|
Blue rose RR -> RE: Ljubavna iskušenja u braku (24.2.2009 21:12:12)
|
Nekada se pitam gdje je nestala ona ženstvenost, gdje je nestala ona osjećajnost, po kojoj nas karakterišu kao "slabiji spol", gdje je nestao onaj smisao za pravednost,... gdje je nestala žena?
Žao mi je vremena koje polahko, ali nažalost sigurno nestaje.
Vremena kada je majka bila stub porodice, kada je porodica bila stub društva, kada je društvo bilo pokretač i stub sigurnosti i "koraka naprijed".
Žao mi je što (kako neko reče/zaključi) da postoji oko 60 % žena i majki, koje titraj duše osjete nakon nečije riječi i pogleda, a da to nije onaj, koji je upravo "ta" žena izabrala da se kraj nje budi.
Da to nije onaj, koji je dobio tu PRIVILEGIJU da stoji pokraj mene, i zajedno sa mnom da kroči kroz ovaj život, ovako opak i surov.
Da to nije onaj čovjek, koji je imao tu sreću da osjeti moju ljubav, moju suzu, moj zagrljaj, moju sjetu i moj osmjeh, ali i moju snagu.
Snagu da mogu odoljeti, ili bolje rečeno, da mogu postati neosjetljiva, na riječi i pogleda ljudi koji ne poznaju moje slabosti i moju snagu, ljudi koje ja ne znam i kojima nisam udijelila niti tračak svog života i djela, i ljudi koji imaju tu (nazvat ću je grubo) bezobraznost u svom karakteru, da ženi koja je i supruga i majka, ili tačnije rečeno ženi koju uopšte ne poznaju udijele kompliment.
Nije više do komplimenta, nego do onoga što slijedi...onoga što (za mene) predstavlja skrnavljenje onoga sa početka mog posta.
Ja želim i hoću da budem žena u svakom smislu riječi.
Ja želim da hodim ponosno, i želim da svaki moj pokret ispoljava moju čistu ženstvenost, ali ne u smislu gdje je ovaj svijet okrenuo taj tren koji nas obavija, da od nas napravi stvar i potrošni materijal.
Ja (žena) želim da traje(m).
Ja želim da kažem, da nisam ,niti ću doći u iskušenje, jer to nisam JA.
To nije vrijedno onoga što se stiče godina, a gubi samo jednim pogledom i rječju.
|
|
|
|