
i ne kajem se, jer dragi Bog i ja znamo da drugacije ne bi moglo....
Zato je MOJ slucaj i moje misljenje da ne bih drugo dijete bar prije Noine 4 godine, jer je sad puno jaci, nije bolestan onako cesto i imamo ritam: posao, on u vrticu i popodne ili prijepodne je samo nase....i sad zelim malo da uzivam u tome, jer nocima sam plakala kad bismo bili odvojeni jedno od drugog....
a bicu akBgda i majka drugom djetetu,pa taman i polovicno :) to polovicno je moje 100% :)
_____________________________
You may only be a person in this world, but for someone, you are the world ¦ ¦ ¦
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
čini mi se da bi on volio, ustvari znam da bi volio 
