|
Anoniman -> RE: Savjet ako moze..? (26.3.2015 15:40:05)
|
A šta biste vi žene uradile na mom mjestu. Pokušala sam još jednom s mužem otvoreno razgovarati i dobiti konkretne odgovore i rekla sam mu ovo:
"Vrijeme je da razgovaramo ozbiljno, konkretno i dogovorimo se šta ćemo u budućnosti uraditi kada je naše stambeno pitanje u pitanju i naš brak. Oboje smo konstatovali da trenutno kako živimo nije rješenje ni za nas, ni za našu budućnost i svjesni smo da moramo to riješiti. Sve što se dešava živeći u zajednici ne nosi nam dobro i ne osjećam se lijepo ni ja, a ni ti sigurna sam. Kakva god da se desi situacija da nije po volji drugoj strani u toj zajednici, puše se i tenzije se osjete. Sve ja to primijetim, iako izbjegavam da ti na to više ukazujem. Meni je jako teško tako živjeti. Ja želim da živim mirno i opušteno, u rahatluku i bez cigle u stomaku. Takav želim da nam bude brak. Ja ću ti reći svoje prijedloge i stav, a ti razmisli pa da izađemo za vikend i dogovorimo se.
A) Najbolja opcije je da, kada sada stupim u stalni radni odnos (želeći opet ispoštovati tebe), dignemo kredit, prelomimo postojeći i kupimo stan u kojem ćemo nas troje živjeti i planirati barem još jedno dijete - ovo je najrahatnija i najbolja opcija za sve. Sa ovim ne možemo više čekati jer se takav kredit ne isplati dizati kasnije i kako godine prolaze jer ga treba ranije počet otplaćivati iz poznatih razloga. Ukoliko se bojiš velikog kredita i to je razlog odugovlačenja, ja ću taj kredit dignuti na sebe. Ako ne želiš biti ni sudužnik i to je ok. Ukoliko odugovlačiš zbog toga što bi odlazak u naš stan smetao tvojim, onda te molim da ne sputavaš i mene i dijete zbog toga, nego da mi kupimo stan, a ti ako treba svaki drugi dan idi svojim i spavaj kod njih, meni smetati neće. Kada su bolesni, treba im pomoć, otićemo zajedno pa noćiti, nije ni to problem. Ali nemoj naš život,moj i mogućnosti za naše dijete, zbog njih ograničavati. Trebaš biti iskren.
B) Ako tebi nije prihvatljiva ova prva opcija, onda mi trebaš otvoreno reći i ne držati me u neizvjesnosti jer ja u tom slučaju ne bih ni pomišljala da prodam zemlju koju imam nego bih je sačuvala nama jer ja ne znam kakvi sutra problemi mogu ispasti, a sigurna sam da će ih biti sve više u ovoj zajednici.
Sve ovo što ja želim je za našu dobrobit i da bi sutra živjeli rahat, Bože zdravlja. Vrlo dobro znaš, ako ovako ostane, da će problemi i tenzije biti samo veći i da će se to sve odraziti na nas, sutra i na dijete, i to jako negativno.
Sve što želim je ne dopustiti to i izbjeći najbezbolnije i najnormalnije, a to je ova prva opcija.
Moram ti iskreno reći da nisam spremna da čekam više. Želim da riješimo nešto kada stupim u stalni radni odnos. Školovala sam se i radim hvala Bogu, oboje nas, da bi nešto ostvarili i ljepše živjeli. Nadam se da ćeš me ispoštovati i na pravi način shvatiti o čemu ti govorim.
Ne smijemo dozvoliti da nam neko kroji život, ne želim svjesno ponavljati neke greške koje sam u životu jednom vidjela. Koliko god da te voljela, to ne mogu i ne smijem. Jedna je samo prilika za lijep i opušten život, vrijeme se ne može vratiti. Želim što manje grešaka napraviti."
Evo upravo ovim riječima sam mu se obratila. Šta biste vi uradile da na ovo muž odreaguje ljutito, nervozno, ne dadne opet konkretne odgovore ili kaže da i dalje čekate, šta?, ni same ne znate..
|
|
|
|